Švaljek: Bandić nije smijenio mene. Smijenio je drugačiji način vladanja, u kojem se ne rješava sve preko veze

Gospođa Švaljek tvrdi da ono što je radila za Jadranku Kosor i za Ivu Sanadera nije imalo veze s politikom u smislu aktivnog političkog angažmana. Posao savjetnice za gospodarstvo bio je sasvim razumljiva ekstenzija njezine profesionalne pozicije tadašnje ravnateljice Ekonomskog instituta. “U krajnjem slučaju, porezni obveznici financiraju Ekonomski institut, između ostaloga, i kako bi Institut pružao savjete nositeljima ekonomske politike, pa nije bilo pitanje hoću li ili neću prihvatiti zadatak da savjetujem predsjednika Vlade. To je, jednostavno, bila moja dužnost.”

Ovo što joj je Bandić nudio bilo je nešto sasvim drugo od svega što je radila. Gotovo sudbinski skok u žrvanj prave politike, gdje nema sigurne distance koju ti daje znanstveni kabinet pa onda ti nešto predlažeš, a netko drugi to prodaje biračima kao spas, prosperitet i bolji život. Naravno, ako glasaš za njega.

Zašto je onda promijenila mišljenje? Spoznaja da joj se u slučaju pobjede na lokalnim izborima pruža mogućnost da na visokoj poziciji zamjenice gradonačelnika za gospodarstvo aktivno sudjeluje u poboljšanju poslovnog okruženja bila je presudna. Mišljenja je da je to motiviralo i gradonačelnika Bandića da je pozove na svoju listu.”

Distancirana dama

Bivša Bandićeva zamjenica, sada nezavisna zastupnica u Gradskoj skupštini, potpuna je suprotnost svome bivšem šefu. Introvertirana, čini mi se i malo nesigurna. Ima onaj akademski stav, distanciran i odmjeren. Svaka rečenica kao da je ekonomska analiza u kojoj bi i zarez na krivome mjestu kasnije izazvao neku, bože nas sačuvaj, financijsku kataklizmu bilbijskih proporcija. A opet, tu i tamo, zaiskri i neka ljudska strast, ali se brzinom elektrona primiri. Ta žena sigurno nikad nije psovala. I kaže mi zaista da nije. To nije dio nje. U prirodi izgleda mlađe nego na fotografijama. Toplo lice pomalo su načele sitne bore oko očiju.

Bandić, kakav god bio, kod ljudi izaziva dvije vrlo jasne emocije: voliš ga ili prezireš, za njega si ili protiv. Švaljek, pak, kaže nešto sasvim neočekivano: bila je prema Bandiću indiferentna, ravnodušna. Nije imala neko, kako kaže, formirano mišljenje. To sasvim ozbiljno objašnjava činjenicom da ‘mi’, a misli na makroekonomiste u Institutu, ‘slabo pratimo lokalnu političku scenu’.

A kao građani pitamo? “Jedan događaj me zaokupio: onaj projekt izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa i garaže na Cvjetnom trgu i sve što se zbivalo oko toga. Mislila sam da je plan revitalizacije gradske jezgre poželjan, a da oni koji su tome stajali na putu nisu u pravu. Tu sam prepoznala Milana Bandića u pozitivnom svjetlu. Na stranu, jesu li u tom projektu poštovane sve procedure. Tada mi se tako činilo.”

Švaljek je, sudeći po svemu, odgovarala Bandićeva crta ‘hiperaktivnog radoholičara’. Iako joj ipak nije bilo nepoznato da gradonačelnik ima i drugo lice. “Jasno mi je bilo da ga optužuju kako ne poštuje procedure, da u mnogim stvarima ide ‘prečicom’, ali jedno je o tome slušati sa strane i pitati se je li to istina ili nije.”

Prva kava s Bandićem

Švaljek ni u jednom trenutku tijekom našeg razgovora nije Bandića nazvala Bandić. Reći će ona gradonačelnik ili gospodin Bandić, pa i Milan Bandić, ali nikad samo prezime. Zavidna samokontrola koja upućuje na poštovanje gradonačelnika, ali i držanje distance.

Očito da se gradonačelnik jako potrudio oko toga da ukrca Sandru Švaljek na svoju listu. Na tom njihovu prvom sastanaku, tete a tete, Bandić je briljirao, prisjeća se Švaljek. “Bio je ugodan sugovornik. On ima jako naglašenu socijalnu inteligenciju. Neovisno o tome s kim razgovara, jednaku pozornost obraća na akademika kao i na beskućnika. Zna se prilagoditi. Ali nisam odmah rekla da ću na listu. Puno smo takvih kava popili, što je i on sam priznao, dok me nije nagovorio.”

Ipak, ključna stvar bila je ta da je Švaljek sama sa sobom prelomila želi li ući u politiku. Taj svijet koji joj je, kako kaže, bio ‘odiozan’ sada je trebala prihvatiti kao svoju svakodnevicu. “Kad sam odlučila ući na listu, shvatila sam da nikad više neću moći reći da nisam znala što me čeka.”
Njezina obitelj, kaže donekle iznenađujuće, odmah je podržala takav odabir. “Moj suprug, sin, pa čak i mama, koja inače ne voli promjene, pa ni one u životu njezine djece, stala je iza moje odluke.”

Za Švaljek izborna kampanja s Bandićem bila je poput egzotičnog putovanja. “Bila sam u dijelovima grada za koje nisam znala ni da postoje. Ljude s liste prije nisam poznavala, ali sam shvatila da se odlično razumijemo. Cijela ta atmosfera bila je jako dobra, nova, uzbudljiva zbog dobre energije i toplog prijema kod građana. Milan Bandić imao je iskustvo na koji se način dobivaju izbori. I nikad nisam imala osjećaj da bilo tko, uključujući i gradonačelnika, sa mnom manipulira.”

Te dane u izbornoj kampanji, koja je Bandića nadmoćno potvrdila gradonačelnikom, Švaljek nije puno razgovarala o budućem poslu. “To je, svakako, bilo nešto čemu se nisam nadala. Iz prespektive osobe koja je cijeli radni vijek provela u maloj, sređenoj i strukturiranoj radnoj sredini kao što je Ekonomski institut, očekivala sam da ćemo podijeliti zadatke i definirati poslove.”

Prvi sukob sa šefom

Znala je da bi se trebala baviti Holdingom, ali ništa s Bandićem nije točno dogovorila. A nije znala puno ni o Holdingu. Nakon pobjede Bandićeve liste, jedna od prvih stvari bilo je preuzimanje Holdinga. Pragmatičnom Bandiću se oko toga žurilo. Tamo leže pravi novac, tamo je moć i utjecaj. Slobodan Ljubičić imenovan je novim šefom. Naslijedio je Ivu Čovića, Milanovićeva čovjeka koji je puno obećavao, ali u svom madatu premalo napravio.

Švaljek, kaže, da se s njom nisu konzultirali o izboru Ljubičića. Njemu, pak, nije bilo sasvim svejedno vratiti se na funkciju s koje je prije četiri godine otišao. “Nije ni bilo potrebe da me gradonačelnik išta pita o tome. Bilo je jasno od početka da je Slobodanu Ljubičiću predodredio mjesto šefa te tvrtke. Nitko o tome nije postavljao pitanja pa ni ja. Nije bilo sukoba. Shvatila sam da su neke stvari kod gospodina Bandića zadane, između ostaloga i to. “Ljubičić svakako dobro poznaje sustav. Mislim da on ima i vrlo jasnu ideju kako bi se Holding trebao razvijati.”

Negdje u tom trenutku, ako smo dobro razumjeli, počeo se stvarati prvi zametak sumnje kod Švaljek. Rekli smo joj da možda ovaj Bandić nije baš i onaj Bandić iz kampanje. Švaljek se smije.

“Gradonačelnik i ja nismo imali isto mišljenje o sastavu uprave Zagrebačkog holdinga. Tada sam očekivala da ćemo provesti javni natječaj za odabir članova Uprave. Barem u dovoljnoj mjeri otvoriti taj izbor za stručnjake i ljude s najboljim znanjima i vještinama. Dakle, ono što sam ja provela kasnije.”

Razlog je za to jednostavan. Holding je velika i kompleksna organizacija s različitim djelatnostima gdje se isprepliće pružanje komunalnih usluga i niz tržišnih djelatnosti. “Moje je očekivanje bilo da ćemo na tržištu rada potražiti najbolje kadrove i one koji mogu odgovoriti tim poslovnim izazovima.”

Ali Bandić je jednostavno izabrao cijelu upravu. Što je bilo potom? “Skupštinu Holdinga, kao i Nadzorni odbor, jednostavno je suočio s tom odlukom. Mislila sam da to nije, kako da kažem, primjereno niti kontekstu u kojem djeluje takva kompanija, a ni njezinoj ulozi u gospodarskom životu Zagreba. Nije nepoznato da je Milan Bandić u izbornoj kampanji najavljivao restrukturiranje Holdinga, a to je tražilo odabir ljudi koji to doista mogu jamčiti.”

Zna se dobro tko je gazda

Što je napravila? Pa, zapravo ništa. “Nova je to situacija, novi milje koji nisam poznavala. Drugačija pravila ponašanja. Nisam se slagala s tim odabirom i tako je ostalo.” Nedugo nakon toga gradskom upravom proširila se priča da je Švaljek gradonačelnika, onako poluozbiljno, upozorila da je dobila dopis o imenovanju uprave i da joj se čini da je to neki nesporazum. Trač dalje kaže da joj je Bandić rekao, ako misli da je pogreška, da ode. Sandra Švaljek tvrdi da takav razgovor s Bandićem nikad nije vodila. Njegovi argumenti u raspravama bili su drugačiji: on je gradonačelnik, on je dobio izbore. Nitko drugi osim njega.

“Ja sam odgovorila da moram izreći svoj stav i da tako vidim svoju ulogu. Naravno, morala sam prihvatiti činjenicu da je on gradonačelnik, ali sam mu dala do znanja da ću mu uvijek iskreno iznijeti svoje mišljenje bez obzira slaže li se on s njime ili ne.”

Suradnici iz grada nisu ulazili u tuđe bitke. Zašto? “Bio je to razgovor u četiri oka. Nisam ni očekivala da će netko iz moje blizine to problematizirati. Milan Bandić je jako dugo na čelu grada i cijeli je sustav naviknut na to da se tako donose odluke. Ljudi koji su bili na njegovoj listi, a izvan njegova kruga dugogodišnjih suradnika, nisu u izvršnoj gradskoj vlasti. Od njih se nije moglo očekivati uplitanje u pitanje imenovanja uprave Holdinga jer nisu bili uključeni u izvršne poslove oko vođenja Grada Zagreba i Holdinga.” A gospođa Vesna Kusin, druga zamjenica gradonačelnika, pitamo je? “Gospođa Vesna Kusin, pak, odgovorna je za sasvim drugi gradski resor.”

Zanimljiva su opažanja bivše zamjenice gradonačelnika Švaljek na odnose u Gradskoj upravi. Pogotovo na hijerarhijsku podjelu. “U Ekonomskom insitututu gdje radim i odakle sam došla hijerarhija je jako plitka, a odnosi neformalni. Sve se može reći, uvažavaju se tuđa mišljenja i nitko se time ne vrijeđa. To je nekako logično jer se radi o akademskoj zajednici. U Gradskoj upravi sasvim je drugačije. Milan Bandić je taj kojega se sluša. Drugi više-manje šute, prihvaćaju njegove odluke i ono što im on kaže to i rade. Pročelnici, s druge strane, imaju vrlo sličan odnos sa svojim potčinjenima.”

Noć kad je uhićen Bandić

Uhićenje Milana Bandića, unatoč istražiteljima PNUSKOK-a koji su doslovno kampirali u Gradskoj upravi, nitko nije očekivao. Švaljek je bila u šoku kad je doznala. “Nitko mi to nije javio. Vidjela sam na teletekstu. Prva reakcija mi je bila da smo u krizi i da sam je sudionik te krize. To mi je prošlo kroz glavu. Vrlo brzo nakon toga počeli su zvoniti telefoni. Čula sam se s nekoliko ljudi iz Gradske uprave, a tu nedjelju, kad je gradonačelnik uhićen, ionako nismo ništa mogli učiniti. No ipak smo se sastali kasno navečer.”

Taj je sastanak, kako opisuje, bio prilično dramatičan. “Bilo je uhićeno dosta ljudi iz Gradske uprave i Holdinga, pa je bilo i snažnih emocija. Neki su bili vidno potreseni. Što je, zapravo, normalno. Pogotovo za one koji su blisko surađivali s gradonačelnikom i tada privedenima. Oni su to puno snažnije doživjeli. U Gradsku upravu došla sam tek godinu ranije i nisam s uhićenim suradnicima imala relacije kao neki od mojih tadašnjih kolega.”

Njoj je pak bilo jasno da svi te nedjelje moraju zadržati, kako je kazala, hladnu glavu i zdrav razum. Pa i sama Švaljek, koja je odlukom o pritvaranju Bandića i zabranom obnašanja dužnosti gradonačelnika postala šefica grada. “Pokušala sam ih izmaknuti iz te drame kako bi svi ostavili dojam vodstva grada koje funkcionira i u takvim okolnostima. Grad nije smio upasti u kaos. Inzistirala sam da svi radimo svoj posao, da stavimo na stranu sve ostalo pa i emocije. Primaran je bio grad, ostalo nije. Nisam mogla natrag. Mogla sam samo pokušati djelovati na najbolji način”.

Bilo mi je žao Bandića

Što je osobno mislila o svemu, je li žalila Bandića? “Da. Sasvim je logično da, kad se netko nađe u tako složenoj životnoj situaciji, s njim suosjećate. Nisam bila lišena toga osjećaja. Moram isto reći da sam bila izuzetno angažirana i oko vođenja grada, a znala sam da tako mogu najbolje pomoći gradonačelniku.”

Bandića nije posjećivala u pritvoru. Nije to bila neka poruka, iako se tada na apotekarskoj vagi mjerilo sve oko Bandića. Svaka njezina gesta, odluka, izjava… “Istražni zatvor funkcionira po svojim strogim pravilima i nije to bolnica u koju možeš svaki dan doći i posjetiti bolesnika. Mi smo u Gradskoj upravi dobro znali da s gospodinom Bandićem u Remetincu redovno kontaktira odvjetnik Krsnik i njegovo dvoje bliskih suradnika. S njima sam bila u vezi i nisam sumnjala da kroz taj kanal gospodin Bandić može poručiti sve što želi. Činjenicu da nisam od njega dobivala upute shvatila sam kao da dobro radim i da, konačno, i njemu tako odgovara.”

Ipak, bilo je tek pitanje vremena kad će se u odnosu pojaviti ozbiljne pukotine i kada će Bandić i Švaljek ući u lošu fazu. Ništa neobično: Bandić, s jedne strane, lišen moći i ozbiljno nervozan zbog činjenice da grad sasvim pristojno funkcionira i bez njega. S druge strane, Švaljek koja pokazuje da nitko nije nezamjenjiv i vječan.

“Vidjela sam to nakon određenih medijskih napisa. Pogotovo, nakon utrke na Sljemenu, Snježne kraljice, gdje sam bila viđena u društvu premijera Zorana Milanovića. Premijer je bio na Sljemenu po protokolu. Baš kao i ja. Onda su mediji pisali o optužbama da pretjerano surađujem sa SDP-om i premijerom. Tu, naravno, nije bilo ništa više osim tog profesionalnog odnosa osobe koja obnaša dužnost gradonačelnika te šefa Vlade ili članova njegova kabineta. Nije bilo nikakve vrste političkog približavanja ili bilo čega što bi moglo naškoditi Milanu Bandiću. S premijerom sam tada prvi put razgovarala. I to o obnovi gradskih fasada u Zagrebu. To je bila naša tema.”

Nakon toga Sandra Švaljek željela je sve osobno razjasniti s Bandićem. “Inicirala sam, dakle, taj razgovor sa željom da vidimo na čemu smo. Tada sam shvatila da se gradonačelnik ne slaže s nekim mojim stajalištima i odlukama. Recimo, izbor članova Uprave ZG holdinga. Gradonačelnik ne može prihvatiti rezultate natječaja jer su jednostavno takva njegova uvjerenja.”

Onda je došao Armagedon. Iskusni promatrači u gradskoj vlasti znali su da je stvar zaoštrena do samog kraja kada je neka nacionalna televizija objavila ozbiljnu anketu po kojoj je 47 posto građana Zagreba kazalo da Sandra Švaljek bolje vodi grad od Milana Bandića. Novinari su još cijelu stvar zasolili naslovom: “Zagrepčani okrenuli leđa Bandiću, Švaljek im je bolja!” Njoj ta anketa nije bila tako važna za definiranje odnosa s gradonačelnikom. “S tim istraživanjem nisam imala veze. Nisam ga ni naručila ni poticala. Radila sam svoj posao u situaciji koja nije bila jednostavna. Zajedno s puno vrijednih ljudi iz Gradske uprave koji su, zaista, davali sve od sebe da pokažu kako se može funkcionirati u takvim okolnostima. Percepcija je bila dobra, građani su mi davali podršku. To sam vidjela.”

A populizam? “On ima ograničen doseg. Populizam zahtijeva previše kompromisa koji nisu nužno racionalni. Mislim da političar treba znati reći ne i treba znati postaviti pravila igre. Ne može se udovoljiti svima, a to je suština populizma.”

Zašto sam otišla

Ukidanje Bandićeve punomoći bilo je, nakon svega toga, tek pitanje vremena. “Da, istina. Bilo je pitanje trenutka. Ali, ja bih kazala da je on to zapravo napravio paradigmu koju sam ja predstavljala. Gradonačelnik, to vjerujem, osobno protiv mene nema apsolutno ništa. Kad sam došla u Gradsku upravu, sa sobom sam donijela drugačiju paradigmu: otvorenost prema javnosti, uvažavanje stavova struke, participativni pristup u odlučivanju. Ja sam tako radila i živjela. Za razliku od gradonačelnika Bandića, koji misli da on, kao netko tko je osvojio vlast, ima prerogativ na najbolje moguće odluke. Ili da su samo tom činjenicom njegove odluke superiorne.

Nekoliko dana prije s Vesnom Kusinom razgovarala sam o svim mogućim scenarijima. Rekla sam joj da će mi gradonačelnik, gotovo sigurno, ukinuti punomoć kao izgledan ishod cijele situacije. Isto tako sam joj kazala da ću odmah dati ostavku zato što će to biti znak da gospodin Bandić u mene nema povjerenja, da se ne slaže s mojim odlukama te da suradnja u tim okolnostima nema više smisla. Tako se i dogodilo. Napravila sam što sam mislila da trebam. Kažete da sam stvorila određeni politički kapital? Ne volim taj pojam i ono što on implicira. Radila sam kako sam mislila da je najbolje. Možda sam tako i građanima dala ideju da je grad moguće voditi na drugi način. Bez obzira je li riječ o meni ili nekom drugom. Kako god bilo, moram reći da sustav upravljanja gradom zahtijeva opsežnu reformu i sustavnost koje sad nema.”

---

Objavljeno 20. lipnja 2015. u tiskanom Telegramu