Glas naroda rogobori i pita se kako do toga dolazi. Obuzme li političare gramzivost tek kad se ugnijezde na položajima? Ili već prirodno tako skrojeni ganjaju politiku da im postane dostupno ono što inače nije. Jer, uzimaju, brate, bez krzmanja što god im život na funkciji pruža.
Tako smo sada obaviješteni da je Grbin dugo financijski obeštećivan iz državnog proračuna jer mu fali strina u Puli i cijela ta odvojenost. Volio bi poći do nje na pileći žgvacet, onako malo više na jušno, ali ne može, kad u Zagrebu mora biti saborski zastupnik te se zlopatiti u državnom stanu.
Naravski, sve je to po zakonu
Suočeni smo u nastavku i sa sljedećom hrvatskom tragedijom, a ta je da Bauk strašno kopni jer je još od studija odvojen od Brača. Zato je Brač i dandanas zadržao kao prebivalište da bi se silom skućio ovdje, ”gdje svoga nema i gdje brata nije”, dok mu najamninu za stan plaća Sabor. Naravski, sve je to po zakonu budući da zakone donose upravo ti isti za koje mjesečno dajemo i preko 20 tisuća kuna, a koji još i dodatne povlastice cijede do zadnje kaplje.
Zato se Josip Đakić naprosto snebiva što se itko čudi da se nije odjavio s naknade za odvojeni život nakon što se rastao sa ženom. Pa zar se on ne mora brinuti o sinovima od 37, 35, 26 i 24 godine? Dobro, imaju neki već i hotele i smiju svakom policajcu reći ”znaš li ti tko sam ja”. Ali to ne znači da u duši nisu meki i emotivni i da im ne nedostaje njihov tata.
Mora se imati povjerenje u institucije
Utoliko je stvar elementarne humanosti da Grbinu, Đakiću, Frki-Petešiću, Bauku i svima ostalima plaćamo i kilometražu kad god ih uhvati žalobna nostalgija za starim krajem. Tako mogu obići rod i svojtu, sjesti pod drvo u dvorištu i narezati suhe slanine da se okrijepe od iscrpljujuće brige za stanovništvo i državu. Pa zar nam svima nije u interesu da oni budu zdravo, dobro i zadovoljni? Što bismo mi bez njih?
Članak se nastavlja ispod oglasa
I svejedno su mnogi nekidan zijevali kad su na Novoj TV vidjeli kako su Državne nekretnine za 417.000 kuna divno uredile taj podrum od 86 kvadrata u kome Frka Petešić drži svoje dragocjene knjige. Ali ljudi su sami od sebe zlobni i ne uzimaju u obzir da je skromnom predstojniku Plenkovićevog ureda država dala krajnje skučen stan, samo tih 96 kvadrata.
Pa kamo će onda čovjek s bibliotekom u koju je uložio toliki novac? I eto ti zašto nikad nije mogao kupiti ni garsonijeru. Zna se koliko koštaju knjige. A i nova tuš kabina u Frkinom podrumu sigurno nečemu služi, pa ne treba baš svakoj šuši objašnjavati dva i dva, mora se imati povjerenja u institucije.
Nejasno je zbog čega su građani bijesni
Tako da je doista nejasno na temelju čega građani ”osjećaju bijes prema političarima”, kako se potužio Vladimir Šeks, koji više ne živi u državnom stanu od 161,8 kvadrata u centru Zagreba jer ga je davnih dana jeftino otkupio i privatizirao pa je sada potpunoma svoj čovjek. I žao mu je što se zbog pojedinaca ”koji iskaču u negativnom smislu”, baca ljaga na cijelu profesiju političara koja, generalno, stvarno nije diskutabilna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali što ćeš, ima među nama osoba zavidnih čak i na saborskoj kuhinji gdje se jede za dvadesetak kuna. Kao da zastupnici i ministri trebaju na gladan želudac donositi sve te zakone.
Naš narod trebao bi se, dakle, bolje izgraditi i shvatiti da je od onih koji su na vlasti, od naših najboljih sinova i kćeri, upravo nepristojno očekivati da za nas vode državu, a da pritom stanuju u auto prikolici, da za ručak žvaču gumene slance iz pekare i da knjige drže u kutijama ispod kreveta.
Nije korektno nazivati ih gramzivcima
Zato ih, kad se stave na hrpu golema složenost njihovog posla, njihov kapitalni nacionalni značaj i sav taj stres koji trpe da bi nama bilo bolje, stvarno nije ni lijepo ni korektno nazivati gramzivcima i progoniti ih alternativnim činjenicama. Pa i sam Franjo Tuđman umro bi u malom stančiću da mu na vrijeme nismo dali cijelu kuću u Nazorovoj. Isto i Gojko Šušak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Peđa Grbin, jučer pošteno kaže da ni sam više ne zna gdje živi koliko jadan putuje noseći glavu u torbi. Utoliko bi bio racionalan prijedlog da mu saborski šofer bar dva puta mjesečno dovozi žgvacet od strine iz Pule. Ima onih posuda koje dobro drže toplinu.
A Frki Petešiću bi trebalo dati kuću s vrtom umjesto onog stančića da u predvečerje stavi fotelju kraj glicinije i čita. Onda bi im srca sjela na mjesto i ne bi bili toliko napeti. Toliko smo se valjda svi skupa u stanju prizvati pameti. Jer bi to bila ulaganja u sve nas. Koji bismo bez takvih formata načisto propali.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Obuzme li političare gramzivost kad dođu na položaj ili su već prirodno tako skrojeni pa zato idu u politiku?
Naravski, sve je to po zakonu budući da zakone donose upravo ti isti za koje mjesečno dajemo i preko 20 tisuća kuna, a koji još i dodatne povlastice cijede do zadnje kaplje
Evo čujemo da je i Peđa Grbin godinama korisnik dužnosničke naknadu za odvojeni život. Bit će da je tu milo-za-drago priču potaknuo Gordan Jandroković da u skandalima ne budu vječno samo njegovi HDZ-ovci. Ali neka. Tek kad se suparnici zakrve, javnost profitira
Glas naroda rogobori i pita se kako do toga dolazi. Obuzme li političare gramzivost tek kad se ugnijezde na položajima? Ili već prirodno tako skrojeni ganjaju politiku da im postane dostupno ono što inače nije. Jer, uzimaju, brate, bez krzmanja što god im život na funkciji pruža.
Evo čujemo da je i Peđa Grbin godinama korisnik dužnosničke naknadu za odvojeni život. Bit će da je tu milo-za-drago priču potaknuo Gordan Jandroković da u skandalima ne budu vječno samo njegovi HDZ-ovci. Ali neka. Tek kad se suparnici zakrve, javnost profitira.
Tako smo sada obaviješteni da je Grbin dugo financijski obeštećivan iz državnog proračuna jer mu fali strina u Puli i cijela ta odvojenost. Volio bi poći do nje na pileći žgvacet, onako malo više na jušno, ali ne može, kad u Zagrebu mora biti saborski zastupnik te se zlopatiti u državnom stanu.
Naravski, sve je to po zakonu
Suočeni smo u nastavku i sa sljedećom hrvatskom tragedijom, a ta je da Bauk strašno kopni jer je još od studija odvojen od Brača. Zato je Brač i dandanas zadržao kao prebivalište da bi se silom skućio ovdje, ”gdje svoga nema i gdje brata nije”, dok mu najamninu za stan plaća Sabor. Naravski, sve je to po zakonu budući da zakone donose upravo ti isti za koje mjesečno dajemo i preko 20 tisuća kuna, a koji još i dodatne povlastice cijede do zadnje kaplje.
Zato se Josip Đakić naprosto snebiva što se itko čudi da se nije odjavio s naknade za odvojeni život nakon što se rastao sa ženom. Pa zar se on ne mora brinuti o sinovima od 37, 35, 26 i 24 godine? Dobro, imaju neki već i hotele i smiju svakom policajcu reći ”znaš li ti tko sam ja”. Ali to ne znači da u duši nisu meki i emotivni i da im ne nedostaje njihov tata.
Mora se imati povjerenje u institucije
Utoliko je stvar elementarne humanosti da Grbinu, Đakiću, Frki-Petešiću, Bauku i svima ostalima plaćamo i kilometražu kad god ih uhvati žalobna nostalgija za starim krajem. Tako mogu obići rod i svojtu, sjesti pod drvo u dvorištu i narezati suhe slanine da se okrijepe od iscrpljujuće brige za stanovništvo i državu. Pa zar nam svima nije u interesu da oni budu zdravo, dobro i zadovoljni? Što bismo mi bez njih?
I svejedno su mnogi nekidan zijevali kad su na Novoj TV vidjeli kako su Državne nekretnine za 417.000 kuna divno uredile taj podrum od 86 kvadrata u kome Frka Petešić drži svoje dragocjene knjige. Ali ljudi su sami od sebe zlobni i ne uzimaju u obzir da je skromnom predstojniku Plenkovićevog ureda država dala krajnje skučen stan, samo tih 96 kvadrata.
Pa kamo će onda čovjek s bibliotekom u koju je uložio toliki novac? I eto ti zašto nikad nije mogao kupiti ni garsonijeru. Zna se koliko koštaju knjige. A i nova tuš kabina u Frkinom podrumu sigurno nečemu služi, pa ne treba baš svakoj šuši objašnjavati dva i dva, mora se imati povjerenja u institucije.
Nejasno je zbog čega su građani bijesni
Tako da je doista nejasno na temelju čega građani ”osjećaju bijes prema političarima”, kako se potužio Vladimir Šeks, koji više ne živi u državnom stanu od 161,8 kvadrata u centru Zagreba jer ga je davnih dana jeftino otkupio i privatizirao pa je sada potpunoma svoj čovjek. I žao mu je što se zbog pojedinaca ”koji iskaču u negativnom smislu”, baca ljaga na cijelu profesiju političara koja, generalno, stvarno nije diskutabilna.
Ali što ćeš, ima među nama osoba zavidnih čak i na saborskoj kuhinji gdje se jede za dvadesetak kuna. Kao da zastupnici i ministri trebaju na gladan želudac donositi sve te zakone.
Naš narod trebao bi se, dakle, bolje izgraditi i shvatiti da je od onih koji su na vlasti, od naših najboljih sinova i kćeri, upravo nepristojno očekivati da za nas vode državu, a da pritom stanuju u auto prikolici, da za ručak žvaču gumene slance iz pekare i da knjige drže u kutijama ispod kreveta.
Nije korektno nazivati ih gramzivcima
Zato ih, kad se stave na hrpu golema složenost njihovog posla, njihov kapitalni nacionalni značaj i sav taj stres koji trpe da bi nama bilo bolje, stvarno nije ni lijepo ni korektno nazivati gramzivcima i progoniti ih alternativnim činjenicama. Pa i sam Franjo Tuđman umro bi u malom stančiću da mu na vrijeme nismo dali cijelu kuću u Nazorovoj. Isto i Gojko Šušak.
Peđa Grbin, jučer pošteno kaže da ni sam više ne zna gdje živi koliko jadan putuje noseći glavu u torbi. Utoliko bi bio racionalan prijedlog da mu saborski šofer bar dva puta mjesečno dovozi žgvacet od strine iz Pule. Ima onih posuda koje dobro drže toplinu.
A Frki Petešiću bi trebalo dati kuću s vrtom umjesto onog stančića da u predvečerje stavi fotelju kraj glicinije i čita. Onda bi im srca sjela na mjesto i ne bi bili toliko napeti. Toliko smo se valjda svi skupa u stanju prizvati pameti. Jer bi to bila ulaganja u sve nas. Koji bismo bez takvih formata načisto propali.