Saudijski kralj Salman posjetio je Moskvu. Mladen Pleše donosi kontekst
Kralj je stigao sa 100 saudijskih gospodarstvenika
Dok SAD tjera Europsku uniju da zaoštrava sankcije protiv Rusije, a jedinice NATO pakta izvode vojne vježbe u blizini ruske granice s Pojskom, Češkom, Latvijom, Estonijom i Letonijom, u Moskvi se odvija intenzivna diplomatska aktivnost koja pokazuje da američki pokušaji izolacije Rusije nisu baš najučinkovitiji. U Rusiju je, naime, stigao saudijski kralj Salman bin Abdulaziz, jedan od najvećih saveznika SAD-a, koji je tom povijesnom posjetom najavio novo poglavlje u odnosima između Moskve i Rijada. To je, naime, prvi posjet jednog člana saudijske kraljevske obitelji Rusiji od obnove njihovih veza 1992. godine.
Kralj Salman, 82, stigao je na noge ruskom predsjednika Vladimiru Putinu u pratnji čak 100 saudijskih gospodarstvenika te s ponudom da osnuju zajednički investicijski fond za energetske projekte vrijedan milijardu dolara.Međutim, kratkoročno gledano, najvažniji je cilj posjete saudijskog kralja uvjeriti predsjednika Putinu da Rusija nastavi poštivati sporazum s Saudijskom Arabijom i OPEC-om o smanjenju proizvodnje nafte koji je omogućio da danas barel nafte stoji oko 56 dolara. Za razliku od prije godine dana kada se za barel plaćalo oko 36 dolara.
Krajem 2016., 14 članica OPEC-a i 10 velikih svjetskih izvoznika nafte, uključujući Saudijsku Arabiju i Rusiju, dogovorile su smanjiti proizvodnju nafte za oko 1,8 milijuna barela dnevno. Sporazum je produžen do 1. ožujka 2018. i treba spriječiti dolazak prekomjernih količina nafte na svjetsko tržište zbog čega je svojedobno cijena barela nafte pala čak na 30 dolara po barelu.
Rusija prijeti povećanjem proizvodnje nafte
Nervozu kod članica OPEC-a izazvala je izjava ruskog ministra energetike Aleksandra Novaka koji se nedavno požalio da neke države članice OPEC-a ne poštuju dogovor te da i dalje drže visoku razinu proizvodnje, pa je najavio da bi zbog toga Rusija mogla izaći iz sporazuma u ožujku slijedeće godine. Saudijska Arabija i OPEC pobojali su se da bi Rusija mogla otkazati sporazum što bi ponovno dovelo do dramatičnog pada cijena nafte.
Vladimir Putin je nakon razgovora s kraljem Salmanom izjavio kako je je “ono što smo učinili dobro, jer služi čitavoj globalnoj ekonomiji”. Putin je također kazao kako bi Rusija htjela da se sporazum produži do kraja 2018. te da misli da bi se to moglo i ostvariti. Rusija je najveći svjetski proizvođač nafte koji nije član OPEC-a, a do sada je svoje resurse prirodnog plina koristila kao politički alat za utjecaj na svoje europske susjede, ali do 2017. godine nije baš pokušavala utjecati na tržište sirove nafte. Zbog dogovorene smanjene proizvodnje, cijene nafte porasle su u prosjeku za oko 15 posto, ali još nisu dostigle priželjkivanu cijenu od 60 dolara po barelu.
Rusima i Saudijcima ne odgovara ni previsoka cijena nafte
No, Rusija i Saudijska Arabija vrlo su pažljive kad je riječ o prihvatljivoj cijeni nafte. Kao što im ne odgovara preniska cijena jer to ugrožava njihove prihode, tako se boje i previsoke cijene jer bi ona mogla potaknuti još veće povećanje proizvodnje nafte iz škriljevca u SAD. Osim toga, u Rijadu se pribojavaju da će američki predsjednik Donald Trump, ako u SAD dođe do značajnijeg povećanja proizvodnje nafte i plina iz škriljevca, smanjiti svoju ovisnost, pa samim time i zainteresiranost za Bliski Istok. U tom slučaju očekuju da bi Rusija mogla zaigrati zapaženiju ulogu u regiji te da bi mogla popuniti rupu koju će ostaviti SAD.
Moskva je dakako zainteresirana zbog svojih pragmatičnih interesa da se više angažira u regiji, ali je svjesna da mora ostaviti dovoljno prostora Rijadu za širenje vlastite moći i utjecaja u regiji. Doduše, Rusi se žale da do sada Saudijska Arabija nije ispoštovala niti jedan načelni dogovor o ekonomskoj suradnji. Tako, primjerice, nije realiziran dogovor iz 2015. kada je Rijad obećao da će u Rusiju uložiti 10 milijardi dolara te da će potpisati brojne sporazume u energetskom i obrambenom sektoru. Predsjednik Uprave Rosteca Sergej Chemezov, velikog ruskog proizvođača oružja, izjavio je prošle godine kako Saudijci samo obećavaju, a nikada ništa ne realiziraju te da pregovaraju samo kako bi izvršili politički pritisak na Rusiju.
Sadašnji susreti na najvišoj razini potvrđuju kako Rusija, kao najveći svjetski proizvođač nafte, koji nije član OPEC-a, opet igra ključnu ulogu u naporima kartela za uspostavom balansa između ponude i potražnje na svjetskom tržištu nafte te očuvanja prihvatljive cijene nafte. To je iznimno važno za članice OPEC-a budući da proizvodnja nafte iz škriljevca u SAD ruši doslovce iz dan u dan sve rekorde. Sad se čak izvoz sirove nafte iz SAD-a približio brojci od dva milijuna barela nafte dnevno koliko izvozi Kuvajt.
SAD postaju sve veći izvoznici nafte
Izvoz sirove nafte iz SAD-a porastao je prošlog tjedna na rekordnih 1,984 milijuna barela dnevno, što je povećanje od gotovo 500.000 barela dnevno u usporedbi s prethodnim tjednima. Wall Street Journal je pak objavio da je izvoz nafte iz SAD-a sada dvostruko veći nego prije mjesec dana. SAD i dalje uvozi naftu, no količine su dosegnule rekordno niske brojke. Procjenjuje se da Rusiji treba cijene nafte od 72 dolara po barelu kako bi u cijelosti pokrila potrebe državnog proračuna. Anketa Wall Street Journala koju je sproveo među 15 investicijskih banaka pokazuje kako se očekuje da će cijena nafte u 2018., ako se ostane pri dogovoru o smanjenju proizvodnje, kretati između 56 i 58 dolara.
Dolazak saudijskog kralja u Moskvi ima i iznimnu političku težinu jer je Washington do sada bio najvažniji saveznik Rijada, a komunistička Moskva najveći neprijatelj. Saudijska Arabija pomagala je afganistanske talibane u borbi protiv sovjetske okupacije, podupirala je pobunu Čečena protiv Kremlja, a u Siriji je pokušavala srušiti s vlasti ruskog saveznika Bashara al Assada. Sada se međutim kralj Salman, koji je sjeo na prijestolje 2015., pokušava odmaknuti od Washingtona te proširiti svoja međunarodna partnerstva.
“Ne možemo zanemariti da je Rusija postala ključni igrač na Bliskom Istoku, pogotovo zbog doktrine Baracka Obame koja je smanjivala ulogu SAD na Bliskom istoku”, rekao je Faisal J. Abbas, glavni urednik Arapskih vijesti iz Rijada. “Rusija, je sa svojim financijskim i vojnim snagama, ušla u bliskoistočnu jednadžbu i to se ne smije zanemariti”.
Rusija postala ključni vojni i politički čimbenik Bliskog Istoka
Očekuje se da će Saudijci odustati od zahtjeva za rušenje Assada, ali će za uzvrat tražiti od Moskve da obuzda bliskoistočne ambicije Irana. “Definitivno, vojna angažiranost Rusije u Siriji izbacila je Moskvu u prvu liniju bliskoistočne krize”, izjavio je Grigori Kosach. “Saudijska Arabija vjeruje da će uspostavom boljih odnosa s Putinom, ojačati svoju poziciju na Bliskom Istoku. No, Rijadu je najveći problem savezništvo Moskve i Teherana”.
Postoji još jedan razlog iznenadnog posjeta saudijskog kralja Salmana Moskvi. To je njegov sin, krunski princ Mohammed ibn Salman, za kojega se vjeruje da će uskoro postati slijedeći vladar Saudijske Arabije. On je, tvrdi se, potaknuo oca na agresivniju vanjsku politiku i na veći politički angažman, kako bi što bolje pripremio skori prijenos vlasti. Princ Mohammed, 33, nema potrebnog iskustva u međunarodnoj politici, a njegov položaj mogao bi biti krajnje izazovan zbog dosadašnje saudijske visokorizične vanjske politike, uključujući vojnu intervenciju u Jemenu i trgovinski bojkot Katara.
Naime, otac mu ostavlja u nasljeđe kontroverzni i krajnje dvojbeni rat u Jemenu te neuspio pokušaj blokiranja i izoliranja Katara što je izazvalo brojne osude u svijetu. Ni program kralja Salmana za obnovu gospodarstva zemlje nije postigao bog zna kakve rezultate, pa mnogi s krajnjom skepsom gledaju na daljnji razvoj političkih i ekonomskih prilika u zemlji. Stoga kralj Salman bin Abdulaziza, nakon što je pripremio domaću javnost da će njegov sin uskoro preuzeti vlast u zemlji, želi da ta tranzicija dobije i međunarodnu potporu.
Borba za prevlast između Irana i Saudijske Arabije
S povratkom Rusije na bliskoistočnu arenu te njenim aktivnim uključivanjem u rat u Siriji, Moskva je postala nezaobilazni politički čimbenik na Bliskom Istoku pa bi njena potpora Saudijskoj Arabiji bila u tranzicijskom procesu iznimno važna. U odnosima Moskve i Saudijske Arabije najveći je kamen smutnje Iran. U Rijadu se panično boji da će Iran, uz pomoć Rusije, uspostaviti vojnu transverzalu od Teherana preko Iraka i Sirije do libanonsko izraelske granice kako bi mogao vojno i politički pomagati šijitskom pokretu Hezbollah koji ugrožava ne samo Izrael, nego je i smrtni neprijatelj sunitske Saudijske Arabije.
Nakon što je svojedobno u Saudijskoj Arabiji smaknut šijitskog klerik i disident Nimra al-Nimra protiv Rijada pobunili su se šijiti cijelog Bliskog istoka. Teheran je optužen za uplitanje u unutarnje poslove bliskoistočnih država i za potkopavanje regionalne sigurnosti. Iranski vjerski vođa Ali Khamenei tada je poručio Saudijcima da će ih snaći „božja osveta“.
Iran sa šijitskom libanonskom vojnom frakcijom Hezbollah u Siriji vojno pomaže režim Bashara al-Assada koji uživa podršku sirijske šijitske frakcije Alavita. U Jemenu pak vojska Saudijske Arabije pomaže vladinim snagama u borbi protiv šijitskih pobunjenika Houthi koji uživaju podršku Irana. Rijad i Teheran već se desetljećima bore za prevlast na Bliskom istoku pokušavajući se nametnuti manjim državama kao globalni zaštitnici njihovih vjerskih frakcija što, dakako, neprestano izaziva duboke podjele pa i ratove u regiji.