Savjetnik bjeloruske oporbe za Telegram: 'Lukašenko će pasti kad Ukrajina pobijedi'
Bjeloruska prodemokratska oporba iz egzila poziva vojnike da odbiju sudjelovati u Putinovom ratu u Ukrajini
Zadnje nedjelje u veljači, tri dana nakon početka rata u Ukrajini, u susjednoj Bjelorusiji izbili su veliki prosvjedi. Ljudi su demonstrirali protiv ruske invazije na Ukrajinu u kojoj je ruski predsjednik Vladimir Putin iskoristio i bjeloruski teritorij kao poligon za napad. Režim autokratskog bjeloruskog vladara Aleksandra Lukašenka reagirao je uobičajeno: prema podacima nevladinih organizacija, privedeno je više stotina ljudi.
Bio je to “najveći prosvjed od 2020.”, kaže Franak Viačorka, bivši bjeloruski novinar, sada savjetnik bjeloruske prodemokratske oporbe u egzilu. Viačorka se referira na masovne višemjesečne demonstracije nakon predsjedničkih izbora u kolovozu 2020., čiji su rezultati naširoko osporavani. Lukašenko je proglasio pobjedu, što je izazvalo najmasovnije prosvjede u više od četvrt stoljeća Lukašenkove vladavine.
Mizerna potpora ratu
Čelnica oporbe i Lukašenkova protukandidatkinja na tim izborima Svetlana Tihanovska morala se, radi vlastite sigurnosti, skloniti u Litvu. Viačorka, s kojim smo telefonski razgovarali ovog vikenda, također je u Vilniusu gdje se priključio timu oporbene čelnice u egzilu.
Rat u Ukrajini, kaže nam, Bjelorusi nisu očekivali. Kada su bombe počele padati na ukrajinske gradove, “to je za nas bila nova realnost”. Potpora sudjelovanju u ratu među građanima je “mizerna”, ističe, napominjući da Bjelorusi ne žele biti u ratu, ali su “taoci svoje geografije”.
Velike prosvjede, međutim, ne treba očekivati zbog straha od režima. “Ali skoro svaki dan ljudi organiziraju male prosvjede, stavljaju (ukrajinske, op.a.) zastave, a pokret se pretvorio iz isključivo prodemokratskog pokreta za slobodu u pokret protiv rata”, procjenjuje Viačorka.
Hakeri kontra Rusije
U glavnom gradu Minsku nedavno su, primjerice, aktivisti postavili znakove “ne ratu” na javne površine, spomenike, mostove, stajališta. Kao primjer antiratnog djelovanja Viačorka spominje cyber-aktiviste koji su hakirali bjeloruski željeznički sustav da bi poremetili prijevoz ruskih trupa i opreme prema Ukrajini. O njihovim se aktivnostima izvještavalo još u siječnju, dok je Putin gomilao rusku vojsku na granicama Ukrajine, uključujući i s bjeloruske strane.
U siječnju je skupina, koja je od ljeta 2020. naovamo izvela niz hakerskih napada usmjerenih protiv vlasti, objavila da su upali u računalni sustav državne željezničke kompanije, zatraživši da Bjelorusija prestane biti poligon za ruske trupe i naoružanje. Nedugo nakon našeg razgovora, pak, Viačorka je na Twitteru objavio da su bjeloruski željezničari prekinuli željezničku vezu s Ukrajinom, ali detalje nije otkrio.
Heroes! Belarusian railway workers disrupted the railway connection with Ukraine so that trains with Russian equipment could not be transferred to Ukraine.
This was confirmed by the head of the Ukrainian Railways, he thanked Belarusian heroes. pic.twitter.com/B59c72xGHN
— Franak Viačorka (@franakviacorka) March 19, 2022
Što tvrdi Lukašenko
Od početka ruske invazije na Ukrajinu, koja traje već četvrti tjedan, učestalo se nagađa o uključivanju bjeloruske vojske u sukob. Na Zapadu postoji bojazan da bi Lukašenko mogao inscenirati napad na Bjelorusiju kako bi imao opravdanje da se priključi Putinovom ratu. On sam, pak, tvrdi da ih Zapad pokušava uvući u rat, ali da se to neće dogoditi.
“Gotovo sam uvjeren da se nećemo morati boriti u Ukrajini. Zapad nas neće biti sposoban uvući u taj konflikt. Bjeloruske vlasti su dovoljno pametne da nas se ne uvuče u konflikt u koji nas guraju Amerikanci sa svojim partnerima”, izjavio je prije nekoliko dana.
Apel bjeloruskim vojnicima
Čelnica bjeloruske oporbe Svetlana Tihanovska, pak, poziva bjeloruske vojnike da odbiju boriti se u Ukrajini ili da dezertiraju. U nedavnom intervjuu za britanski Guardian, ustvrdila je i da su bjeloruski vojnici nepripremljeni za rat, demoralizirani i uplašeni.
I dobro upućeni stručnjaci u istupima za zapadne medije dovode u pitanje sposobnost bjeloruske vojske za ratovanje u takvom sukobu, pogotovo nakon snažnog i učinkovitog otpora ukrajinskih snaga, te o riziku od golemih gubitaka koji bi mogli ugroziti Lukašenkov režim.
Gradio represivni aparat
Vojska “nije lojalna” Lukašenku, uvjeren je Viačorka. Objašnjava da je kroz 28 godina upravljanja zemljom autokratski predsjednik izgradio represivnu aparaturu koja je prvenstveno namijenjena da brani njega i njegovu vladavinu. Oni su “obučeni da se bore protiv oporbe i da suzbijaju prosvjede u zemlji”, ali za vojsku Lukašenko nije imao previše interesa.
Vojska nije bila dobro plaćena i u “vrlo je lošem stanju”, kaže, “demoralizirana, nedovoljno opremljena, bez iskustva”. Pojedini časnici, tvrdi dalje temeljem informacija i kontakta kojima raspolažu oporbeni krugovi, daju ostavke, neki dezertiraju i bježe iz zemlje, jer ne žele sudjelovati u ratu. Između bjeloruske vojske i ruskih trupa na bjeloruskom teritoriju nema puno povjerenja i ruska strana nije voljna s njima dijeliti sve vojne informacije i detalje.
Kako mu je Putin pomogao
Pitanje je, međutim, je li odluka o (ne)sudjelovanju u Lukašenkovim rukama. Bjeloruski autokrat puno duguje Vladimiru Putinu koji mu je priskočio u pomoć, uključujući financijski, kad je Lukašenko bio suočen s masovnim prosvjedima 2020. s kojima se njegov režim brutalno obračunavao.
Putin mu je dao i “propagandnu mašinu”, podsjeća Viačorka na to da su iz Rusije tada poslani televizijski novinari u Bjelorusiju kako bi popunili radna mjesta tamošnjih novinara koji su – mnogi nakon godina provedenih na državnoj televiziji – u jeku masovnih antirežimskih prosvjeda dali otkaz ili otpušteni zbog podrške oporbenom pokretu. Putinova pomoć bila je jedan od faktora koji su omogućili Lukašenku da zadrži vlast.
Rizik od državnog udara?
Stoga je, dakle, pitanje može li odbiti Putinov zahtjev za vojno uključivanje, ako takav zahtjev iz Moskve stigne – ali, u isto vrijeme, legitimno je pitanje i što bi to značilo da Lukašenkovu vlast u Minsku; bi li slanje vojske u Ukrajinu moglo srušiti njegov režim? “Za njega je to posljednja bitka”, ocjenjuje savjetnik bjeloruske oporbe uz tvrdnju da je potporu u Bjelorusiji Lukašenko već izgubio i da za javno mnijenje ne mari previše.
Ali ako to učini – ako pošalje bjeloruske vojnike u Ukrajinu – “onda se značajno povećava mogućnost coup d’etat, unutarnjih otpora i podjela unutar elita”, uvjeren je Viačorka, argumentirajući pritom da će se mnogi htjeti iz toga izvući kako ne bi dijelili odgovornost s Lukašenkom. No, s obzirom na ratna zbivanja i Putinov čvrsti stisak, nema, dakako, jamstva da bjeloruski autokrat neće (morati) riskirati.
Tiranija vs. demokracija
Sudbine Ukrajine, koja se brani od ruske invazije, i Bjelorusije sada su “međusobno ovisne i međusobno povezane”, kaže, pak, u razgovoru za Telegram Viačorka koji je “siguran da će režim u Minsku pasti”, ali to će, veli, “biti moguće kada Ukrajina pobijedi”.
Pritom očekuje još veći angažman međunarodne zajednice u ratu koji opisuje kao sukob tiranije i demokracije. “Nadam se da će u sljedećih nekoliko mjeseci svijet, međunarodna zajednica, UN, Zapad biti odlučni i snažni. Jer ovo nije rat Ukrajine, nego je to rat između prošlosti i budućnosti, između tirana i demokracije”, zaključuje.