Bjelorusi masovno prosvjeduju protiv Lukašenka. Hoće li, nakon 26 godina morati otići?
Širi se nezadovoljstvo zbog izbornih rezultata i brutalnog obračuna režima s prosvjednicima
Tjedan dana nakon izbora, u Bjelorusiji je ovog vikenda održan, prema procjenama medija, najmasovniji oporbeni skup u povijesti te zemlje na kojem su prosvjednici tražili odlazak bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka. Lukašenko je na nedavnim izborima osvojio šesti mandat, ali mnogi osporavaju službene rezultate po kojima je autoritarni bjeloruski lider dobio 80 posto glasova.
Na nedjeljnom skupu u Minsku bilo je barem sto tisuća ljudi, javljaju europski mediji, dok pojedini portali govore i o dvostruko većem broju prosvjednika protiv Lukašenkove vladavine. Istovremeno, održane su i provladine demonstracije, ali s osjetno manjim brojem ljudi, mada su vlasti organizirano dovozile ljude autobusima.
Kako je sve počelo?
U Bjelorusiji su 9. kolovoza održani predsjednički izbori na kojima je, prema službenim rezultatima, Lukašenko premoćno pobijedio. No, oporba ne priznaje izborni rezultat, a u regularnost izbora sumnjaju i europske zemlje. Estonija, Letonija i Litva pozvale su ovog vikenda Lukašenka da organizira nove izbore.
Oporbena kandidatkinja Svetlana Tihanovska, koja radi vlastite sigurnosti od prošlog tjedna boravi u Litvi, smatra da joj je na izborima ukradena pobjeda te traži ponovno prebrojavanje glasova. Nakon što su službeni izvori objavili premoćnu pobjedu Lukašenka, koji već četvrt stoljeća čvrstom rukom vlada Bjelorusijom, počeli su prosvjedi protiv njegove vladavine.
Kakva je bila reakcija režima?
Lukašenkov režim je na demonstracije odgovorio brutalno. Policija i specijalne snage, lojalne predsjedniku, prvih su dana nasilno gušile prosvjede, koristeći protiv nezadovoljnih građana šok bombe i gumene metke. Mediji su javljali o masovnim uhićenjima, ozlijeđenima, pa i smrtno stradalima. Vlasti su ujedno, prema tvrdnjama oporbe, blokirale internet kako bi otežale organiziranje preko društvenih mreža.
Bezobzirnost u postupanju prema prosvjednicima nije, međutim, zaustavila demonstracije niti potisnula rastuće nezadovoljstvo, upravo suprotno. Sredinom prošlog tjedna došlo je do (barem privremenog) obrata: bjeloruske vlasti pustile su iz pritvora stotine ljudi, privedenih za vrijeme prosvjeda, a ministar unutarnjih poslova Jurij Karajev javno se ispričao zbog pojedinih “slučajnih uhićenja” tijekom policijskih akcija.
Kako se širilo nezadovoljstvo?
Oporbene demonstracije protiv Lukašenka, motivirane prvih dana izbornim ishodom, odnosno sumnjom da su izbori namješteni, prerasle su u cijeli niz različitih antivladinih akcija. Svjetski mediji javljaju o novim skupovima, ljudskim lancima, štrajkovima u državnim tvrtkama…
New York Times je pisao o “novoj fazi” ustanka protiv bjeloruskog predsjednika, nakon što su se prosvjedi proširili u Lukašenkovoj “političkoj bazi”, tvornicama u državnom vlasništvu. BBC je javljao o lancima solidarnosti koje su, protiv policijskog nasilja, formirale žene na gradskim ulicama.
Društvenim mrežama širile su se snimke bivših i aktualnih pripadnika sigurnosnih snaga koji se navodno odriču režima i bacaju u smeće svoje uniforme. Mediji pišu i o odlascima novinara s državne televizije. Bjeloruski veleposlanik u Slovačkoj Igor Leščenja stao je na stranu prosvjednika.
Što kaže Lukašenko?
Nakon 26 godina vlasti, “posljednji europski diktator”, kako ga se nerijetko naziva u medijima, ne pokazuje naznake da misli odstupiti niti da je spreman razmotriti nove izbore. U nedjelju se pojavio na provladinom skupu u Minsku s kojeg je poručio svojim pristašama da bi Bjelorusija propala kao država kada bi pristala, pod pritiskom, održati nove izbore.
Lukašenko optužuje NATO da gomila snage na granicama Bjelorusije i da ga strane vlade pokušavaju svrgnuti s vlasti. Suočen s rastućim nezadovoljstvom i demonstracijama, pomoć je zatražio od ruskog predsjednika Vladimira Putina. Putin je među prvima bio čestitao Lukašenku na izbornoj pobjedi. Ruski i bjeloruski predsjednik čuli su se barem dva puta u zadnjih nekoliko dana.
Ipak, suočen sa sve većim nezadovoljstvom i masovnijim prosvjedima, izgleda da je Lukašenko spreman na određene ustupke. Reuters citira službenu bjelorusku novinsku agenciju Beltu koja je prenijela da je Lukašenko voljan dijeliti moć i mijenjati ustav, ali to nema namjeru učiniti pod pritiskom prosvjednika. Belta piše i da se već radi na mogućim ustavnim promjenama. Vijest je objavljena nakon što je Tihanovska iz egzila poručila da je spremna voditi zemlju.
Zašto je stav Rusije bitan?
U subotu su mediji objavili, pozivajući se na bjelorusku agenciju, da je Lukašenko ocijenio da događaji u njegovoj zemlji “nisu više prijetnja samo za Bjelorusiju”, sugerirajući da bi se utjecaj prosvjeda mogao proširiti izvan bjeloruskih granica. Kremlj je u međuvremenu objavio da je Moskva, bude li potrebno, spremna pomoći vojno u skladu s paktom o kolektivnoj sigurnosti, javila je Hina.
Unatoč tenzijama u odnosima zadnjih mjeseci, Moskva svakako želi zadržati Bjelorusiju unutar onoga što smatra svojom sferom utjecaja. Kroz tu zemlju prolaze plinovodi za transport ruskih energenata na Zapad, podsjeća Reuters na stratešku važnost Bjelorusije. Ujedno, Bjelorusiju se u Moskvi smatra tampon zonom prema NATO-u.
Što poduzima Europska unija?
Europski dužnosnici dovode u pitanje regularnost bjeloruskih izbora. Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Mass, čija zemlja predsjeda EU-om, to je otvoreno poručio ovog vikenda, najavljujući uvođenje dodatnih sankcija. O tome su europski ministri vanjskih poslova razgovarali u petak.
Određena europska ograničenja u odnosu na Bjelorusiju već su na snazi, ali je prije četiri godine EU odlučila dio tih sankcija ukinuti. Ostao je embargo na uvoz oružja te mjere zamrzavanja imovine i zabrane putovanja za neke bjeloruske dužnosnike. Novim sankcijama, koje još nisu usuglašene, EU će također ciljati prvenstveno one koje smatra odgovornima za postizborno nasilje.