SDP je donio razumnu odluku i kupio si par mjeseci mira. To svejedno neće oživjeti stranku
Zašto su novi izbori za predsjednika stranke jedino odgovorno rješenje
Sama činjenica da na subotnjoj sjednici Glavnog odbora nije došlo ni do čijeg izbacivanja iz stranke, niti do formalnog raskola u Socijaldemokratskoj partiji, dobra je za najveću oporbenu stranku. SDP-ovi su političari pokazali ponešto strpljenja, zdravog razuma i tolerancije za unutarstranačke sukobe, koji, uostalom, jesu imanentni većini neradikalnih modernih političkih organizacija.
SDP u subotu, dakle, sigurno nije oslabio. Dapače, mirno rješenje sukoba koji je tjednima rubno zabavljao javnost, može pridonijeti smanjivanju velikog zaostatka za HDZ-om, osobito u kombinaciji sa zasad nepovoljnim razvojem slučaja Todorić za hrvatsku Vladu, te s raznim ispadima Plenkovićevih ministara: od Kujundžićeva prijedloga uvođenja novih poreza, do zaista nevjerojatnog teksta novog Obiteljskog zakona.
Bernardić nije i ne može biti politički vođa
No, subotnje primirje u SDP-u i sve veće greške vladajuće koalicije ne mogu prikriti niz strateških problema SDP-a. Prvo, Davor Bernardić jednostavno ne može biti predsjednik vodeće hrvatske lijevo liberalne stranke. On to ne može kako zbog svakodnevnih pogrešaka, poput one bedaste svadbene čestitke, tako i zbog činjenice da gospodin Bernardić još ni jednom nije izložio konzistentnu strategiju djelovanja SDP-a u sadašnjem narednom razdoblju, barem do idućih predsjedničkih i parlamentarnih izbora.
Politički vođa stranke, koja bi trebala okupljati i obrazovaniji, da ne kažemo intelektualniji dio Hrvatske, a koji nije kadar jasno artikulirati svoju političku strategiju, naprosto nije i ne može biti politički vođa. Bernardićev je javni autoritet, što je vidljivo iz svih mogućih istraživanja, ravan nuli. I tome ne može značajno pomoći ni jedna PR akcija, jer se očigledno loš i neupotrebljiv proizvod ne može dugoročno dobro prodavati.
Sponzori su mu ljudi limitiranih sposobnosti
Drugo, Bernardićevi politički sponzori ljudi su prilično limitiranih političkih sposobnosti. Zlatko Komadina, primjerice, nikada ne bi pobijedio ni na kakvim izborima, osim u svojoj Riječko-goranskoj županiji, gdje većina građana još uvijek prirodno glasuje za lijevu opciju. Komadina ne bi dobro prošao ni na izborima u Istri, koja je ljevija od Rijeke naprosto zato što i istarski političari moraju relativno marljivo raditi.
U Rijeci i na Kvarneru političari, nažalost, već desetljećima ne rade ništa, osim što čuvaju lokalni sustav moći i određenih privilegija, pa stoga nije čudno što glasačka potpora SDP-u ondje iz godine u godinu opada. I drugi glavni stranački sponzori gospodina Bernardića imaju jednako slabe dosadašnje političke rezultate, kao gospodin Komadina. Treće, SDP se u postmilanovićevskom razdoblju nije uspio profilirati kao stranka s prepoznatljivim političkim namjerama i reakcijama.
Stranka bez zaokružene i prepoznatljive politike
Zasad jedino znamo da će SDP refleksno prosvjedovati protiv svega što predlaže HDZ, bez obzira na snagu argumenata. SDP može, doduše, pokušati kapitalizirati činjenicu da će se, eto, osnovati saborsko Povjerenstvo za Agrokor, na čemu ta stranka inzistira već mjesecima. Međutim, nemojmo zaboraviti da je SDP tu komisiju originalno želio osnovati kako bi dokazao da Vlada štiti Agrokor i Ivicu Todorića, dok je stvarnost, čini se, sasvim drukčija.
Četvrto, SDP nema nikakvu zaokruženu i prepoznatljivu ekonomsku, socijalnu, demografsku, pa ni ideološku politiku. Pod ideološkom politikom podrazumijevamo čitav niz prevažnih globalnih i lokalnih pitanja, od slučaja Donalda Trumpa, uspona radikalne desnice u Njemačkoj i odcjepljenja Katalonije, pa do sigurnosnih pitanja u Bosni i daljnjeg napredovanja konzervativne revolucije u Hrvatskoj: o svim tim pitanjima SDP šuti, jer uglavnom ne zna što bi rekao.
Novi izbori su jedino odgovorno rješenje
Peto, SDP i dalje ne proizvodi nove političare. Bilo je razumno očekivati da će time out od izbornih ciklusa pomoći afirmaciji novih, mlađih ljudi unutar Socijaldemokratske partije. Taj se, proces, nažalost, nije ni počeo događati. SDP je danas, zapravo, vrlo slab, slabiji nego što pokazuju ionako depresivni rejtinzi. Slab je zato što ni na koji način ne utječe na stvarni život u Hrvatskoj, i zato što ne pokazuje potencijal da bi ponovno mogao postati politički utjecajan.
SDP je jučer, dakle, kupio nekoliko tjedana ili mjeseci mira. Možda i više. No, novi izbori za predsjednika stranke jedino su odgovorno rješenje koje može dovesti do oživljavanja SDP-a. Toga bi morali biti svjesni i najbliži Bernardićevi suradnici i pokrovitelji.