Kako su Bernardić i njegovi ljudi imenovanjem na funkcije u Saboru donijeli novu devastaciju za SDP

Uskoro će biti pometeni iz vodstva

Imenujući sebe i svoje kompanjone na najviše funkcije u Saboru, pokazali su doista rijetko viđenu bezobzirnost: umjesto da se sakriju ispod saborskih klupa te prepuste funkcije onima koji su najbolje prošli na izborima jer su dobili najviše preferencijalnih glasova, tu ponajprije mislimo na Peđu Grbina i Sinišu Hajdaš Dončića, oni su između sebe podijelili najatraktivnija i financijski najisplativija mjesta. I to bez obzira na to što su svi oni i osobno doživjeli ponižavajući izborni poraz.

Učinili su to bez ikakvih skrupula, premda je svima jasno da će oni na skorim unutarstranačkim izborima s pravom biti pometeni iz vodstva stranke. Ponašanje te skupine političara pokazuje da dosadašnja samovolja kojom su upravljali strankom i koja je dovela do izbornog sloma SDP-a, nije bila slučajna. Ona je sada samo javno razotkrivena kao njihov obrazac ponašanja. I što je najgore, tako je bilo od početka.

Nepogrešivo predlaganje najgorih

Na vlast su došli uz pomoć šalabahtera koje su diktirali Bernardić i Komadina, tako se ponašaju i sada. Premda svi analitičari i komentatori bez iznimke tvrde da je SDP uništila skupina starih stranačkih karijerista, te da su oni najodgovorniji za izbornu sramotu, ti su isluženi partijski kadrovi pokazali doista nesvakidašnji prezir spram mišljenja stranačkog članstva i javnosti. Uzdajući se u stari obrazac, po kojem onaj koji priprema izbore u partiji, kasnije preuzima vlast, Zlatko Komadina je, bez da ga je netko ovlastio, preuzeo na sebe ne samo tehnički pripremu izbora, nego i ovlasti predsjednika stranke.

Bez da se s bilo kim konzultirao, osim valjda s Bernardićem, on je nepogrešivo predlagao najgora kadrovska rješenja za funkcije u Saboru. Što ne čudi jer se vodio jedinim kriterijem kojega zna: gurati naprijed samo sebi odane poslušnike, bez obzira na njihove sposobnosti, znanje i pamet. Učinio je to na isti onaj način na koji je progurao Bernardića za predsjednika SDP-a, iako je on prije toga u dobroj mjeri devastirao zagrebačku stranačku organizaciju.

Kako je Bernardić ponižen u Zagrebu

Uz pomoć šalabahtera, koji su kompromitirali SDP-a kao demokratsku stranku, instalirao je na čelo socijaldemokrata nesposobnog Bernardića i onda ga je pune četiri godine spašavao od smjene. U četiri oka i najprivrženiji Bernardićevi ljudi priznavali su da je on potpuni politički promašaj, ali ga se nisu odricali jer im je bilo važnije da u stranci sačuvaju svoje pozicije. Komadina kao iskusni partijski kadar uživa vući konce iz pozadine, pa tako nije dopustio SDP-u da na vrijeme konsolidira svoje redove.

Samim time još je odgovorniji od Bernardića za izborni krah. Iako su svi suglasni, pa čak i strani analitičari, da stara politička garda, ne može voditi stranku 21. stoljeća, oni se ipak grozničavo bore za opstanak i vlast premda time nanose neizmjernu štetu stranci. No, to je najbolji dokaz da im uopće nije važno što će biti s SDP-om, već im je isključivo bitno njihovo političko uhljebljivanje i preživljavanje. Ne smeta im pri tomu ni to što su sve liste koje su oni vodili doživjele posebno težak poraz na izborima.

Bernardić je tako ponižen u Prvoj izbornoj jedinici ne samo od Andreja Plenković nego i do jučer praktički šire nepoznatog Tomislava Tomaševića, vođe Možemo. Komadina se pak osramotio u Sedmoj izbornoj jedinici. I umjesto da zbog tih neuspjeha oslobode prostor za bezbolnu smjenu generacija, oni su predložili na najviše funkcije u Saboru jednog Erika Fabijanića koji je u tradicionalnom SDP-ovom uporištu skupio jedva 1439 glasova, za razliku od, primjerice, Peđe Grbina koji je dobio 16.991 glas. Dakle desetak puta više od Fabijanića.

Najgori mogući dojam u javnim nastupima

No što tek reći za Nikšu Vukasa, glavnog tajnika stranke koji je dobio sramotna 132 preferencijalna glasa što znači da osim rodbine i nekolicine prijatelja nitko od SDP-ovaca nije glasova za njega. Zaista je trebalo imati obraza takvog političara, koji ostavlja najgori mogući dojam u javnim nastupima, kandidirati za funkcije u Saboru. No, Bernardiću i Komadini to je uspjelo, jer su za takve odluke glasovali još gori od Fabijanića i Vukasa. Koliko su to nepoznati, blijedi i nezapaženi političari, koji su zahvaljujući samo poslušničkom odnosu spram Bernardića i Komadine ušli u Sabor, najbolje pokazuju brojke.

Premda su bili na listama na mjestima koje ih automatski vodi u Sabor, oni su dobili bijedan broj preferencijalnih glasova. Tako je neki Zvane Brumić dobio jedva 223 glasa, Romana Nikolić 318, Andrej Marić 400, Ivana Posavec Krivec 755, Matko Kuzmanić 766, Barbara Antolić Vupora 812, Sanja Udovičić 933. I upravo su oni jedni od krivaca što je za listu SDP-a na ovim izborima glasovalo tako malo birača. A i veliki dio onih koji su glasali za SDP, da su znali kako će se vodstvo stranke ponašati nakon izbora, sigurno ne bi izašli na izbore ili bi glasali za neku drugu političku opciju.

Takvim ponašanjem Bernardić, Komadina i njihova politička sljedba definitivno su zapečatili svoju političku sudbinu. Što, dakako, nije loše. Nažalost šteta koju su svojim ponašanjem nanijeli stranci je nemjerljiva. Naime, kad se u jesen izabere novo vodstvo stranke, u kojem, to je sasvim sigurno za nikoga od njih neće biti mjesta, Peđa Grbin i ostali novi ljudi, neće imati druge nego ih sve izbaciti iz stranke. To će biti, naime, jedini način da ih se makne s funkcija u Saboru koje su nezasluženo prigrabili. Budući da ti ljudi pokazuju da ne biraju sredstva kako bi se dočepali unosnih fotelja, jedino je njihova eliminacija iz stranke jamstvo da se može početi graditi novi SDP kao moderna demokratska, lijeva, socijaldemokratska stranka.