Ne možemo prihvaćati migrante u svoju kuću, nahraniti ih, dati im sve što traže, da bi nam oni onda – “bezočno, drsko i bezobrazno” – servirali da su oni muslimani. “Ma vidi, molim te. Tu u mojoj kući, gdje je Bog Isus Krist, ti meni naturaš tvoga boga, koji te ostavio gladnog, žednog, golog i bosog. Pa ostavi se prvo tog svog boga, priznaj vjeru u pravoga Boga, pa ćemo ti onda dati sve ono što imamo i mi.”
U dugačkom je priopćenju naglasio da njegova Crkva gleda na “braću muslimanske vjere s iskrenim poštovanjem, a migrante muslimanske vjere – u svjetlu Isusovog nauka – smatra svojom braćom i sestrama kojima kršćani duguju ne samo poštovanje, nego i konkretnu pomoć”.
Crkva se žustro ogradila
To je primjer kako institucije trebaju reagirati ako netko od njihovih članova izrekne prljave i uvredljive riječi kojima je pogazio njihova uvjerenja, kredo i etiku. Zato se i sam bijesni fratar Vincetić morao ispričati javnosti pa je izmucao nešto kao da on nije “tako” mislio niti ikome, božesačuvaj, želi učiniti išta nažao. Naravno da jest baš tako mislio jer inače pred vjernicima ne bi održao to svoje mrzilačko slovo o migrantima muslimanske vjere pozivajući ih na preobraćenje prije nego što im se da kruha i vode.
Ali institucija se žustro ogradila i pokušala barem donekle ublažiti tu nakaradnu stvar koja je provirila ispod njihovog kaputa. To je minimum koji je potrebno učiniti, a razvoj karijere fra Vincetića pokazat će koliko mu je njegovo mahnitanje stvarno naškodilo.
Za razliku od njih, druga hrvatska institucija, Matica hrvatska, smatra da se nema razloga ni potrebe ispričavati za stavove jednako odbojne svakom normalnom čovjeku kao i stavovi fra Vincetića, koje je u intervjuu ponosno iznijela osoba iz njihovog jata. Riječ je o profesorici jugoslavistike i engleskog jezika Slavici Stojan, donedavno članici Predsjedništva Matice hrvatske i doskora predsjednici njihovog ogranka u Dubrovniku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ksenofobična opsesija
S nelagodom moramo citirati što je o “Srbima” u Dubrovačkom listu rekla Slavica Stojan, nelagodom jer tako nastavljamo pronositi njezinu paušalnu i kolektivističku mržnju prema cijelom jednom narodu i ujedno prema građanima Republike Hrvatske koji pripadaju tom nacionalnom korpusu.
Zalažući se za donošenje Zakona o jeziku, mutavog čeda Matice hrvatske, Slavica Stojan je “Srbe” izjednačila sa strahovitom najezdom buba koje “uporno, godinama, nastoje preplaviti i kuće, dvorišta, unutrašnje prostore pa i ceste.” To su, kaže, bube kojih se ne možeš riješiti nijednom metodom, ni “gaženjem nogama, ni otrovima, ni plinskim plamenikom”. S njima takvima, kaže dubrovačka dama Slavica Stojan, treba se uporno boriti da bi ih se trajno iskorijenilo.
Čovjek se, u tom smislu, nikad ne smije opustiti. Jer Srbi su “vrsta agresivno-invazivne čeljadi koja jednostavno ne odustaje. Baš kao ni te bube, koje se uvuku u kuću.“ Predsjednik Matice hrvatske, ponosni poslanik književne riječi Miro Gavran, nije, međutim, želio reći nijedne o ksenofobičnim opsesijama Slavice Stojan koje javno iznosi kao ugledna članica i bivša dužnosnica Matice hrvatske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I to je ‘hrvatska kultura’?
Preko Matičine službe za odnose s javnošću, širokogrudni književnik Miro Gavran izjavio je kako on “može komentirati” samo službene stavove tijela Matice hrvatske, a ne pojedinih članova kojih u Matici hrvatskoj ima više od pet tisuća. A “gospođa Stojan”, koja je, kaže s razumijevanjem, “doživjela razaranje kuće u srpskoj agresiji na Dubrovnik” nalazi se izvan domašaja njegove predsjedničke veličine jer je u razgovoru iznijela samo “svoje privatne stavove”.
Zbilja neobično i jedinstveno promatranje vlastite uloge na glavnoj poziciji jedne stare nacionalne institucije koja se, kako sami o sebi pišu, “bavi promicanjem hrvatske kulture”. Srbe ne možeš istrijebiti čak ni “otrovima, ni plinskim plamenikom” otkriva nam zabrinuta Gavranova kolegica Slavica Stojan, a valjda bi trebalo kad bi se moglo.
I to je “hrvatska kultura”? Tako se misli i govori iz časne pozicije “hrvatske kulture”? I to je nešto što predsjednik Matice hrvatske, ustanove koju financira hrvatska država, nema razloga komentirati čak ni principijelno jer je to samo jedan privatni stav? Za tu sljepoću i gluhoću trebala bi ga Matica hrvatska trebala odmah smijeniti. Jer inače o svima njima možemo misliti da su morbidni kalibar Slavice Stojan, a to nam neće biti ni slatko, ni ugodno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šef Matice Miro Gavran ne želi osuditi gnjusni šovinizam svoje kolegice. Trebalo bi ga odmah smijeniti
Predsjednik Matice hrvatske kaže da ne može komentirati 'stavove pojedinih članova'
Srbe ne možeš istrijebiti čak ni “otrovima, ni plinskim plamenikom” otkriva nam zabrinuta Gavranova kolegica Slavica Stojan, a valjda bi trebalo kad bi se moglo. I to je “hrvatska kultura”? Tako se misli i govori iz časne pozicije “hrvatske kulture”? I to je nešto što predsjednik Matice hrvatske, ustanove koju financira hrvatska država, nema razloga komentirati čak ni principijelno jer je to samo jedan privatni stav?
Ne možemo prihvaćati migrante u svoju kuću, nahraniti ih, dati im sve što traže, da bi nam oni onda – “bezočno, drsko i bezobrazno” – servirali da su oni muslimani. “Ma vidi, molim te. Tu u mojoj kući, gdje je Bog Isus Krist, ti meni naturaš tvoga boga, koji te ostavio gladnog, žednog, golog i bosog. Pa ostavi se prvo tog svog boga, priznaj vjeru u pravoga Boga, pa ćemo ti onda dati sve ono što imamo i mi.”
Tako je vjernike prije desetak dana podučio fratar Mato Vincetić, župni vikar i vojni kapelan u Republici Hrvatskoj, u propovijedi na Plehanu blizu Dervente. Zbog ovih zadrtih odvratnosti koje je izrekao taj svećenik, iskreno i ponizno ispričao se franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. Ističući kako je ljudska, kršćanska i fratarska dužnost zalagati se za “sveopće bratstvo”, provincijal Dadić žestoko je osudio riječi fratra Vincetića.
U dugačkom je priopćenju naglasio da njegova Crkva gleda na “braću muslimanske vjere s iskrenim poštovanjem, a migrante muslimanske vjere – u svjetlu Isusovog nauka – smatra svojom braćom i sestrama kojima kršćani duguju ne samo poštovanje, nego i konkretnu pomoć”.
Crkva se žustro ogradila
To je primjer kako institucije trebaju reagirati ako netko od njihovih članova izrekne prljave i uvredljive riječi kojima je pogazio njihova uvjerenja, kredo i etiku. Zato se i sam bijesni fratar Vincetić morao ispričati javnosti pa je izmucao nešto kao da on nije “tako” mislio niti ikome, božesačuvaj, želi učiniti išta nažao. Naravno da jest baš tako mislio jer inače pred vjernicima ne bi održao to svoje mrzilačko slovo o migrantima muslimanske vjere pozivajući ih na preobraćenje prije nego što im se da kruha i vode.
Ali institucija se žustro ogradila i pokušala barem donekle ublažiti tu nakaradnu stvar koja je provirila ispod njihovog kaputa. To je minimum koji je potrebno učiniti, a razvoj karijere fra Vincetića pokazat će koliko mu je njegovo mahnitanje stvarno naškodilo.
Za razliku od njih, druga hrvatska institucija, Matica hrvatska, smatra da se nema razloga ni potrebe ispričavati za stavove jednako odbojne svakom normalnom čovjeku kao i stavovi fra Vincetića, koje je u intervjuu ponosno iznijela osoba iz njihovog jata. Riječ je o profesorici jugoslavistike i engleskog jezika Slavici Stojan, donedavno članici Predsjedništva Matice hrvatske i doskora predsjednici njihovog ogranka u Dubrovniku.
Ksenofobična opsesija
S nelagodom moramo citirati što je o “Srbima” u Dubrovačkom listu rekla Slavica Stojan, nelagodom jer tako nastavljamo pronositi njezinu paušalnu i kolektivističku mržnju prema cijelom jednom narodu i ujedno prema građanima Republike Hrvatske koji pripadaju tom nacionalnom korpusu.
Zalažući se za donošenje Zakona o jeziku, mutavog čeda Matice hrvatske, Slavica Stojan je “Srbe” izjednačila sa strahovitom najezdom buba koje “uporno, godinama, nastoje preplaviti i kuće, dvorišta, unutrašnje prostore pa i ceste.” To su, kaže, bube kojih se ne možeš riješiti nijednom metodom, ni “gaženjem nogama, ni otrovima, ni plinskim plamenikom”. S njima takvima, kaže dubrovačka dama Slavica Stojan, treba se uporno boriti da bi ih se trajno iskorijenilo.
Čovjek se, u tom smislu, nikad ne smije opustiti. Jer Srbi su “vrsta agresivno-invazivne čeljadi koja jednostavno ne odustaje. Baš kao ni te bube, koje se uvuku u kuću.“ Predsjednik Matice hrvatske, ponosni poslanik književne riječi Miro Gavran, nije, međutim, želio reći nijedne o ksenofobičnim opsesijama Slavice Stojan koje javno iznosi kao ugledna članica i bivša dužnosnica Matice hrvatske.
I to je ‘hrvatska kultura’?
Preko Matičine službe za odnose s javnošću, širokogrudni književnik Miro Gavran izjavio je kako on “može komentirati” samo službene stavove tijela Matice hrvatske, a ne pojedinih članova kojih u Matici hrvatskoj ima više od pet tisuća. A “gospođa Stojan”, koja je, kaže s razumijevanjem, “doživjela razaranje kuće u srpskoj agresiji na Dubrovnik” nalazi se izvan domašaja njegove predsjedničke veličine jer je u razgovoru iznijela samo “svoje privatne stavove”.
Zbilja neobično i jedinstveno promatranje vlastite uloge na glavnoj poziciji jedne stare nacionalne institucije koja se, kako sami o sebi pišu, “bavi promicanjem hrvatske kulture”. Srbe ne možeš istrijebiti čak ni “otrovima, ni plinskim plamenikom” otkriva nam zabrinuta Gavranova kolegica Slavica Stojan, a valjda bi trebalo kad bi se moglo.
I to je “hrvatska kultura”? Tako se misli i govori iz časne pozicije “hrvatske kulture”? I to je nešto što predsjednik Matice hrvatske, ustanove koju financira hrvatska država, nema razloga komentirati čak ni principijelno jer je to samo jedan privatni stav? Za tu sljepoću i gluhoću trebala bi ga Matica hrvatska trebala odmah smijeniti. Jer inače o svima njima možemo misliti da su morbidni kalibar Slavice Stojan, a to nam neće biti ni slatko, ni ugodno.