Šef Wagnera euforično objavio osvajanje Soledara. Kako je taj gradić postao najvažnije bojište krvavog rata?
Wagnerovci i Ukrajinci već danima ginu u mjestu za koje je malo tko izvan te države čuo
Šef ruske plaćeničke skupine Wagner ustvrdio je da su njegove snage zauzele ukrajinski grad oko kojeg se posljednjih dana vode naročito krvave borbe. “Jedinice Wagnera preuzele su cijeli teritorij Soledara”, objavio je Jevgenij Prigožin u audio poruci ostavljenoj na Telegramu kasno jučer. Ako Prigožin govori istinu, riječ je o prvom značajnijem uspjehu Moskve na bojnom polju još od prošlog ljeta. No, više ukrajinskih izvora demantiralo je zapovjednika plaćeničke skupine, tvrdeći da se u dijelovima Soledara i dalje vode borbe.
Ni međunarodni mediji još ne mogu utvrditi tko trenutno kontrolira gradić u kojem je prije rata živjelo jedva 10.000 stanovnika. Jedino što je sigurno jest da se u Soledaru ili njegovoj neposrednoj okolici vode borbe čija je žestina barem na prvi pogled neproporcionalna s važnošću tog mjesta. Slike i opisi događaja na soledarskom bojištu jezivi su čak i po standardima na koje nas je naviknuo rat u Ukrajini. Na društvenim mrežama dijele se fotografije blatnih polja posutih tijelima, navodno ruskih vojnika i plaćenika.
Ukrajinski branitelji Soledara taktiku neprijatelja, uglavnom plaćenika skupine Wagner, uspoređuju s načinom borbe uobičajenim u Prvom svjetskom ratu, kada su valovi boraca ginuli u jurišima na utvrđene neprijateljske položaje. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski opisuje Soledar kao “mjesto na kojem gotovo da više i nema života, prekrivenu tijelima okupatora i ožiljcima od napada”. Zbog čega je dosad nepoznati gradić duboko u Donjeckoj oblasti postao središnja točka u trenutno najvećem ratu na svijetu?
Prigožin želi biti veliki vojskovođa
Anlitičari ističu kako najvažniji razlog za očajničke pokušaje Rusa da uspostave kontrolu nad Soledarom nije taktičke, nego psihološke prirode. Napade na grad predvode plaćenici skupine Wagner, uz podršku artiljerije i zračnih snaga redovne ruske vojske. Prema mnogim izvorima, šef Wagnera Evgenij Prigožin smatra osvajanje Soledara i obližnjeg Bahmuta podvigom koji će značajno unaprijediti reputaciju njegove organizacije, dosad poznatije po novačenju robijaša nego po velikim uspjesima u borbi protiv Ukrajinaca.
S obzirom na to da brojne analize unutrašnjeg političkog stanja u Rusiji ističu Prigožina kao jednog od najambicioznijih ljudi na pozornici koja se preslaguje uslijed dramatičnih ratnih okolnosti, jasno je zbog čega šef Wagnera želi izgraditi imidž uspješnog vojskovođe. Njegove planove uočili su i proratni blogeri, vrlo utjecajna zajednica na medijskoj sceni Rusije. Još nije poznat odgovor na pitanje gdje završavaju Prigožinove ambicije: traži li plaćenički zapovjednik mjesto u najužem krugu predsjednikovih savjetnika ili mu je cilj znatno viši, poput zauzimanja najbolje startne poziciju u utrci za mjesto na čelu Kremlja kada se ono isprazni?
Soledar je ulaz u goleme rudnike
Naravno, Prigožinovi politički ciljevi nisu jedini razlog zbog kojeg ruska vojska već danima nasrće na Soledar. U nastojanjima da se zauzme taj grad postoji i određena strateška logika. Soledar se nalazi desetak kilometara sjeveroistočno od Bahmuta, većeg ukrajinskog grada oko kojeg već mjesecima bjesne teške borbe. Soledar je smješten i nadomak ključne prometnice koja povezuje Bahmut i Siversk, jedno od logističkih središta ukrajinske vojske na istočnom dijelu bojišta. Osvajanje Soledara ključan je korak u odsijecanju i opkoljavanju Bahmuta, čiji bi pad Rusima otvorio prostor za prodor prema većim gradovima u Donjeckoj regiji.
Sam Prigožin dao je još jedan razlog zbog kojeg smatra da osvajanje Soledara mora biti najvažniji cilj ruskih snaga na istoku Ukrajine. Riječ je o rudnicima toliko razgranatim da ih neki smatraju pravim podzemnim gradom. “Ne samo da u njemu može boraviti velika grupa ljudi na dubini od 80-100 metara, nego se tuda mogu kretati tenkovi i borbena vozila pješadije”, objasnio je šef Wagnera, dodavši da su u podzemnim kompleksima od Prvog svjetskog rata bile pohranjivane zalihe oružja.
Spomenuti podzemni grad zapravo je veliki kompleks rudnika soli i drugih ruda kojeg čini više od 160 kilometara tunela. Najimpresivniji dio rudnika velika je podzemna prostorija u kojoj su se svojevremeno igrale nogometne utakmice i održavali koncerti klasične glazbe. Prigožinove motive dodatno je rasvijetlio dužnosnik Bijele kuće rekavši kako vjeruje da plaćenički vođa želi preuzeti kontrolu nad rudnicima iz komercijalnih razloga.
Putin očajnički treba pobjedu
Osim Prigožinovih ambicija i strateške koristi za vojsku, ne treba podcijeniti ni važnost propagandnog učinka kojeg ruski politički vrh sigurno priželjkuje nakon serije sramotnih poraza. Putinove snage u defenzivi su još od kraja kolovoza, kada je počela prva u seriji pobjedničkih ukrajinskih ofenziva na istoku zemlje. Oslobodilačke operacije Ukrajinci su nedugo potom započeli i na jugu, gdje su velike jesenske uspjehe okrunili ulaskom u Herson, čiji je gubitak izazvao veliko nezadovoljstvo među pobornicima rata u Rusiji.
Nakon ukrajinskih uspjeha u rujnu i listopadu, uzduž tisuću kilometara dugačke bojišnice došlo je do nastanka neke vrste pat pozicije. Stručnjaci su takav razvoj događaja objasnili potrebom ukrajinske strane da konsolidira dobitke i odmori iscrpljene trupe. Izostanak Putinovog odgovora na jesenske poraze protumačen je kao posljedica gubitka ofenzivnog potencijala ruskih snaga. Mnogi analitičari zaključili su da Rusi više nemaju osvajačkih ambicija, te predvidjeli da će Putinovi zapovjednici nastojati utvrditi preostale osvojene teritorije, dok serijom dalekometnih napada na ključnu ukrajinsku infrastrukturu nastoje omekšati Kijev i prisiliti ga na nastavak razgovora.
U tom kontekstu ne čudi što se ubrzo nakon vijesti o osvajaju Soledara javio Putin. Kremlj je objavio da je ruski predsjednik “otvoren za razgovore o krizi u Ukrajini”. U priopćenju se ističe da Putin smatra postizanje ciljeva političkim i diplomatskim sredstvima “poželjnije”, ali je pozicija Ukrajine i Zapada sprječavala mogućnost razgovora. Kao usput spomenut je “pozitivan zamah” vojnih operacija oko Soledara, iz čega se može iščitati kako Kremlj želi kapitalizirati navodni vojni uspjeh tako što će Ukrajince natjerati na pregovore.
Što bi se sad moglo dogoditi?
Čak i ako je Soledar doista pao, to ne znači da će Rusi uskoro osvojiti Bahmut. Kada bi im nekim neobičnim stjecajem okolnosti i to pošlo za rukom, otvara se nekoliko pravaca daljnjeg djelovanja, u slučaju da ruska vojska za njih bude sposobna. Neke analize navode kako je za Ruse strateška važnost Bahmuta bitno umanjena kada su Ukrajinci u rujnu oslobodili Izjum.
Kada bi taj grad na krajnjem istoku Harkivske regije još uvijek bio u rukama ruskih snaga, iz njega bi mogao biti pokrenut jedan veliki krak napada prema Slovjansku i Kramatorsku. Drugi krak istovremeno bi mogao krenuti iz Bahmuta, čime bi dva velika grada na sjeveru Donjecka bila obuhvaćena kliještima čije bi zatvaranje branitelji teško spriječili. No, s obzirom na to da Izjum danas kontroliraju Ukrajinci, moguće je da će ponovno osvajanje tog grada biti cilj idućeg velikog ruskog napada.
Druga je mogućnost da će ruske snage nakon eventualnog osvajanja Bahmuta pokušati nastaviti s pravocrtnim napredovanjem prema četrdesetak kilometara udaljenom Slovjansku. U tom će slučaju Rusi morati očistiti nekoliko teško utvrđenih naselja koja se nalaze na prometnici između dva grada. Imajući u vidu koliko je vremena i žrtava bilo potrebno za napredak u Soledaru, čini se malo vjerojatnim da su za to sposobni. S obzirom na stanje ruskih snaga, lako je moguće da će nakon osvajanja Soledara i Bahmut biti prekrupan zalogaj, te da na istoku Ukrajine slijedi nova runda mučnog mrcvarenja prije nego što jedna strana skupi snage za novi ozbiljniji napad.