Na istoku Ukrajine u tijeku bitka krvavija i od one u Mariupolju. Ugledni institut: 'Ne pobijedi li tu Putin, u Kremlj ulazi Wagner'

Rezultati takve taktike katastrofalni su za grad koji je prije početka rata imao oko 70 tisuća stanovnika. Ukrajinske vlasti procjenjuju da u Bahmutu danas živi jedva četvrtina tog broja ljudi, ako se ne uračunaju deseci tisuća vojnika koji brane grad i neposrednu okolicu. S obzirom na to da su ruski napadi posljednjih dana dosegnuli dosad neviđeni intenzitet, prilično je izvjesno da će granatiranje i zima uskoro istjerati sve osim najtvrdoglavijih stanovnika grada na prvoj liniji fronta.

Grad je teško razoren

Opisi situacije koje mediji dobivaju od preostalih stanovnika i branitelja Bahmuta zvuče zastrašujuće. Ruske granate pogađaju zgrade koje su bombardirane već mnogo puta. Ratni avioni i rakete bez prestanka paraju nebo. Linija bojišnice koja prolazi predgrađima Bahmuta izgleda poput mjesečevog pejzaža ili granatama izrovane ničije zemlje koja razdvaja neprijateljske rovove u Prvom svjetskom ratu.

Bakhmut.

📹: Artem Popov pic.twitter.com/UkACfNNBdx

— Anton Gerashchenko (@Gerashchenko_en) November 28, 2022

Dublje u zaleđu bojišnice, u središtu grada, vozila saniteta gotovo danonoćno dovoze velike grupe ranjenih ukrajinskih vojnika, piše reporter The New York Timesa koji je krajem prošlog tjedna obišao Bahmut. U grad posljednjih dana pristižu svježe ukrajinske trupe, najčešće sastavljene od boraca koji su dosad sudjelovali u operacijama oko Hersona. Među pojačanjima ima pripadnika ukrajinskih specijalnih snaga, ali i znatno slabije obučenih i opremljenih boraca Teritorijalne obrane.

Stanje je slično i s druge strane. Napade na grad predvode plaćenici iz skupine Wagner, ali prorijeđene ruske redove sve češće popunjavaju regruti unovačeni nakon djelomične mobilizacije u rujnu.

Zašto Rusi toliko žele Bahmut?

Odlučnost ruskog zapovjedništva u nastojanjima da osvoji Bahmut zbunjuje ukrajinske i zapadne stratege. Takav pristup imao je smisla tijekom proljeća i ljeta, kada je ruska ofenziva bila u zamahu, pa se zauzimanje Bahmuta činilo kao logičan korak prije početka napada na veće gradove u tom dijelu zemlje, poput Slovjanska i Kramatorska.

Ali s obzirom na to da su ruske snage u Ukrajini posljednjih mjeseci drastično oslabljene gubicima tijekom ukrajinske protuofenzive, slabom popunjenošću zaliha hrane i streljiva, očajnim stanjem opreme te katastrofalnim moralom ljudstva, ti se ciljevi sada čine nedostižnima.

Usprkos tome, Rusi mahnito napadaju grad, dok se drugdje duž bojišnice duge tisuću kilometara uglavnom ukopavaju kako bi od zime spasili oskudne preostale resurse. Analitičari nude nekoliko objašnjenja za takvo naoko nelogično ponašanje.

Kremlj očajnički treba nekakvu pobjedu

Prema jednoj teoriji, porazi koje je ruska vojska pretrpjela u rujnu na istoku Ukrajine, te u listopadu na jugu, zaključno s povlačenjem iz Hersona ozbiljno su uzdrmali kredibilitet vojnog i državnog vrha. S obzirom na to u kakvoj se opasnosti mogu naći lideri bilo kojeg totalitarističkog sustava ako ih narod i podređeni počnu percipirati kao gubitnike, nije nikakvo čudo što Kremlj traži bilo kakvu pobjedu.

Tisuće granata koje svakodnevno padaju na Bahmut, kao i deseci, ako ne i stotine žrtava među ruskim vojnicima svakoga dana, mjera su straha od poraza koji osjećaju Vladimir Putin, Sergej Šojgu i ostatak ruske vrhuške. Osvajanje Bahmuta kojim će trijumfalno mahati pred očima javnosti moglo bi spasiti položaje, a možda i glave, velikog broja vrlo moćnih ljudi.

Stara sovjetska taktika

Dok prvi razlog za pomamne napade Rusa na Bahmut ima političku logiku, drugi nije posve nerazuman s aspekta vojne taktike. Prema tom tumačenju, Rusi žele na jednom mjestu vezati što više kvalitetnih neprijateljskih vojnika i nadmoćne opreme kako te snage ne bi bile upotrijebljene u nekoj iznenadnoj ofenzivi na drugim dijelovima bojišta. Ruski zapovjednici pritom pokazuju potpunu nezainteresiranost za živote vlastitih ljudi, o životima građana Bahmuta da se i ne govori, ali takav je pristup sasvim u skladu s ruskim vojnim običajima.

Kako takva taktika izgleda na terenu opisali su ukrajinski vojnici s kojima su razgovarali reporteri NYT-a. Prema riječima vojnog bolničara iz Bahmuta, mobilizirani Rusi „uzimaju puške i srljaju naprijed kao u sovjetskim vremenima. Kad jedan pogine, drugi odmah juriša za njim“. Sovjetske metode ruskim generalima nisu donijela značajan uspjeh, budući da im se napredak oko Bahmuta mjeri u metrima prije nego u kilometrima, ali ove to očito ne zabrinjava previše. Najbrojniji među žrtvama ionako su plaćenici Wagnera i novaci iz siromašnih provincija u zabačenim dijelovima Federacije.

Prigožin izlazi iz sjene

Naravno, ovo objašnjenje nameće pitanje zbog čega je vođa skupine Wagner spreman podnositi tako teške gubitke svojih ljudi. Jevgenij Prigožin, čovjek kojeg mediji nazivaju Putinovim kuharom, iz sjene je istupio tek nedavno, iako je već dugo moćna figura iza kulisa ruske političke scene. Da ima veze s Wagnerom priznao je tek prije dva mjeseca, dok je ranije energično negirao bilo kakvu povezanost sa zloglasnom plaćeničkom jedinicom.

Ubrzo nakon izlaska u javnost Prigožin je počeo povlačiti poteze koji sugeriraju kako je fundamentalno promijenio svoj dugogodišnji modus operandi, te sada želi postati što uočljiviji. Početkom ovog mjeseca javnosti je predstavio svoj novi stožer. Riječ je o staklenom neboderu u Sankt Peterburgu koji je preimenovao u Centar Wagner, objavivši kako će ta zgrada služiti kao „vojni tehnološki centar“ za inovatore, inženjere i stručnjake za informacijske tehnologije, kako bi ovi mogli što efikasnije “unapređivati obrambene sposobnosti Rusije“.

Saveznik se okreće protiv Putina?

Analitičari iz Instituta za proučavanje rata smatraju kako bi to moglo značiti da Prigožin počinje otvarati karte nakon što se godinama predstavljao kao odani Putinov saveznik. Moguće je da šef Wagnera procjenjuje da su neuspjesi na bojnom i diplomatskom polju oslabili Putina, pa je sada pravi trenutak da počne graditi vlastito carstvo unutar ruskih državnih struktura.

Ako njegovi plaćenici uspiju osvojiti Bahmut, Prigožin se vjerojatno nada da će dobiti potporu radikalnog dijela javnosti i vojske, nezadovoljnog posljednjim porazima u ratu. Skupina Wagner pritom će pretrpjeti teške gubitke, ali vjerojatno je da će borbe oko ukrajinskog grada preživjeti Prigožinu najvredniji ljudi. On, naime, već neko vrijeme novači robijaše iz ruskih zatvora, o čemu je pisao i Telegram.

Što sad?

Jedan ukrajinski vojnik opisao je za NYT taktiku kojom se služe plaćenici, rekavši kako veterani skupine Wagner obično vode napade na ukrajinske položaje, ali nakon ulaska u najopasniju zonu naprijed redovito šalju novomobilizirane zatvorenike. Gubici među tim ljudima su golemi, što Prigožinu očito ne smeta. Za njegove ambicije ionako nisu važni loše obučeni i opremljeni robijaši, nego prekaljeni plaćenici koji su ratovali u Siriji i Africi te sudjelovali u okupaciji dijelova Ukrajine 2014. godine.

Teško je povjerovati da Putin nije svjestan kako postoji mogućnost da se njegov ambiciozni kuhar okrenuo protiv njega. Ako je tako, ruski predsjednik očito smatra kako je još uvijek dovoljno moćan da se odupre Prigožinu, te da će eventualno osvajanje Bahmuta ojačati njega više nego šefa Wagnera. Naravno, moguće je i to da je analiza Instituta za rat promašila, a Putin i Jevgenij Prigožin i dalje su bliski saveznici koji žele Bahmut iz istih razloga.

Bez obzira na njihove motive, očito je kako Rusi neće odustati od napada na ukrajinsku utvrdu u Donjeckoj oblasti. Jasno je i da Ukrajinci ne namjeravaju odustati od obrane grada do čijeg je osvajanja neprijatelju toliko stalo. Posljednje vijesti s istoka Ukrajine sugeriraju kako niti jedna strana nema snage zadati udarac koji bi prekinuo pat poziciju. Čak i ako rezultat bitke za Bahmut ne odluči o ishodu rata, čini se vjerojatnim kako će se ta bitka pretovoriti u epizodu ekstremno krvavu čak i po standardima na koje nas je naviknulo ukrajinsko bojište.