Seizmolog kaže da smo u kolektivnoj psihozi: 'Potrese se ne može predvidjeti, nema razloga da živimo u strahu'

Naglašava da se ne nalazimo ni u kakvom posebnom razdoblju pojačane aktivnosti

05.02.2020., Zagreb - Seizmoloska sluzba, Prirodoslovno-matematicki fakultet. Seizmolog Kresimir Kuk. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Seizmolog Krešimir Kuk u razgovoru za portal Nove TV govorio je o potresima koji u posljednje vrijeme pogađaju Hrvatsku. Kuk je na samom početku intervjua kazao da se ne slaže sa zapažanjem da se nalazimo u razdoblju povećane seizmičke aktivnosti. „Ja razumijem reakcije ljudi, ali ne, ne nalazimo se ni u kakvom posebnom razdoblju pojačane aktivnosti.

„Potresi nikada nisu pravilno raspoređeni, jednostavno uvijek na svijetu ima i većih i manjih podrhtavanja. Stoga bi bilo vrlo nerealno raditi takve usporedbe”, objasnio je Krešimir Kuk, dodavši kako je stvar u našoj percepciji zbog trenutka u kojem su se u Hrvatskoj dogodili veći potresi sa štetama, pa smo svi jednostavno osjetljiviji, piše Dnevnik.hr.

U psihozi smo zbog potresa

”Na zemlji postoje dva pojasa seizmičkih aktivnosti. Jedan je tzv. Pacifički pojas, u koji spada i ovaj potres koji je bio na Islandu prije nekoliko dana. U tom su pojasu potresi najjači i puno češći. Zbog geologije na tom je području i najviše vulkana na planetu i aktivnost Zemlje je najizraženija”, objašnjava, te kaže da se slaže s tim da potresu na Islandu pridajemo pažnju zbog psihoze koja je nastala u društvu.

”Drugi je tzv. Mediteransko-transazijski pojas, kojem pripada i Hrvatska. On je skloniji umjerenim potresima, ali aktivnost tog područja u ovim trenucima nije ništa neuobičajenija nego inače. Jednostavno smo mi osjetljiviji”, objašnjava seizmolog.

Potrese se ne može predvidjeti

Kuk je dodao kao je praćenje svih dostupnih informacija o potresima novi trend koji ne smatra zdravim. „Zapravo se stvara psihoza i strah, a na taj se način ne mogu donijeti nikakvi zaključci o budućim potencijalnim podrhtavanjima tla“, kaže. Ističe i da je posljednji snažniji potres prije ovih u Zagrebu i Petrinji zabilježen još 1996. godine u Stonu.

”Praćenje ranijih potresa na ovim područjima i vremenu kada su se oni događali nikako ne znači kako se novi potres dogodi svakih 100 godina. Potrese tako jednostavno nije moguće pratiti”, kazao je Kuk.

Pametnije je organizirati se

„Statistika je u seizmologiji opasna, ljudi često broje potrese pa tako misle da mogu izračunati nekakva predviđanja, ali to nije tako. Na sreću, u našem pojasu potresi nisu tako česti. Ako svaki dan stavljamo naglasak na to, samo se međusobno plašimo i stvaramo psihozu, koja, još u vrijeme ove pandemije, nije uopće ni konstruktivna ni korisna”, smatra Kuk.

Umjesto neprestane anksioznosti, Kuk predlaže konkretne poteze koji mogu smanjiti rizik od žrtava kada se novi ozbiljan potres dogodi. „To nikako nije život u strahu, nego stvaranje niza institucija i prevencije koja će nam omogućiti da nam i znatno snažniji potresi ne predstavljaju problem te ne ostavljaju značajne štete ili žrtve“, kaže.

„Opet govorim o Japanu i Čileu. Njima je nezamislivo da takva magnituda može izazvati ovakve štete kao kod nas u Zagrebu te Petrinji i Sisku. Ako imamo sve službe i institucije, ako prilagodimo gradnju i naučimo osnovna ponašanja u takvim situacijama, mi smo mirni i nema razloga da se bojimo i živimo u strahu”, zaključio je seizmolog Kuk.