Sirija je uništena dugogodišnjim ratom, ali crno tržište cvjeta. I neki su na tome jako dobro zaradili

Ljudi više ne žele sjediti kod kuće

Dok se na prvi pogled čini da je Damask izoliran od sukoba s kojima se već godinama veliki dio Sirije svakodnevno mora nositi, zapravo samo postoje mjesta koja omogućuju iluziju normale. Vlasnik jednog od barova u spomenutoj Bab Sharqi ulici kaže da ljudi koji su u Siriji manje putuju iz grada, a još manje u inozemstvo. “No, oni i dalje žele ići van. Dakle, oni izlaze po restoranima i barovima u svojim gradovima. Imaju novac koji žele potrošiti, ne žele sjediti kod kuće više”, kaže sirijski ugostitelj.

No, situacija u Siriji daleko je kompleksnija. Rat traje već šestu godinu, većina ljudi koji žive u kontroliranim područjima u kojima je i sam Damask itekako su tijekom ovih godina osjetili gospodarsku krizu koja će trajati još dugo nakon što rat završi. Prema izvještaju koji je objavila Gospodarska i socijalna komisija UN-a za zapadnu Aziju u 2015., procijenjeni gubici u Siriji od 2011. do 2015. su oko 260 milijardi američkih dolara, što znači da je sirijska ekonomija 2015. bila na razini od 55 posto u usporedbi s 2011. godinom.

Crno tržište cvate

Zbog sankcija koje su još 2011. nametnuli EU i UN, u Siriji gotovo nema dobara koja se izvoze. Infrastruktura nafte i plina u velikoj je mjeri uništena. Sirijci su bili primorani prilagoditi se novim uvjetima života, pa su neki posegli za očajničkim potezima, čak i krađi.

Neki drugi su pak nanjušili priliku usred cijelog tog kaosa. Ratni profiteri su razvili crno tržište, uspješno izbjegavajući sankcije, zarađujući milijune uvozom i izvozom raznih proizvoda, od Kit Kata do kubanskih cigara. Gomilanjem takvog profita, ali i moći, došli su do određenog stupnja kontrole života Sirijaca koji žive na tim područjima.

Destrukcija ekonomije

Uspon kraljeva crnog tržišta počeo je ubrzo nakon sirijskog ustanka, u travnju 2011. kada je američki predsjednik Barack Obama nametnuo prvu od četiri skupine ekonomskih sankcija Siriji. Prema navodima Obamine administracije, te su mjere bile usmjerene kažnjavanju predsjednika Bašara al Asada zbog kršenja ljudskih prava. Tako je počela destrukcija sirijske ekonomije, koja je tijekom rata, eskalacijom sukoba, potpuno uništena.

Te distorzije tržišta su se u konačnici odrazile i na plaće ljudi zbog pada vrijednosti valute. Recimo, 2010. prosječno plaćeni radnik u Damasku je zaraživao oko 11 tisuća lira mjesečno, što je oko 220 američkih dolara. Danas, isti taj radnik, ako ima sreće zaradit će 26,500 lira, što je 53 američka dolara mjesečno. Usporedbe radi, peteročlanoj obitelji bit će potrebno oko 380 dolara mjesečno, za one u Damasku do je nešto više, oko 425 američkih dolara.

Mnogi su prisiljeni raditi dva posla

Kako bi u takvim uvjetima uspjeli izgurati mjesec, neki primaju novčane doznake od rodbine u inozemstvu, drugi su pak prisiljeni raditi dodatne poslove.

Abu Youssef, vojnik u sirijskoj vojsci, proveo je dvije godine u Deir Erroz, jednom od najatraktivnijih frontova na kojima se sirijska vojska bori protiv militanata ISIS-a. Kad nije na bojištu, kao i mnogi drugi njegoi suborci, ima dodatan posao, radi kao taksist u Damasku. “Imam malo dijete i ženu o kojoj se trebam brinuti”,kaže.

“Moja plaća u vojsci je 50 dolara mjesečno. To mi nije dovoljno. Kad god imam slobodnog vremena, vozim taksi” U proteklih godinu dana obitelj je vidio ukupno pet dana, kaže. Ostatak vremena nastoji zaraditi novac, da bi preživio.

‘Mrtav sam iznutra’

Rafat je glazbenik, koji je nastupao na zabavama i festivalima prije rata. U šest godina rata izgubio je mnogo prijatelja i članova obitelji. Kaže da nije uopće motiviran da napusti zemlju i osigura sebi budućnost. “Zašto bih trebao otići? Ja sam mrtav iznutra”, kaže. “Samo se probudim, radim ono što moram, vratim se kući i idem na spavanje. Takav mi je svaki dan” Da spoji kraj s krajem , obavlja razne sitne poslove u po Damasku, od fizičkih radova do vožnje taksija.

Kada je konvoj SUV-ova zamagljenih stakala prošao pokraj njega, Refat se smijuljio. “Dobio sam ponudu za posao od jednog od “novih šefova”, kaže, misleći na zapovjednike iz provladinih vojnih snaga, koji sada žive prilično ekstravagantno zahvaljujući tome što su postali ratni profiteri. “Rekao sam im ne. Ako radim za njih, oni me posjeduju, i onda ne mogu raditi nigdje drugdje. Neka sam naposljetku bar slobodan sam sa sobom.”

Dobro se prodaju luksuzni proizvodi

Refatova priča ilustrira drugu stranu sirijskog izmučenog gospodarstva. Ekonomist George Saghir objašnjava kako su određeni pojedinci u privatnom i javnom sektoru našli načina kako profitirati, zaobilazeći sankcije, masovnim uvozom potrepština. Jedan od popularnijih načina da zaradite novac je monopol nad prodajom stvari kao što su mobiteli, cigarete, brendirana odjeća, strani prehrambeni proizvodi kao što su slatkiši, lijekovi. Prije rata, Sirija je proizvodila 95 posto svojih lijekova iz lokalnih tvornica, većina njih danas je uništena.

Zanimljivo, ali dobro se prodaju i luksuzni proizvodi, koji vrlo brzo nađu svoj put do sirijskih tržišta. Najnoviji odeli mobitela, kao što su Samsung Note 7 i iPhone 7, na crnom tržištu u Siriji bili su dostupni samo nekoliko dana nakon što su pušteni u prodaju u inozemstvu. U Siriji se stvorio jedan veliki lanac mita koje je ušlo u sve društvene pore. Trgovci plaćaju mito kako bi njihovi kamioni s robom, prošli brže na punktovima. Vojnici traže sitno mito, svi se žele okoristiti i obogatiti na ovaj način.

Pljačkanje oslobođenih područja

Tijekom zadnjih godina osnivaju se privatne zaštitarske tvrtke koje pružaju naoružane pratitelje kroz područja pod kontrolom vlade. U kolovozu 2013. Assad je izdao dekret kojim im dozvoljava da rade u Siriji, mnoge od tih firmi osnivaju ljudi bliski predsjedniku Asadu. Prema jednom izvoru upoznatim s radom takvih tvrtki, podrazumijeva se da se oni neće baviti i ulaziti u sukobe s teroristima ili militantima, ali će spriječiti druge vojnike da iznuđuju novac od tih konvoja ili ih čak i pljačkaju.

Drugi popularan način brze zarade je pljačka područja koja su oslobođena. Prošlog mjeseca, kada su vojska i provladine snage ponovno zauzele Ramouseh, industrijsku četvrt u gradu Aplepu, stotine tvornica i radnji je opljačkano. Fares al Shihabi, član parlamenta i predsjednik komore industrijalaca u Aleppu, požalio se na incident na svojem Facebooku.

“Ono što se dogodilo u Ramousehu je jako loše, sramotno.. ili živimo u džungli bez zakona ili u zemlji koja poštuje svoje zakone i sebe”, napisao je dodajući kako nitko nije iznad zakona. Kako je to jedan od provladinih boraca u Al-Salamiyah rekao “Većina građana su jako oprezni po pitanju provladine policije, jer su oni poznati kao oni koji dođu i “čiste” po susjedstvu.”