Skandal na Ustavnom sudu: Hoće li šef SDP-a Zoran Milanović pomoći HDZ-u i Karamarku u novom udaru na pravosuđe?
HDZ je za sutkinju Ustavnog suda ponovno kandidirao Snježanu Bagić
Snježana Bagić, zamjenica predsjednice Ustavnog suda, nedvojbeno je odgovorna za plagijat: 45 posto jednog njezinog znanstvenog rada doslovno je prepisano iz znanstvenog članka dr. Teodora Antića.
Unatoč tome što je riječ o dokazanoj plagijatorici, Hrvatska demokratska zajednica, uz podršku Mosta, kandidirala je gospođu Bagić za još jedan mandat u Ustavnom sudu. Isto tako predložili su produženje mandata za suca Maria Jelušića (uz HDZ-u pogodne Miroslava Šeparovića i Antuna Palarića koji ostaju na sudu). Ovdje je riječ o nevjerojatnom skandalu koji obuhvaća dvije razine.
Afirmiranje bezakonja i kontinuitet stare politike Ustavnog suda
Prvo, kandidirajući osobu koja je ukrala gotovo pola tuđeg znanstvenog teksta, formalno se afirmira bezakonje kao jedan od poželjnih preduvjeta za poslove u najvišim državnim tijelima.
Drugo, podjednako zabrinjavajuće kada je riječ o gospođi Bagić, jest činjenica da bi njezin reizbor označio kontinuitet s prethodnim sastavom Ustavnog suda, koji je donio previše skandaloznih odluka koje su, umjesto da štite, ugrozile ustavni poredak Republike Hrvatske.
Naime, odluke Ustavnog suda u korist Ive Sanadera i Milana Bandića našoj su najširoj javnosti potvrdile da je Ustavni sud gotovo uvijek na strani onih koji su zatečeni u teškom kriminalu i da uvijek štiti glavne protagoniste političke korupcije.
Kako se štitila politička korupcija
Hrvatski je Ustavni sud, u mandatu koji većini njegovih članova uskoro završava, na sebe preuzeo posve neobičnu ulogu jednog od glavnih društvenih boraca protiv borbe protiv korupcije. Tako će glasiti povijesna ocjena o realnoj ulozi Ustavnog suda, bez obzira na možebitne dobre namjere pojedinih njegovih sudaca.
I sada, kad većini članova te diskreditirane ustanove napokon istječe mandat, HDZ želi obnoviti taj mandat za jednu od sutkinja: Hrvatska demokratska zajednica, pojednostavljeno, želi da Ustavni sud nastavi štititi političku korupciju u Hrvatskoj.
Dok su takve namjere HDZ-a u skladu s njegovom političkom poetikom i s njegovim stvarnim političkim geslom, koje očito glasi “Korupcija i Hrvati!”, krajnje je opasno što Zoran Milanović pristaje na takve HDZ-ove prijedloge, kako bi u Ustavni sud doveo i neke svoje ljude.
Potreba još snažnijeg razlikovanja od HDZ-a
Naime, sama činjenica da hrvatska Vlada, nažalost, zaista ne funkcionira, i da nije donijela gotovo niti jednu odluku, a kamoli predlagala zakone (premda pozdravljamo odluku o limitiranju troškova za državne dužnosnike i službenike); samo to stanje nemoći Vlade ulogu šefa opozicije čini znatno odgovornijom nego do sada.
Uz posve kaotičnu Vladu i zbunjenu predsjednicu Republike, koju se odnedavno podjednako žestoko napada slijeva i zdesna, šef opozicije mora preuzeti odgovornost za sve one elemente hrvatske državne politike na koje oporba može utjecati. Pa tako i na izbor novih sudaca Ustavnog suda.
I stoga Zoran Milanović uistinu ne smije podržati sutkinju plagijatoricu, članicu onog sastava Ustavnog suda koji se aktivno borio za zaštitu korupcije u Hrvatskoj. Podrži li gospođu Bagić, gospodin Milanović građanima će poručiti da su, zaista, svi političari u Hrvatskoj više-manje isti.
A Milanović i SDP danas se moraju, i to još snažnije nego u izbornoj kampanji, razlikovati od Hrvatske demokratske zajednice.