Stvar je, realno, skandalčić ograničenih razmjera. Pogotovo u zemlji u kojoj ne prestaje pljuštati redovna tjedna doza korupcijskih afera – problem s autorskim pravima na jednu fotografiju ne bi trebao biti biblijskih razmjera.
Pa čak ni kad se, o ironije, radi o slici kune u Škotskoj, koju je uslikao škotski fotograf, a mladi hrvatski dizajner, uz par savjeta dobrih ljudi s weba, obradio i bez osvrtanja na nekakva autorska prava prijavio i pobijedio na natječaju za dizajn hrvatske kovanice eura. Da, doima se kao klasična priča iz države u kojoj je kapilarna korupcija doručak i ručak, a ona s viših razina se proklinje za večeru.
Moderno društvo poput – komunizma
Priča o “mrknutoj” kuni na kovanici od jednog eura i jednom natječaju koji je propao je doista klasična priča iz Hrvatske, ali na mnogo dubljoj razini od ove kojom se već danima javnost dobro zabavlja. Radi se o odgovornosti. Nje, naime, u ovoj zemlji kronično nema i to je možda ključan izvor svih problema “vječne” hrvatske tranzicije u moderno društvo koje se sve više doima jednako utopistički udaljeno od stvarnosti kao što je to nekad bilo besklasno društvo komunizma.
U slučaju škotske kune u hrvatskoj lisnici odgovornost čak i nije u potpunosti – kako je to inače u Hrvatskoj običaj – izostala. Mladi dizajner je povukao svoj uradak i ostao bez 70 tisuća hrvatskih koje je trebao dobiti za jednu, eto, škotsku kunu.
Dvije Komisije nisu bilo dovoljne
Ali, prava, najveća odgovornost za ovaj slučaj nije i ne može biti samo na njemu. Korisnici društvenih mreža su plagijat otkrili u hipu, u istom dijelu dana u kojem je rezultat natječaja objavljen. Natječaja na kojem su radile čak dvije Komisije.
Jasan je motiv zbog kojeg je dizajn hrvatskih kuna otvoren širem građanstvu, a ne samo struci – valuta EU se pokušala i tako približiti javnosti, pa makar to značilo i poplavu radova upitne kvalitete. Ali, Komisije nisu bile tu da se ljudi malo podruže, popiju kavu i odluče sviđa li im se više kuna na grani ili kuna koja trči.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Komisije su trebale biti filter struke, no Hrvatska narodna banka, koja je sve organizirala, hladno je ignorirala apele Hrvatskog dizajnerskog društva. Nisu uložili ni najmanji trud da provjere je li dizajn kojeg ocjenjuju originalan ili se radi o tome da je netko “posudio” tuđe djelo. Moguće da im to uopće nije ni palo na pamet.
Nema odgovornih među – odgovornima
I što sad, kad i Reuters piše o bizarnom razvoju situacije s eurom? Pa nikom ništa. Nema odgovornih među onima koji su bili, hm, odgovorni da natječaj prođe tako da se njegovom ishodu ne smije cijela država i dio Europske unije. Niti itko posebno žustro zaziva neku odgovornost.
Ništa čudno – baš zato je ovaj skandalčić pravo ogledalo Hrvatske i izvora njenih ključnih problema. Jer, osim pomalo komične priče o autorskim pravima i nacionalnim simbolima, Hrvatska ima mnogo ozbiljnijih problema s kompletnim izostankom odgovornosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nitko, baš nitko
Uostalom, radi se o zemlji u kojoj i dalje, 14 mjeseci nakon dolaska cjepiva, umire preko 50 ljudi dnevno od Covida-19. Radi se o zemlji koja je tako uvjerljivo i gorko nastradala u pandemiji da je u samom svjetskom vrhu po broju umrlih (u odnosu na broj stanovnika). Tko je zbog toga snosio i najmanji dio djelića odgovornosti? Ministar zdravstva? Ravnatelj državnog zavoda za javno zdravstvo? Predsjednik Vlade? Šefovi bolnica? Stožer? Nitko, baš nitko.
Isto je i s obnovom od potresa. Skoro pune dvije godine od zagrebačkog udara obnova praktički nije ni počela. Šteka i na Baniji, neki dan su mediji svečano slikali početak radova na prvoj (prvoj!) kući koju će obnoviti država. A petrinjski potres se dogodio otprilike u vrijeme kad su počele stizati prve pošiljke cjepiva. S povlačenjem novca iz Fonda solidarnosti stvari toliko štekaju da je jedina nada da se gubitci neće mjeriti u milijardama ta da do lipnja nekako smuljamo Europsku komisiju da nam produži rok.
Tko je zbog svega toga snosio i najmanji dio djelića odgovornosti? Ministar graditeljstva? Fond za obnovu? Državni tajnici? Zaposleni po ministarstvima? Predsjednik Vlade? Nitko, baš nitko.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samo “percepcija javnosti”
Slično je i s korupcijskim skandalima koji preplavljuju javnost. Tu i tamo otpadne koji manje bitan kotačić, ali stroj nastavlja mljeti. Je li glavna državna odvjetnica snosila odgovornost zbog toga što je lagala u Saboru oko slučaja Gabrijele Žalac? Je li Žarko Tušek prestao biti član predsjedništva HDZ-a nakon što je snimljen kako nudi plaćanje troškova predizborne kampanje političkom suparniku kako bi ovaj kasnije koalirao s HDZ-om? Je li iti jedan ministar iz Plenkovićevih Vlada otišao zbog afera ili nesposobnosti ili se to objašnjavalo tek teretom “percepcije javnosti”? Nije. Nije. Nije. Naravno da se radilo o “percepciji”.
Zbog svega toga, skandalčić oko dizajna kovanice s kunom ne samo da je tako jasno hrvatski, nego i tako duboko zasijeca u korijen svih problema koje ovo društvo ima. Nitko za ništa, pod milim Bogom, nije odgovoran. Dogodilo se. Eto.
Materijalna i kaznena odgovornost
Uostalom, kako se naglašava ovih dana u pokušaju opravdanja onih koji su bili zaduženi da se ovo s kunom ne dogodi, svi koji su se prijavili na natječaj su morali potpisati izjavu kojom garantiraju “pod materijalnom i kaznenom odgovornošću” da je njihovo djelo originalna tvorevina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istu tu, “materijalnu i kaznenu odgovornost”, zanimljivo, spominje i jedan drugi dokument koji je posljednjih tjedana bio pod lupom javnosti. Predstojnik ureda premijera, Zvonimir Frka-Petešić je, naime, prije pet godina predao MUP-u prijavu o prebivalištu u kojoj je “pod materijalnom i kaznenom odgovornošću” izjavio kako se nastanio u Salima, na Dugom otoku.
Skandalčić oko dizajna kovanice ogolio je korijen svih problema u hrvatskom društvu. Nitko ni za što nije odgovoran
Priča o škotskoj kuni je doista priča o Hrvatskoj, ali na mnogo dubljoj razini nego što se to čini
Radi se o odgovornosti. Nje, naime, u ovoj zemlji kronično nema i to je možda ključan izvor svih problema “vječne” hrvatske tranzicije u moderno društvo koje se sve više doima jednako utopistički udaljeno od stvarnosti kao što je to nekad bilo besklasno društvo komunizma
Stvar je, realno, skandalčić ograničenih razmjera. Pogotovo u zemlji u kojoj ne prestaje pljuštati redovna tjedna doza korupcijskih afera – problem s autorskim pravima na jednu fotografiju ne bi trebao biti biblijskih razmjera.
Pa čak ni kad se, o ironije, radi o slici kune u Škotskoj, koju je uslikao škotski fotograf, a mladi hrvatski dizajner, uz par savjeta dobrih ljudi s weba, obradio i bez osvrtanja na nekakva autorska prava prijavio i pobijedio na natječaju za dizajn hrvatske kovanice eura. Da, doima se kao klasična priča iz države u kojoj je kapilarna korupcija doručak i ručak, a ona s viših razina se proklinje za večeru.
Moderno društvo poput – komunizma
Priča o “mrknutoj” kuni na kovanici od jednog eura i jednom natječaju koji je propao je doista klasična priča iz Hrvatske, ali na mnogo dubljoj razini od ove kojom se već danima javnost dobro zabavlja. Radi se o odgovornosti. Nje, naime, u ovoj zemlji kronično nema i to je možda ključan izvor svih problema “vječne” hrvatske tranzicije u moderno društvo koje se sve više doima jednako utopistički udaljeno od stvarnosti kao što je to nekad bilo besklasno društvo komunizma.
U slučaju škotske kune u hrvatskoj lisnici odgovornost čak i nije u potpunosti – kako je to inače u Hrvatskoj običaj – izostala. Mladi dizajner je povukao svoj uradak i ostao bez 70 tisuća hrvatskih koje je trebao dobiti za jednu, eto, škotsku kunu.
Dvije Komisije nisu bilo dovoljne
Ali, prava, najveća odgovornost za ovaj slučaj nije i ne može biti samo na njemu. Korisnici društvenih mreža su plagijat otkrili u hipu, u istom dijelu dana u kojem je rezultat natječaja objavljen. Natječaja na kojem su radile čak dvije Komisije.
Jasan je motiv zbog kojeg je dizajn hrvatskih kuna otvoren širem građanstvu, a ne samo struci – valuta EU se pokušala i tako približiti javnosti, pa makar to značilo i poplavu radova upitne kvalitete. Ali, Komisije nisu bile tu da se ljudi malo podruže, popiju kavu i odluče sviđa li im se više kuna na grani ili kuna koja trči.
Komisije su trebale biti filter struke, no Hrvatska narodna banka, koja je sve organizirala, hladno je ignorirala apele Hrvatskog dizajnerskog društva. Nisu uložili ni najmanji trud da provjere je li dizajn kojeg ocjenjuju originalan ili se radi o tome da je netko “posudio” tuđe djelo. Moguće da im to uopće nije ni palo na pamet.
Nema odgovornih među – odgovornima
I što sad, kad i Reuters piše o bizarnom razvoju situacije s eurom? Pa nikom ništa. Nema odgovornih među onima koji su bili, hm, odgovorni da natječaj prođe tako da se njegovom ishodu ne smije cijela država i dio Europske unije. Niti itko posebno žustro zaziva neku odgovornost.
Ništa čudno – baš zato je ovaj skandalčić pravo ogledalo Hrvatske i izvora njenih ključnih problema. Jer, osim pomalo komične priče o autorskim pravima i nacionalnim simbolima, Hrvatska ima mnogo ozbiljnijih problema s kompletnim izostankom odgovornosti.
Nitko, baš nitko
Uostalom, radi se o zemlji u kojoj i dalje, 14 mjeseci nakon dolaska cjepiva, umire preko 50 ljudi dnevno od Covida-19. Radi se o zemlji koja je tako uvjerljivo i gorko nastradala u pandemiji da je u samom svjetskom vrhu po broju umrlih (u odnosu na broj stanovnika). Tko je zbog toga snosio i najmanji dio djelića odgovornosti? Ministar zdravstva? Ravnatelj državnog zavoda za javno zdravstvo? Predsjednik Vlade? Šefovi bolnica? Stožer? Nitko, baš nitko.
Isto je i s obnovom od potresa. Skoro pune dvije godine od zagrebačkog udara obnova praktički nije ni počela. Šteka i na Baniji, neki dan su mediji svečano slikali početak radova na prvoj (prvoj!) kući koju će obnoviti država. A petrinjski potres se dogodio otprilike u vrijeme kad su počele stizati prve pošiljke cjepiva. S povlačenjem novca iz Fonda solidarnosti stvari toliko štekaju da je jedina nada da se gubitci neće mjeriti u milijardama ta da do lipnja nekako smuljamo Europsku komisiju da nam produži rok.
Tko je zbog svega toga snosio i najmanji dio djelića odgovornosti? Ministar graditeljstva? Fond za obnovu? Državni tajnici? Zaposleni po ministarstvima? Predsjednik Vlade? Nitko, baš nitko.
Samo “percepcija javnosti”
Slično je i s korupcijskim skandalima koji preplavljuju javnost. Tu i tamo otpadne koji manje bitan kotačić, ali stroj nastavlja mljeti. Je li glavna državna odvjetnica snosila odgovornost zbog toga što je lagala u Saboru oko slučaja Gabrijele Žalac? Je li Žarko Tušek prestao biti član predsjedništva HDZ-a nakon što je snimljen kako nudi plaćanje troškova predizborne kampanje političkom suparniku kako bi ovaj kasnije koalirao s HDZ-om? Je li iti jedan ministar iz Plenkovićevih Vlada otišao zbog afera ili nesposobnosti ili se to objašnjavalo tek teretom “percepcije javnosti”? Nije. Nije. Nije. Naravno da se radilo o “percepciji”.
Zbog svega toga, skandalčić oko dizajna kovanice s kunom ne samo da je tako jasno hrvatski, nego i tako duboko zasijeca u korijen svih problema koje ovo društvo ima. Nitko za ništa, pod milim Bogom, nije odgovoran. Dogodilo se. Eto.
Materijalna i kaznena odgovornost
Uostalom, kako se naglašava ovih dana u pokušaju opravdanja onih koji su bili zaduženi da se ovo s kunom ne dogodi, svi koji su se prijavili na natječaj su morali potpisati izjavu kojom garantiraju “pod materijalnom i kaznenom odgovornošću” da je njihovo djelo originalna tvorevina.
Istu tu, “materijalnu i kaznenu odgovornost”, zanimljivo, spominje i jedan drugi dokument koji je posljednjih tjedana bio pod lupom javnosti. Predstojnik ureda premijera, Zvonimir Frka-Petešić je, naime, prije pet godina predao MUP-u prijavu o prebivalištu u kojoj je “pod materijalnom i kaznenom odgovornošću” izjavio kako se nastanio u Salima, na Dugom otoku.