Slamanje Povjerenstva za sukob interesa jedan je od krunskih dragulja u mračnoj ostavštini Andreja Plenkovića. Time je sve počelo
Simbolički najznačajnija bitka vlasti protiv borbe protiv sukoba interesa i korupcije u zadnjih osam godina
Prije gotovo osam godina, u Banske dvore ušao je bivši eurozastupnik Andrej Plenković, čovjek koji je obećao da će promijeniti HDZ da bi promijenio Hrvatsku. Plenkovićeve godine na čelu Vlade obilježene su globalnim i lokalnim krizama, ali i nizom kontroverzi. Njegova vladavina ostat će upamćena po činjenici da mu je iz Vlade otišlo ili bilo prisiljeno otići čak 30 ministara. Kakva je politička, ekonomska i društvena ostavština jedinog hrvatskog premijera koji je odradio dva puna mandata – i sad se nada trećem? Odgovore na to pitanje Telegram će sve do parlamentarnih izbora pokušati dati u serijalu tekstova, komentara i analiza naših autora
U burnoj i po mnogo čemu dugoročno presudnoj političkoj 2016. godini u Hrvatskoj, posebnu ulogu igralo je dotad ne pretjerano eksponirano tijelo – Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. U napetim odnosima u vladajućoj koaliciji, koji su prije svega izvirali iz Mostove alergičnosti na korupciju i HDZ-ove… prakse, dogodilo se da je jedna odluka Povjerenstva bila okidač za niz događaja koji su završili padom Vlade i izvanrednim izborima.
Radilo se o potencijalnom sukobu interesa predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, čija je današnja supruga, a tadašnja partnerica, radila za tvrtku lobista mađarskog MOL-a. Taj posao bio je nepoznat javnosti, dok ga nije otkrio tjednik Nacional.
Mostovci su tražili da, u slučaju da Povjerenstvo utvrdi kršenje Zakona o sprječavanju sukoba interesa, Karamarko podnese ostavku na mjesto potpredsjednika Vlade. U sveopćem kršu koji je uslijedio nakon što je tijelo koje je tada vodila Dalija Orešković Karamarku pokazalo palac dolje, pala je i Vlada Tihomira Oreškovića, a Karamarko nije ispunio obećanje dano stranci, da će u Saboru naći novu većinu. Pa je pao i on, a na scenu u HDZ-u stupio je Andrej Plenković…
Zaboravni Grlić Radman
Osam godina kasnije, Povjerenstvo nije ni ljuštura tijela kakvo je bilo godinama ranije. Ustrajnim naporima Plenkovića i s HDZ-om pupčano povezanog pravosuđa, Povjerenstvu su znatno skresane ovlasti, a povećan opseg administrativnog posla. Kako to izgleda najbolje se vidjelo na primjeru ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana.
On je po dolasku na dužnost 2019. tražio od Povjerenstva da mu objasni mora li u imovinsku karticu prijaviti dobit od rada Agroproteinke, čiji je suvlasnik. Rekli su mu da mora. Nije prijavio. Nitko nije ni kontrolirao prijavljuje li. Stvar je izbila u javnost lani, epidemijom svinjske kuge, kad su se profiti Agroproteinke značajno povećali jer se radi o jedinoj tvrtki za zbrinjavanje životinjskih lešina u Hrvatskoj. Pa je Grlić Radman, nakon medijske tutnjave, konačno dopunio karticu s prihodom koji je, eto, “zaboravio”.
Di su pare? Ne zna se
Radilo se o 1,8 milijuna eura. Ali, taj novac je, osim 250 tisuća eura za koliko se ministru povećala ušteda – ispario. Skoro 1,6 milijuna eura se nije nigdje više pojavljivalo u ministrovoj imovini, niti je kupio vilu na moru, ni Ferrari, ni kolekciju satova…
Jasno da je to problem. Jer, čemu imovinske kartice uopće ako ne mogu dati odgovor na pitanje “di su pare”? Iz Povjerenstva su, međutim, Telegramu tek, s vidnim manjkom entuzijazma, objasnili kako u bankovne račune dužnosnika ne smiju zalaziti, ali i kako “na svojim edukacijama kao i kroz dana mišljenja upućuju obveznike da sve rubrike ispunjavaju istinito i potpuno”. Aha, onda je sve dobro.
Kako je propao sukob interesa
Grlić Radman, novci koji su isparili i njegova imovina samo su vrh ledene sante problema koje Povjerenstvo ima s imovinskim karticama. Naime, izmjenama zakona kojima su uklonjene političarima nezgodne ovlasti Povjerenstva, s 2500 na preko 4000 je povećan broj imovinskih kartica koje moraju administrirati i kontrolirati. Uz to, imaju toliko ljudi da su u 2022. godini pokrenuli tek 45 provjera autentičnosti unesenih podataka, a dovršili ih – sedam.
No, i imovinske kartice su tek samo gornji dio ledene sante problema koje Hrvatska ima s prigušenim Povjerenstvom. Nakon Plenkovićeva obračuna s ovim tijelom, to tijelo više ne smije istraživati ima li potencijalnog sukoba interesa u sljedećim slučajevima (svi su se, naravno, dogodili): imenovanje vjenčanih kumova političara u diplomaciju, vožnju Vladinim avionom na stranačke skupove, odbijanje zakonom obavezne suradnje s Povjerenstvom, honorarčenje članova obitelji za lobiste strane firme u sukobu s državom koju vodiš, plaćanje jamčevine lokalnim moćnicima s čijim jedinicama lokalne samouprave posluješ, primanje stipendije privatnog veleučilišta u vrijeme dok kao saborski zastupnik odlučuješ o zakonima s područja obrazovanja… Sve to više ne samo da nije sukob interesa, nego Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa o takvim situacijama ne smije ni odlučivati.
Plenković se prevario s njom
Kako je moguće da je bez ikakvih posljedica politika uspjela ovako eutanazirati ovo, u suštini antikorupcijsko tijelo u zemlji kojoj je glavni problem korupcija, posebna je priča. Kako se to dogodilo, međutim, može se precizno rekonstruirati.
Činilo se da je, zapravo, za Plenkovića i HDZ problem s Povjerenstvom riješen već početkom 2018. godine, kad je Sabor umjesto nezgodne, borbene i u javnosti popularne Dalije Orešković, na čelo tog tijela izabrao dotad slabo poznatu djelatnicu Hrvatske udruge poslodavaca Natašu Novaković. Niti pola godine kasnije, Plenković je postao svjestan da je pogriješio. Novaković se itekako kanila miješati u svoj posao. Povjerenstvo koje je vodila je zbog Agrokora, odnosno afere Borg, pokrenulo postupak protiv Plenkovića.
Agrokor se nije smio ni otvarati
Povjerenstvo je tada htjelo ispitati je li premijer bio u sukobu interesa kod donošenja odluke da u izradu Lex Agrokora budu uključeni vanjski stručnjaci koji neće biti dio formalne radne skupine za izradu zakona. Je li baš u redu da je Plenković predlagao da se za izvanrednog povjerenika Vlade u Agrokoru izabere Ante Ramljak, koji je bio član te neformalne skupine vanjskih stručnjaka za izradu zakona po kojem je kasnije provedeno restrukturiranje Agrokora.
Zašto je, nadalje, propustio spriječiti Ramljaka da za svoje savjetnike u izvanrednu upravu Agrokora uzme još petero ljudi koji su bili članovi spomenute neformalne skupine, kasnije poznate u javnosti kao grupa Borg. Zašto je premijer u saborskoj raspravi 2017. godine odbio otkriti imena tih ljudi i koliko je s njima održao sastanaka. Sve to je, smatralo je Povjerenstvo, “upućivalo na mogućnost netransparentnog, nevjerodostojnog, neodgovornog i nesavjesnog postupanja dužnosnika”.
Nekoliko godina kasnije, Povjerenstvu je izmjenama zakona, sigurno sasvim slučajno, zabranjeno da preispituje netransparentno, nevjerodostojno, neodgovorno i nesavjesno postupanje dužnosnika. Ali, taj trenutak je bio još daleko. Iako se Povjerenstvu brzo krenulo prijetiti izmjenama zakona kakve su kasnije provedene, a za koje su tada bile zadužene antikorupcijske vertikale iz Ministarstva uprave, ministar Lovro Kuščević i Josipa Rimac, stvar je valjalo zaustaviti prije konačne odluke Povjerenstva. Na dan kad je to tijelo trebalo donijeti odluku o slučaju Agrokor, Plenković je tražio izuzeće Nataše Novaković, jer je radila za HUP. A Agrokor Ivice Todorića je bio član HUP-a. Ne, nije šala. To je doista bilo premijerovo objašnjenje. I upalilo je.
‘Neću više ništa dostaviti. Nacrtali smo sve’
Trenutak u kojem su u Povjerenstvu shvatili da Plenković ide u opći rat protiv njih nije bio taj kraj svibnja 2019. godine. Dogodilo se to najesen iste godine, kad su izbila dva ključna sukoba s Vladom. Povjerenstvu je, naime, bilo neobično kako su u Helsinki na sastanak Europske pučke stranke dužnosnici HDZ-a putovali Vladinim avionom. Iz Vlade su, pritom, tvrdili da im je dnevnice platio HDZ, a u ministarstvima da je sve troškove podmirilo ministarstvo. Stoga su iz Vlade tražili preciznu dokumentaciju i račune o putu HDZ-ovaca u Helsinki.
Nakon deset mjeseci natezanja, Povjerenstvo je pokrenulo postupke zbog nedostavljanja dokumentacije, a Plenković i Gordan Jandroković potom su imali seriju javnih nastupa u kojima su napadali Povjerenstvo, tvrdeći da je jedini cilj te priče nanijeti političku štetu Vladi. “Ništa neću više dostaviti. Nacrtali smo sve”, rezolutno je Plenković otklonio mogućnost poštivanja zakona koji je nalagao da se Povjerenstvu moraju dostaviti svi dokumenti koje ono zatraži.
‘E sad ja kažem, dosta je više toga’
Definitivno je puklo koji tjedan kasnije, na slučaju Pokaz. Karijerni diplomat Igor Pokaz imenovan je na mjesto veleposlanika RH u Velikoj Britaniji, što nije bilo sporno. Ono na što se Povjerenstvo zakačilo je, međutim, činjenica da je Pokaz vjenčani kum Plenkovića, o čemu ovaj nije informirao javnost.
Plenković je bio više nego bijesan. “Ostavljena je etiketa da sam ja prošvercao kuma. E sad ja kažem, dosta je više toga”, kazao je premijer. Otprilike u isto vrijeme na sudovima su počele padati odluke koje je Povjerenstvo dotad donosilo na ime kršenja načela u obnašanju dužnosti. Same slučajeve Pokaz i Helsinki pravosuđe je nakon Plenkovićevih žalbi rješavalo filmskom brzinom – sudski podnesci se, recimo, nisu ni slali poštom, nego posebnim sudskim dostavljačem, a u cijeloj hitnji je sudac iz jednog slučaja, primjerice, potpisao dostavu podnesaka i za drugi, koji je vodio drugi sudac.
Borba protiv borbe protiv korupcije
Ukratko, već tada je bilo sasvim jasno kolika se mašinerija digla na njih i da se Povjerenstvu ne piše dobro. Pravomoćno im je oduzeta ovlast da se bave kršenjem načela pri obnašanju dužnosti, što su mnogi (ispravno) protumačili kao zabranu Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa da odlučuje o sukobu interesa, uskoro je i izmijenjen Zakon u kojem su zabetonirane tako sužene ovlasti ovog tijela, a još im se, nek se nađe, uvalilo i administriranje preko 1500 dodatnih imovinskih kartica. Nataša Novaković lani, naravno, nije izabrana za novi mandat.
Time je zaključena simbolički vjerojatno najznačajnija bitka vlasti protiv borbe protiv sukoba interesa i korupcije u zadnjih osam godina. U mračnoj političkoj ostavštini Andreja Plenkovića eutanaziranje Povjerenstva za odlučivanje sukoba interesa svakako je jedan od krunskih dragulja.