Neke političke konstrukcije su jednostavno uvredljivo prozirne. Recimo, ova o zločinačkoj organizaciji koja je, posve izolirana od ostatka stranke, kompanije i vanjskog svijeta, na jeftinom plinu iz Ine zaradila preko milijardu kuna.
Trenutna službena verzija, koju s posebnim marom gura vladajući HDZ, je da se ekipica koju je predvodio Damir Škugor, sasvim običan, nebitan i bezvezan član stranke – otela kontroli i krenula mlatiti stotine milijuna na Ininom plinu. Kriva je Ina, ljudi koji tamo sjede po upravama, a Vlada koja je te iste ljude tamo poslala – nema ni najmanju odgovornost. Kamoli stranka – već smo utvrdili da je dosadašnji Inin direktor Sektora za trgovinu prirodnim plinom, politički gledano, bio totalni pikzibner. Član HDZ-a Maksimir, moš’ mislit utjecaja.
Mega marža od – pola eura
Marija Ratkić, međutim, tako postavljenu priču razbija u vrlo sitne komadiće. Naime, gospođa je bila bitna karika u lancu u kojem su se milijuni slijevali u firmu OMS – Upravljanje, a zatim po privatnim računima. Inin hiper jeftini plin, naime, Škugor je (u početku isključivo, kasnije uglavnom) prodavao Plinari istočne Slavonije, gdje je Ratkić bila predsjednica Uprave.
Na taj mega diskontni plin od 19,5 eura po megavatsatu, Ratkić je OMS – Upravljanju zaračunavala mega maržu – od pola eura po Mw/h. Što je dalje bilo dobro je poznato, OMS – Upravljanje je taj isti plin lifralo na inozemnom tržištu, po cijeni koja je znala biti i iznad 200 eura.
Škugor joj nije mogao biti nadređen
Ratkić, kako tvrdi njena obrana, nije od svega imala apsolutno nikakve imovinske koristi. Štoviše, za Damira Škugora njena odvjetnica kaže da joj je “na određeni način bio nadređena osoba”. Pa je, valjda, morala pristati biti dio lanca ove nesmiljene marčapije.
I tu se umirujuća službena verzija, ona o odmetnutoj grupici krimosa, frontalno sudara sa stvarnošću. Damir Škugor, naime, nije mogao biti nadređena osoba Mariji Ratkić. Istina, Škugor je bio zamjenik predsjednika Nadzornog odbora PiS-a, ali radi se o tijelu koje ima pet članova. I u kojem većinu nema Ina, nego Vukovarsko-srijemska županija. Dakle, HDZ.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čime ju je omađijao?
Ako je netko iz NO PIS-a mogao biti nadređen Mariji Ratkić, to je onda Domagoj Bujadinović, predsjednik tog tijela i član Županijskog odbora HDZ-a (kojeg, usput, vodi Mario Banožić). Ali, eto, Ratkić je odlučila zaigrati opasnu i opaku igru s preprodajom plina pod utjecajem – Damira Škugora, predstavnika manjinskog vlasnika firme koju je vodila.
Zašto je, zaboga, to napravila, pogotovo ako je točno (zasad izgleda da jest) da niti jedna od ovih milijardu kuna nije završila na njenom računu? Na koji način ju je Škugor omađijao da sudjeluje u njegovom – kako sumnja USKOK – zločinačkom udruživanju?
Linija stranke
Ako je linija preko NO besmislena, jer tamo Škugor kao predstavnik Inine tvrtke nije mogao imati glavnu riječ, onda se može raditi samo o liniji preko – stranke. Ali, službena verzija priče kazuje da je Škugor nebitan. Isto kazuju i činjenice o njemu u kontekstu stranke – ne radi se o čovjeku koji bi, sam po sebi, unutar HDZ-a mogao imati bilo kakav autoritet.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga je odgovor na pitanje zbog čega, odnosno zbog koga je zapravo Ratkić krotko poslušala Škugora i uključila se u cijelu kriminalnu operaciju – ključ cijele priče o mega pljački Ine. A odgovor se nameće sam po sebi – iza Škugora, sitnog člana jednog zagrebačkog ogranka HDZ-a, stajala je neka mnogo moćnija stranačka figura.
Slavonska veza: Iza pljačke Ine morao je, izgleda, stajati i netko vrlo bitan u HDZ-u
Ključ priče o pljački Ine - zbog čega/koga je Marija Ratkić slušala nebitnog HDZ-ovca Damira Škugora?
Trenutna službena verzija, koju s posebnim marom gura vladajući HDZ, je da se ekipica koju je predvodio Damir Škugor, sasvim običan, nebitan i bezvezan član stranke - otela kontroli i krenula mlatiti stotine milijuna na Ininom plinu. Marija Ratkić, međutim, tako postavljenu priču razbija u vrlo sitne komadiće
Neke političke konstrukcije su jednostavno uvredljivo prozirne. Recimo, ova o zločinačkoj organizaciji koja je, posve izolirana od ostatka stranke, kompanije i vanjskog svijeta, na jeftinom plinu iz Ine zaradila preko milijardu kuna.
Trenutna službena verzija, koju s posebnim marom gura vladajući HDZ, je da se ekipica koju je predvodio Damir Škugor, sasvim običan, nebitan i bezvezan član stranke – otela kontroli i krenula mlatiti stotine milijuna na Ininom plinu. Kriva je Ina, ljudi koji tamo sjede po upravama, a Vlada koja je te iste ljude tamo poslala – nema ni najmanju odgovornost. Kamoli stranka – već smo utvrdili da je dosadašnji Inin direktor Sektora za trgovinu prirodnim plinom, politički gledano, bio totalni pikzibner. Član HDZ-a Maksimir, moš’ mislit utjecaja.
Mega marža od – pola eura
Marija Ratkić, međutim, tako postavljenu priču razbija u vrlo sitne komadiće. Naime, gospođa je bila bitna karika u lancu u kojem su se milijuni slijevali u firmu OMS – Upravljanje, a zatim po privatnim računima. Inin hiper jeftini plin, naime, Škugor je (u početku isključivo, kasnije uglavnom) prodavao Plinari istočne Slavonije, gdje je Ratkić bila predsjednica Uprave.
Na taj mega diskontni plin od 19,5 eura po megavatsatu, Ratkić je OMS – Upravljanju zaračunavala mega maržu – od pola eura po Mw/h. Što je dalje bilo dobro je poznato, OMS – Upravljanje je taj isti plin lifralo na inozemnom tržištu, po cijeni koja je znala biti i iznad 200 eura.
Škugor joj nije mogao biti nadređen
Ratkić, kako tvrdi njena obrana, nije od svega imala apsolutno nikakve imovinske koristi. Štoviše, za Damira Škugora njena odvjetnica kaže da joj je “na određeni način bio nadređena osoba”. Pa je, valjda, morala pristati biti dio lanca ove nesmiljene marčapije.
I tu se umirujuća službena verzija, ona o odmetnutoj grupici krimosa, frontalno sudara sa stvarnošću. Damir Škugor, naime, nije mogao biti nadređena osoba Mariji Ratkić. Istina, Škugor je bio zamjenik predsjednika Nadzornog odbora PiS-a, ali radi se o tijelu koje ima pet članova. I u kojem većinu nema Ina, nego Vukovarsko-srijemska županija. Dakle, HDZ.
Čime ju je omađijao?
Ako je netko iz NO PIS-a mogao biti nadređen Mariji Ratkić, to je onda Domagoj Bujadinović, predsjednik tog tijela i član Županijskog odbora HDZ-a (kojeg, usput, vodi Mario Banožić). Ali, eto, Ratkić je odlučila zaigrati opasnu i opaku igru s preprodajom plina pod utjecajem – Damira Škugora, predstavnika manjinskog vlasnika firme koju je vodila.
Zašto je, zaboga, to napravila, pogotovo ako je točno (zasad izgleda da jest) da niti jedna od ovih milijardu kuna nije završila na njenom računu? Na koji način ju je Škugor omađijao da sudjeluje u njegovom – kako sumnja USKOK – zločinačkom udruživanju?
Linija stranke
Ako je linija preko NO besmislena, jer tamo Škugor kao predstavnik Inine tvrtke nije mogao imati glavnu riječ, onda se može raditi samo o liniji preko – stranke. Ali, službena verzija priče kazuje da je Škugor nebitan. Isto kazuju i činjenice o njemu u kontekstu stranke – ne radi se o čovjeku koji bi, sam po sebi, unutar HDZ-a mogao imati bilo kakav autoritet.
Stoga je odgovor na pitanje zbog čega, odnosno zbog koga je zapravo Ratkić krotko poslušala Škugora i uključila se u cijelu kriminalnu operaciju – ključ cijele priče o mega pljački Ine. A odgovor se nameće sam po sebi – iza Škugora, sitnog člana jednog zagrebačkog ogranka HDZ-a, stajala je neka mnogo moćnija stranačka figura.