Goranko Fižulić: Sličnosti promjena u Yahoou i odabira hrvatskog premijera
Šanse za puni uspjeh ovog eksperimenta su više nego skromne
Daniel Loeb je osnivač i predsjednik Uprave Third point LLC, američkog hedge fonda s 14 milijardi američkih dolara imovine. Široj javnosti postao je poznat 2012. kupnjom grčkih državnih obveznica i Yahoo! dionica. U srpnju i kolovozu te godine uspaničeni francuski i njemački bankari prodavali su grčki dug sa 80 do 85 posto diskonta na njegovu nominalnu vrijednost.
Jedan od prvih kupaca bio je i Loeb. Tadašnja grčka vlada desnog centra premijera Samarasa iskoristila je dio paketa dobivene financijske pomoći za kupnju grčkih obveznica te je polovicom prosinca 2012. Loeb na dražbi grčkog ministarstva financija prodao grčke obveznice po dvostruko višoj cijeni od kupovne, ostvarivši dobit od 500 milijuna dolara.
Lažni životopis
Investitori u Third Pointu, koji su u početku bili vrlo zabrinuti, na kraju su bili više nego zadovoljni zaradom ostvarenom u razdoblju kraćem od šest mjeseci.
Vrijednost Yahoo! dionice 2011. kretala se u rasponu od 12 do 18 dolara. Loeb je te godine postao vlasnikom 5,8 posto svih dionica posrnule kompanije čija je najveća vrijednost bio vlasnički paket u Alibabi, kineskom internetskom gigantu, koji je tri godine kasnije imao najvredniju javnu ponudu dionica svih vremena.
Budući da nije bio zadovoljan načinom na koji je Uprava vodila Yahoo! Loeb se kao aktivni investitor upustio u borbu za mjesta u Odboru direktora diskreditirajući tadašnjeg čelnika Uprave Scotta Thompsona zbog lažnog životopisa. Kada je u svibnju 2012. ostvario pobjedu te sa svoja dva prijatelja i saveznika ušao u Odbor direktora, preostao mu je lagan zadatak pronalaska novog čelnika Uprave.
Izbor je pao na Marissu Mayer, direktoricu u Googleu zaduženu za Maps i Location Services. Ponuđeni paket od 60 milijuna dolara osigurao je Marissu od gubitka koji je pretrpjela odlaskom iz Googlea gdje je bila jedan od prvih 20 zaposlenika i kratkotrajna ljubav Larrya Pagea, jednog od tri osnivača internetskog diva. Njezin prelazak u Yahoo! i lice koje kamera obožava osigurali su joj status pop-zvijezde, kao i naslovnice svih medija.
Big business
Godinu dana kasnije Yahoo! dionica, prvenstveno zahvaljujući povećanju vrijednosti udjela u Alibabi, udvostručila je svoju cijenu. Uprava Yahooa! je tada donijela odluku o programu otkupa vlastitih dionica te je Loeb tu odluku iskoristio i prodao dvije trećine svog paketa ostvarivši dobit nešto veću od milijardu dolara. Nakon tog sretnog događaja on i njegova dva druga su podnijeli ostavke na svoja mjesta u Odboru direktora.
Vrijednost Yahoo! dionice je u naredne dvije godine pratila sudbinu vrijednosti Alibabe, a danas vrijedi isto kao i u vrijeme kada je Loeb napuštao svoj direktorski položaj. Marissa više nije zvijezda, a dvije trećine vrijednosti kompanije koju još uvijek vodi unatoč brojnim zamjerkama, čini i dalje udio u Alibabi.
Ove dvije priče trebaju pomoći odgovoriti na pitanje koliko “big business” i politika imaju sličnosti ili razlika. Otkad je Tihomir Orešković imenovan za mandatara buduće vlade hrvatski medijski prostor te pripadajući svemir društvenih mreža zatrpani su strastveno izraženim stavovima sudionika javne rasprave.
Skrivajući se iza stručnosti mandatara, poput dioničara Yahooa, Karamarko i Petrov ulaze u vrlo kompleksnu igru
Sve je počelo originalnim i vrlo neobičnim načinom izbora mandatara, prikupljanjem potrebnih potpisa na “neviđeno” te eksplozijom domicilnog dijela interneta koju je uzrokovalo prvo javno obraćanje mandatara na ne baš dobrom hrvatskom jeziku. Podjela na osporavatelje i zagovornike lika i djela mandatara slijedila je odavno postavljene i utvrđene ideološke i svjetonazorske barijere.
Reguliran i transparentan proces
Bilo bi nadasve zanimljivo u budućnosti doživjeti mandatara istih osobnih karakteristika i poznavanja materinjeg jezika predstavljenog od suprotnog političkog bloka. Vjerojatno bi dio zagovornika i osporavatelja samo promijenio strane, a argumenti bi ostali isti. Potpuno je jasno da dio alata koji koriste upravljači velikih korporacija u svojoj dnevnoj borbi preživljavanja nije bitno različit od standardnih političkih oruđa.
Ili kako je to lijepo kazao američki predsjednik Harry Truman: “Ako u Washingtonu želiš prijatelja, nabavi si psa”. Prelazak iz privatnog sektora u izvršnu vlast i obrnuto u razvijenim demokracijama reguliran je i transparentan proces. Mediji i javnost uvijek s velikom pažnjom i interesom prate mogući sukob interesa, a iznimno su osjetljivi na eventualna pogodovanja proizašla iz provođenja pojedinih sektorskih politika.
U američkoj političkoj praksi obje političke stranke koriste u izvršnoj vlasti profesionalce iz privatnog sektora. Ali ne kao kreatore nego samo kao izvršitelje politika krojenih od izabranog predsjednika ili članova Kongresa.
Način odabira mandatara bez presedana
Način odabira hrvatskog mandatara je bez presedana, i to ne samo u našoj relativno kratkoj demokratskoj povijesti. Više sliči na korporativnu praksu i korištenje head hunter agencija nego na izborni proces i postizborna koalicijska preslagivanja. Domoljubna koalicija i Most kao većinski dioničari vlasti izabrali su svog glavnog izvršitelja odredivši cilj, a pritom potpuno zanemarivši metode za ostvarenje istog.
Tu nastaje ključna razlika, Daniel Loeb je mogao izabrati Marissu Mayer s jedinim zadatkom povećanja vrijednosti dionice korporacije, ali Karamarko i Petrov ne mogu Oreškoviću povjeriti smanjenje proračunskog deficita bez detaljnog programa gdje i kako povećati prihode i na koji način smanjiti rashode.
Čestitka iz Bruxellesa
Naime, Orešković bi mogao uvesti porez na nekretnine, povećati koncesijske naknade, proširiti porez na kapitalnu dobit na transakcije nekretninama bez vremenskog ograničenja, ujednačiti stopu PDV-a na robe i usluge, povećati stopu poreza na dohodak na najveće plaće, a s druge strane smanjiti proračunske stavke ministarstava branitelja, poljoprivrede i gospodarstva, između ostalog i smanjivanjem izravnih subvencija javnim i privatnim trgovačkim društvima te promijeniti način financiranja crkvenih zajednica.
Proračunski deficit bio bi prepolovljen, iz Bruxellesa bi stigla čestitka, temeljni cilj bio bi ostvaren, ali bi dioničari vlasti sigurno pali na tjeme. Orešković bi mogao provesti i potpuno drukčiju politiku koja bi, među ostalim, uključivala smanjivanje mase plaća za državne službenike i zaposlenike u javnom sektoru, ukidanje dijela besplatnih usluga u javnom zdravstvu uz povećanu participaciju pacijenata u plaćanju liječenja, smanjivanje dijela mirovina te zadržavanje postojećih poreznih politika i rješenja. Možda bi i u tom slučaju cilj bio postignut, ali bi račun platile neke druge interesne grupacije.
Hrabra politika
Svi oni kojima je “zajedništvo” postalo najdraža riječ u svakodnevnoj političkoj komunikaciji trebali bi isto pokazati u mogućem izboru između smanjenja plaća medicinskim sestrama i povećanja PDV-a na ugostiteljske usluge. Orešković će morati napraviti izbor koji se sigurno ne može svidjeti jednoj i drugoj strani. Taj izbor trebali su napraviti dioničari vlasti jer su za njega dobili mandat građana.
Skrivajući se iza navodne stručnosti nestranačkog mandatara odustali su od vlastite odgovornosti za nepopularne političke odluke. Nema nikakve struke u smanjivanju proračunskog deficita, postoji samo potreba za hrabrom politikom spremnom na sukobe s raznim interesnim društvenim skupinama koje legitimno brane svoje partikularne interese svim demokratski dopuštenim sredstvima.
Daniel Loeb sigurno je ostvario sve svoje ciljeve investirajući u grčke obveznice i dionice Yahooa! Miješajući političke i marketinške tehnike i alate dobio je maksimalni mogući prinos na svoj rizični ulog. Marissa Mayer bila je samo lijepo lice jedne blistavo zamišljene, ali etično dvojbene operacije. Karamarko i Petrov odigrali su na sličan način, ali politička igra je mnogo kompleksnija i šanse za puni uspjeh ovog eksperimenta su više nego skromne. Kada se igra u troje, dvoje uvijek gubi.
Komentar je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 31. prosinca 2015.