Slovakinja pronađena ljetos na Krku iznijela bizarnu verziju događaja. Uvjerava da su je zapravo oteli
Gospođa tvrdi da se ne sjeća kako je završila na otoku, ali je onda prepričala niz uvrnutih detalja
Priča misteriozne žene koja se nije mogla sjetiti vlastitog identiteta, ali je tečno govorila engleski, pronađene sredinom rujna na teško pristupačnom dijelu Krka, izazvala je veliku pažnju hrvatskih i stranih medija. Deset dana nakon što su je s krčke obale HGSS-ovci spasili iscrpljenu, dezorijentiranu i lakše ozlijeđenu, policija je potvrdila da se radi o 57-godišnjoj Slovakinji Danieli Adamcovoj iz grada Trenčina.
Adamcova se oporavljala u riječkoj bolnici, a zatim se vratila u Slovačku, a danas je za slovački portal Terajšok ispričala svoju verziju događaja o tome kako je završila u Hrvatskoj. Adamcova tvrdi da se ništa ne sjeća od 20. kolovoza do 12. rujna kada je pronađena na krčkoj plaži.
Tvrdi kako je u Slovačkoj nitko nije htio zaposliti, pa se prošle godine uputila u Španjolsku, jer je “u lipnju upoznala čovjeka koji joj je ponudio posao u španjolskom hotelu”. Ispričala je kako je podigla novac iz banke i prodala nakit da ima za put, a kako nije uspjela stupiti u kontakt s drugom osobom koja je trebala ići s njom, odlučila je sama otputovati iz Slovačke. Kontaktirala je, tvrdi, agenciju koja Slovacima pomaže pronaći posao u inozemstvu. S njima je dogovorila koliko im treba platiti i kada trebaju doći po nju, kazala je.
Ne sjeća se što se događalo 20-ak dana
Adamcova je rekla kako se ne sjeća o kojoj se tvrtki radi jer je izgubila bilježnicu i telefon u koje je zabilježila sve podatke, ali vjeruje da se radi o agenciji iz istočne Slovačke. Zadnje što se sjeća, uvjerava, jest da su joj ljudi iz te agencije pozvonili na vrata na dan kad je trebala krenuti. “Bila sam spremna i spakirala sam sve stvari. Stigli su oko ponoći. Sjećam se da su zvonili. Ali ovo je i zadnje čega se sjećam”, ispričala je Adamcova napomenuvši da ne zna je li sišla iz zgrade s koferima, u koji je auto ušla, koliko je ljudi bilo te je li zaključala stan.
Tvrdi kako nije imala pojma što joj se događalo od noći 20. kolovoza do 12. rujna kada se probudila na Krku. “Nisam znala gdje sam i što se događa. Bio je mrak i zima. Tresla sam se od zime”, ispričala je Adamcova. Ustvrdila je kako je sjedila na kamenu, stisnuta i prekrivena pokrivačem oblivenim krvlju. Rekla je kako je bila pretučena, krvava i gotovo paralizirana. Kaže da je samo malo mogla micati ruke te da se mogla kretati tek pred jutro.
Tada je, kazala je, shvatila da je uz more i da su oko nje bile jedino boca vode i sunčane naočale koje je prepoznala. Na engleskom je dozivala pomoć od ljudi koji su bili na obližnjem brodu, jer se, kako je ispričala, slovačkog uopće nije sjećala. Tvrdi kako joj u bolnici nisu napravili važne preglede niti liječili rane nego da su utvrdili da je imala jak potres mozga, krv u bubrezima te da su joj krvnim nalazima otkrili “povišenu količinu neke tvari zbog čega su joj bili paralizirani mišići”.
Misli da su je oteli i da su je pokušali ubiti
Adamcova tvrdi kako se prisjetila troje ljudi, dva muškarca i žene, s kojima je bila na brodu i da su je oni odvukli na otok gdje je bio još jedan muškarac. Kazala je kako se jedino toga prisjetila, ali da je zapamtila lica tih ljudi te da ih je opisala i policiji. Ustvrdila je kako se ponašanje policiji prema njoj promijenilo kada im je to ispričala. Uvjeren je da su je gledali kao da znaju o kome govori te da su tada izgubili interes za njezinu priču.
Navela je kako joj policija nije mogla uzeti otiske prstiju, jer je na njima imala nešto poput ljepila koje se nije moglo skinuti. Kazala je da joj je policija kasnije donijela mokri ruksak pun smeća. U njemu je pronašla ključeve stana u Trenčinu koje je prepoznala. Kazala je da su joj iz ruksaka nestali papiri, bilježnica, novac i ostale stvari.
Adamcova je portalu rekla kako se boji da je bila oteta. “Vjerojatno su mislili da su me ubili jer sam na toj plaži bila pokrivena ručnikom, dekom ili nekim pokrivačem. Sve je tako čudno”, rekla je pa naglasila kako joj se sjećanje, pa i znanje slovačkog, polako počelo vraćati kada se vratila kući. Smatra da najvjerojatnije nije kontaktirala neku agenciju nego prevarante. “Ne razumijem gdje sam bila od 20. kolovoza do 12. rujna i što se dogodilo u međuvremenu”, ispričala je Adamcova.
Tvrdi da fizički nije dobro i ne može raditi
Uvjerena je da joj je netko nanio ozljede, ali je rekla da se nije obratila slovačkoj policiji. “U Hrvatskoj mi nisu uzeli otiske. Tamo nema ništa čega bi se policija mogla uhvatiti”, kaže Adamcova. Tvrdi da je sada psihički dobro, ali ne i fizički. Konstatirala je kako je stalno boli glava i da ima problema s koncentracijom i želucem te da ne može spavati. “Sanjala sam da sam negdje zatvorena i još uvijek sam htjela pobjeći, ali nisam se mogla pomaknuti”, rekla je.
Zbog zdravstvenih problema još uvijek, kaže, ne može raditi. Dobiva jedino naknadu od Zavoda za socijalno osiguranje od 120 eura. Požalila se kako time ne može platiti ni stanarinu, a da se ne može obratiti obitelji i da nije mogla dobiti pomoć od dobrotvornih udruga. Ranije su mediji izvijestili kako su njezini obiteljski odnosi duboko poremećeni i da nitko od njezine obitelji nije htio preuzeti brigu o njoj. Navodno je imala više psihičkih problema i bila na terapiji.
U razgovoru za slovački portal govorila je i o svom ranijem životu. Kazala je kako je uvijek bila energična i samostalna i da je 1983. otišla u Njemačku. Tamo je kratko živjela pa se preselila u Ameriku, gdje je završila umjetničku školu i počela raditi u zlatarnici te su njezin nakit nosile i poznate osobe. Iz SAD-a je otišla 2000. nakon što je prekinula vezu godinu ranije. Vratila se u Slovačku, gdje je nastavila raditi nakit, a 2010. je ponovno otišla u SAD, gdje je navodno bila i beskućnica. Kasnije je prošla kroz više zemalja, uključujući i Irsku, i na kraju završila u Slovačkoj.