Slučaj Božidara Kalmete pokazuje da bi Tomislav Karamarko morao razmisliti o etičkoj lustraciji HDZ-a
Nakon optužnice otvara se pitanje unutarstranačke odgovornosti
Prije točno šesnaest mjeseci sutkinja Ivana Čalić naložila je HDZ-u da u državni proračun uplati 29,5 milijuna kuna (24,5 milijuna pronevjerenog novca i pet milijuna kazne). To je bila nepravomoćna presuda u aferi Fimi media. Sutkinja je time osudila i HDZ za kriminalno, nezakonito postupanje. Sad se čeka pravomoćna odluka Vrhovnog suda.
Danas je Božidar Kalmeta, jedan do stranačkih veterana i najuspješnijih lokalnih lidera HDZ-a, optužen da je bio na čelu skupine koja je pronovjerila tridesetak milijuna kuna javnog novca. Riječ je o zanimljivom financijskom i indikativnom nezakonitom kontinuitetu. Naravno, svi su nevini dok im se ne dokaže suprotno.
Međutim, vrlo je vjerojatno da i hrvatski građani koji su dobronamjerni prema HDZ-u ne mogu preskočiti pitanje zašto je HDZ, u kontinuitetu, stranka koju Uskok i Državno odvjentištvo povezuju s najviše teških afera (slučaj SDP-ove bivše sisačke županice Marine Lovrić Merzel – koliko god da je moralno odvratan i koliko god da je Zoran Milanović pogriješio, kada je u prvim danima izbijanja afere, branio gospođu Lovrić – doima se financijski i strukturno minornim, spram od suda nepotvrđene optužnice protiv dugogodišnjeg zadarskog gradonačelnika i Sanaderova ministra prometa).
Dvije razine korupcije
Novije optužnice protiv HDZ-a i njegovih čelnika posljedica su sustava upravljanja Hrvatskom između 2005. i 2010., baš kao što su i optužnice protiv Mladena Jakopeca, Josipa Gucića i još nekih posljedica upravljanja Hrvatskom u vrijeme vladavine dr. Franje Tuđmana. Radi se o dvije razine korupcije.
Pojednostavljeno rečeno, tijekom devedesetih Franjo Tuđman prepustio je hrvatsko gospodarstvo različitim grupacijama tajkuna: oni liberalne provenijencije preuzimali su financijski kapital, dok su oni bliži desnom krilu HDZ-a dobili tvornice i dio medija: ovi drugi, desni velepoduzetnici, propali su skupa s Tuđmanovim sustavom, i sada još samo razmišljaju (oni koji su fizički preživjeli), kako da izbjegnu zatvorske kazne, zbog upropaštavanja desetine i desetina tvrtki u najtraumatičnijem razdoblju hrvatske privatizacije.
U dvijetisućitim godinama, korupcija u HDZ-u preselila se u sam državni i stranački vrh, koji je organizirao mrežu izvlačenja novca iz gospodarstva, za stranačke i osobne potrebe. Danas znamo, na temelju pravomoćnih i nepravomoćnih sudskih presuda, kako je mastermind te velike, sustavne i pažljivo organizirane pljačke bio dr. Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a I predsjednik Vlade.
Pravna odgovornost za sustav
Razumljivo je da je niz njegovih suradnika primjenjivao slične metode. Božidar Kalmeta, kao višekratni uvjerljvi izborni pobjednik u Zadru, i kao ministar prometa u vrijeme velikih infrastrukturnih zahvata, postao je prirodna meta istražitelja. Kalmeta je efikasno funkcionirao u Sanaderovu sustavu pa je stoga logično da bar donekle podijeli Sanaderovu političku i pravnu odgovornost za protuzakonitosti tog sustava.
Ne bi bilo neobično da još neki drugi svojedobni Sanaderovi suradnici postanu mete Uskokovih daljnjih istraga. Što će se opet razbijati o glavu Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Tomislav Karamarko suočen je sa strateškim problemom, koji trajno limitira izborni potencijal HDZ-a na nekih tridesetak posto, u vrijeme većeg nacionalnog zanosa, odnosno, na oko dvadesetak posto u vrijeme nacionalne ravnodušnosti.
Etička i politička lustracija
Stigma HDZ-a kao kriminalne organizacije pratit će najveću hrvatsku desnu stranku, sve dok Karamarko ne počisti političare koji su se u HDZ-u afirmirali u vrijeme Sanaderove vladavine (što uključuje i kninsku gradonačelnicu Josipu Rimac, koju je sadašnji predsjednik HDZ-a neoprezno promovirao).
Esencijalno je pitanje ima li Tomislav Karamarko snage za takvu, konačnu etičku i političku lustraciju u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Drugo je važno pitanje mogu li Karamarkovi najbliži suradnici položiti takav lustracijski test.
Redakcijski komentar uredništva Telegrama