Srbi i Židovi bojkotiraju komemoraciju: 'Ovo je poruka svima koji misle da je u Jasenovcu svirala Mala Floramye'
Za Telegram ovu odluku analiziraju Tvrtko Jakovina i Hrvoje Klasić
Zbog revizionizma i odnosa prema ustaštvu protiv ove su se vlasti do sada bunili mnogi. Tu su pobunu uglavnom predvodili kulturnjaci i kulturne skupine. Sada je, međutim, to nezadovoljstvo i pobuna postala nešto institucionaliziranija. Naime, otkazivanje dolaska na komemoraciju u Jasenovac Koordinacije židovskih općina te otkazivanje dolaska Srpskog narodnog vijeća na istu komemoraciju, uz izjave veleposlanice Izraela o filmu Jakova Sedlara, sasvim je jasna poruka.
Iz Koordinacije židovskih općina tako poručuju da na komemoraciji žrtava logora Jasenovac neće sudjelovati zbog “politike nečinjenja”, te “dnevnopolitičkih događaja vezanih uz relativizaciju i revitalizaciju ustaštva”. U SNV-u kao jedan od razloga nedolaska navode to što je iz niza “događaja i aktivnosti vidljivo da se u Hrvatskoj nastoji relativizirati, umanjiti pa i negirati zločine koje je u Jasenovcu i na drugim mjestima počinio ustaški pokret za vrijeme kvislinške Nezavisne Države Hrvatske.”
Nedvosmislena poruka
S povjesničarima Tvrtkom Jakovinom i Hrvojem Klasićem razgovarali smo nakon nakon što je Koordinacija židovskih općina otkazala dolazak u Jasenovac (a nešto prije nego što je isto učinio i SNV). Jakovina smatra kako je ovo nedvosmislena poruka Vladi. “Odluka koordinacije židovskih općina da ove godine ne idu u Jasenovac na komemoraciju koja se na sličan način obilježavala već godinama, jest prije svega sramota za ovu zemlju, ali i potez koji pokazuje hrabrost, političku, povijesnu i moralnu odgovornost Židova u Hrvatskoj”, kaže Jakovina.
Jasan je i oko toga kome je ova poruka upućena: “Ovo je poruka onima koji smatraju da je u Jasenovcu uglavnom svirala Mala Floramye, a ne da je tamo ubijano na desetke tisuća ljudi, ovo je poruka svima koji misle da se druge može i treba tući, ako se ne slažete s onim što oni govore.”
‘Sedlarov film vrijeđa žrtve’
Nedavno je zbog filma Jakova Sedlara, pomalo tendencioznog naslova “Jasenovac – istina”, reagirala i sama predstavnica Izraela u Hrvatskoj, veleposlanica Zina Kalay Kleitman. Na premijeri filma sudjelovao je i ministar kulture Zlatko Hasanbegović, a Kalay Kleitman o tom je filmu rekla ovako “…Baš zbog osjetljivosti teme i za mene osobno, budući da sam Izraelka i potomak obitelji koju je pogodio holokaust, htjela sam vidjeti i pogledati film koji, po mojem mišljenju, vrlo selektivno prikazuje povijest, pokušava revidirati mnoge povijesne činjenice i vrijeđa osjećaje ljudi koji su izgubili svoje najmilije u Jasenovcu”.
Jakovinin kolega povjesničar sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Hrvoje Klasić pita se hoće li se sada ministar kulture Zlatko Hasanbegović ograditi od Sedlarovog filma. “Postoji niz stvari za koje gospodin Hasanbegović svakako zna koje su u tom filmu zloupotrebljeni i koji nemaju veze s istinom”, kaže Klasić.
Primjerice, portal Lupiga otkrio je kako je u filmu korištena fotomontaža članka iz Vjesnika, te kako je potpuno izmijenjen naslov teksta. Sam Sedlar tu fotomontažu negira. Lupiga je objavila kako tekst nije u skladu s naslovom kako je objavljen u dokumentarcu, a Sedlar kaže kako za to ne zna jer “nije čitao tekst ispod naslova”.
Ništa novo
Klasić smatra kako se u hrvatskom društvu ne događa ništa novo – uz jednu bitnu razliku. “U hrvatskom društvu nije se dogodilo ništa što se ne događa već dugi niz godina, a to je u stvari toleriranje, relativiziranje i negiranje zločina koji su se događali za vrijeme NDH i općenito takav odnos prema ustaškom režimu. No, ono što je sada drugačije jest da očito i unutar Vlade imamo članove čiji je odnos prema spomenutom periodu, blago rečeno relativizirajući. Naravno, prije svega mislim na ministra kulture. To je ipak, nešto ozbiljnije nego dok je gospodin Hasanbegović kao povjesničar i pojedinac iznosio svoje privatne stavove. Sada se radi o ministru kulture”.
Jakovina podsjeća, kako ovo nisu jedini slučajevi, najblaže rečeno čudnog odnosa vlasti prema ustaštvu. “Potez koordinacije židovskih općina je način kako se jasno, nedvosmisleno nedvosmisleno pokazuje stav prema rastućoj ustašizaciji države, prema potezima vlasti u kojoj Predsjednica države bespridržajno ne čuje uzvike “za dom spremni” kada ih izvikuju tisuće glasova, ne reagira na ugrožavanje manjine”.
U nedavnom tekstu za Jerusalem Post, izraelsko-američki povjesničar, lovac na naciste Efraim Zuroff prikazao je hipotetičku situaciju (dakako, posve nezamislivu) u kojoj se na prijateljskoj utakmici Njemačke i Izraela, čuju povici “Sieg Heil”, usporedivši je s prijateljskom utakmicom Hrvatske i Izraela u Osijeku, na kojoj su se čuli ustaški povici.
Karamarko ne vidi fašizaciju
Tomislav Karamarko na Facebooku je pozvao sve one koji su najavili bojkot komemoracije da još jednom razmisle. No, ocjene o tome da Hrvatska ide prema fašizaciji smatra “besmislenim, neistinitim i zlonamjernim”.
U samom obrazloženju SNV-a kao jedan od razloga nedolaska naveden je to što se “na javnim skupovima, medijima i u javnom prostoru mogu čuti i vidjeti poruke kojima se obnavljaju vrijednosti ustaškog pokreta, veliča njihova ideologija i njegovi predstavnici, a što za posljedicu ima širenje govora mržnje i netolerancije prema političkim razlikama, etničkim i drugim manjinama”. Upozoravaju i na nedostatak “adekvatnih odgovora, reakcija i kritika ovih pojava, koje su po našim zakonima kažnjive”, a kojih “nema ni od političkih ni od pravosudnih institucija Republike Hrvatske”. S Karamarkovim se ocjenama, čini se, u potpunosti ne slaže ni izraelska veleposlanica u Hrvatskoj, a niti naši sugovornici.
[UJEDINIMO SE U POŠTOVANJU PREMA ŽRTVAMA]Naša ne tako davna prošlost ostavila nam je sjećanje na previše žrtava za…
Posted by Tomislav Karamarko on 9. travnja 2016
‘Zločini postaju normalni’
Jakovina smatra kako bi većina u društvu uvijek trebala biti osjetljiva na kršenje prava manjina. “U Hrvatskoj smo sada u situaciji da je židovska manjina svojim potezom poslala poruku kojom prije svega štite većinu, pokazuju kamo kroči ova vlast, ali i da postoje oni koji su spremni glasno i jasno reći o čemu je riječ”, kaže.
Klasić istu situaciju vidi ovako: “Ono što je posljedica relativizacije je da mi na te stvari gledamo kao na nešto bezazleno i nešto što je već postalo normalno. Ne nazivamo stvari pravim imenom. Normalan postaje režim koji je provodio stravične zločine prije svega prema svojim stanovnicima. Zločinci postaju normalni”.