Da nisam, potaknut užasnom mržnjom koja je u gradu proključala nakon najave da će se održati prvi splitski Pride, otišao podržati povorku i izravno iskusio atmosferu linča koja je zamalo,
umnogome i zbog svjesnih propusta policije, rezultirala i žrtvama, ne bih nikad osvijestio kolika količina homofoba egzistira u društvu i na što su sve spremni. To su isto osjetili i sudionici na
svojevremenom prvom beogradskom Prideu, koji je, uz nevjerojatno nasilje desničarskih skupina potpomognutih Srpskom pravoslavnom crkvom i nevjerojatan angažman policije, ipak nekako
održan u glavnom gradu Srbije. Sve ono što se događalo nakon toga, a podrazumijevalo je svojevrsnu normalizaciju povorke ponosa proteklih godina, upravo pada u vodu, u kaosu za koji nitko ne zna kako će završiti.
I nije razlog za to samo osvješćivanje kako Kosovo definitivno postaje tek prošlost i mit, a ne više stvarnost, pa ni posljedično djelomično razilaženje Aleksandra Vučića i desničarskih skupina koje ne može više kontrolirati na način na koji ih je kontrolirao. Ono što je novo je nekoliko stvari.
Prvo Porfirije, novi i relativno mladi i energični patrijarh koji je godinama uspješno gradio krinku s namjerom da prikrije nacionalističku i klerikalnu desnu ideologiju koju zastupa, a koji je sada otvoreno i groznim riječima ustao protiv održavanja povorke.
Politički mitinzi pod crkvenom krinkom
Nova je potom i metoda litijašenja, odnosno političkih mitinga pod crkvenom krinkom koji su uspješno isprobani u Crnoj Gori, a koje već tjednima traju u Beogradu, s nekoliko ciljeva. Pri čemu je treće, a to je agresija Rusije na Ukrajinu, s kompletnom mržnjom prema civilizaciji Zapada koja to podrazumijeva, usko povezano s ciljevima litijaša, predanih ostvarenju ideoloških zamisli ruske politike, ali i promjenama granica, kako u Ukrajini, tako i na ovim prostorima. O čemu je, uostalom, Porfirije neki dan u Bijeljini otvoreno govorio.
I sve je kod tih fanatika vezano uz velike geopolitičke ciljeve koji im navodno nameću tzv. rodnu ideologiju, a nitko da ponudi odgovor, u čemu je problem da grupa ljudi izrazi svoj protest i traži
svoja ljudska prava. Da se to ne dovodi u pitanje, ne bi bilo niti pritiska bilo kakvih međunarodnih institucija na državu da omogući poštivanje tih prava.
I sad smo tu gdje jesmo, s Vučićevom vlašću koja je prvo zabranila povorku, pa je pod pritiskom međunarodnih diplomata dopustila, s crkvom i klerikalno-nacionalističko-rusofilskom rušilački
raspoloženom desnicom koja će napraviti sve da Srbiju odvuče od Zapada i liberalnih vrijednosti i s Vulinovom policijom koja bi najradije i sama zabranila održavanje povorke, a sada je mora
osiguravati te s nasiljem koje traje čitav dan, a tek će kulminirati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vučiću prijeti sudbina Vuka Draškovića
Ako je do sada oko toga i bilo neke sumnje jer su se Kosovo i ideja ‘srpskog sveta’ stavljale u prvi plan, sva je prilika da će se društvo u Srbiji rascijepiti na liniji liberalizma i klerikalnog-rusofilskog nacionalizma, odnosno oko izbora Zapad ili Rusija, pri čemu nema nikakvih dilema da većina društva zagovara ovo posljednje, čemu je umnogome pridonio sam Aleksandar Vučić.
Svojevremeno se Vuku Draškoviću, koji o tome piše u svojoj novoj memoarskoj knjizi, dogodilo da je shvatio da mu je masa okrenula leđa, ponajprije iz razloga što više nije dijelio njezine stavove. Nije isključeno da se to dogodi i Aleksandru Vučiću, makar i dijelio većinske stavove, što će, ako se dogodi, biti jedna apsurdna situacija. Svakako, ako je u Porfiriju imao saveznika, to uskoro neće biti tako.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Srbija je zbog Porfirija i ekstremne desnice danas na prekretnici. Vučića bi mogla zadesiti sudbina Vuka Draškovića
Više je sasvim novih stvari koje su dovele do kritične točke
Porfirije, novi i relativno mladi i energični patrijarh koji je godinama uspješno gradio krinku s namjerom da prikrije nacionalističku i klerikalnu desnu ideologiju koju zastupa, sada je otvoreno i groznim riječima ustao protiv održavanja povorke. A tu je i nova metoda litijašenja
Da nisam, potaknut užasnom mržnjom koja je u gradu proključala nakon najave da će se održati prvi splitski Pride, otišao podržati povorku i izravno iskusio atmosferu linča koja je zamalo,
umnogome i zbog svjesnih propusta policije, rezultirala i žrtvama, ne bih nikad osvijestio kolika količina homofoba egzistira u društvu i na što su sve spremni. To su isto osjetili i sudionici na
svojevremenom prvom beogradskom Prideu, koji je, uz nevjerojatno nasilje desničarskih skupina potpomognutih Srpskom pravoslavnom crkvom i nevjerojatan angažman policije, ipak nekako
održan u glavnom gradu Srbije. Sve ono što se događalo nakon toga, a podrazumijevalo je svojevrsnu normalizaciju povorke ponosa proteklih godina, upravo pada u vodu, u kaosu za koji nitko ne zna kako će završiti.
I nije razlog za to samo osvješćivanje kako Kosovo definitivno postaje tek prošlost i mit, a ne više stvarnost, pa ni posljedično djelomično razilaženje Aleksandra Vučića i desničarskih skupina koje ne može više kontrolirati na način na koji ih je kontrolirao. Ono što je novo je nekoliko stvari.
Prvo Porfirije, novi i relativno mladi i energični patrijarh koji je godinama uspješno gradio krinku s namjerom da prikrije nacionalističku i klerikalnu desnu ideologiju koju zastupa, a koji je sada otvoreno i groznim riječima ustao protiv održavanja povorke.
Politički mitinzi pod crkvenom krinkom
Nova je potom i metoda litijašenja, odnosno političkih mitinga pod crkvenom krinkom koji su uspješno isprobani u Crnoj Gori, a koje već tjednima traju u Beogradu, s nekoliko ciljeva. Pri čemu je treće, a to je agresija Rusije na Ukrajinu, s kompletnom mržnjom prema civilizaciji Zapada koja to podrazumijeva, usko povezano s ciljevima litijaša, predanih ostvarenju ideoloških zamisli ruske politike, ali i promjenama granica, kako u Ukrajini, tako i na ovim prostorima. O čemu je, uostalom, Porfirije neki dan u Bijeljini otvoreno govorio.
I sve je kod tih fanatika vezano uz velike geopolitičke ciljeve koji im navodno nameću tzv. rodnu ideologiju, a nitko da ponudi odgovor, u čemu je problem da grupa ljudi izrazi svoj protest i traži
svoja ljudska prava. Da se to ne dovodi u pitanje, ne bi bilo niti pritiska bilo kakvih međunarodnih institucija na državu da omogući poštivanje tih prava.
I sad smo tu gdje jesmo, s Vučićevom vlašću koja je prvo zabranila povorku, pa je pod pritiskom međunarodnih diplomata dopustila, s crkvom i klerikalno-nacionalističko-rusofilskom rušilački
raspoloženom desnicom koja će napraviti sve da Srbiju odvuče od Zapada i liberalnih vrijednosti i s Vulinovom policijom koja bi najradije i sama zabranila održavanje povorke, a sada je mora
osiguravati te s nasiljem koje traje čitav dan, a tek će kulminirati.
Vučiću prijeti sudbina Vuka Draškovića
Ako je do sada oko toga i bilo neke sumnje jer su se Kosovo i ideja ‘srpskog sveta’ stavljale u prvi plan, sva je prilika da će se društvo u Srbiji rascijepiti na liniji liberalizma i klerikalnog-rusofilskog nacionalizma, odnosno oko izbora Zapad ili Rusija, pri čemu nema nikakvih dilema da većina društva zagovara ovo posljednje, čemu je umnogome pridonio sam Aleksandar Vučić.
Svojevremeno se Vuku Draškoviću, koji o tome piše u svojoj novoj memoarskoj knjizi, dogodilo da je shvatio da mu je masa okrenula leđa, ponajprije iz razloga što više nije dijelio njezine stavove. Nije isključeno da se to dogodi i Aleksandru Vučiću, makar i dijelio većinske stavove, što će, ako se dogodi, biti jedna apsurdna situacija. Svakako, ako je u Porfiriju imao saveznika, to uskoro neće biti tako.