Evo, resorni ministar i saborski zastupnici HDZ-a su zlurado u Saboru najavljivali kako možda slijede i hapšenja opozicijskih političara kad za glavnog državnog odvjetnika bude izabran čovjek “određen HDZ-om”, Ivan Turudić. Žaleći, pritom, sasvim otvoreno što su se dosad istražitelji bavili gotovo isključivo samo pripadnicima njihove stranke.
Malenica prijetio preko – Davora Bernardića
Sam ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica je u istupu koji je sam po sebi prvoklasni politički skandal, zastupnici stranke Možemo! Urši Raukar koja je problematizirala povezanost Turudića s politikom i kriminalcima, zaprijetio istragama koje bi mogao u budućnosti voditi isti taj Turudić. “Pratim te presice Davora Bernardića nedjeljom kad razotkriva određene afere u gradskoj upravi i Gradu Zagrebu, pa možda se jednim dijelom i vi bojite”, kazao je Malenica govoreći o budućem Turudićevu radu.
Zastupniku Mosta Nikoli Grmoji je Malenica, braneći dakako kandidata za mjesto glavnog državnog odvjetnika kao potpuno stručnog i neovisnog, poručio da se možda boji što bi Turudićev DORH mogao otkriti oko afere Mreža. One u kojoj je, sumnja se, savjetnik HDZ-ovog ministra gospodarstva potkupljivao medije, a koju HDZ uporno naziva “aferom Mosta”.
Tko nije za Turudića, taj je protiv Hrvatske
I drugi HDZ-ovi zastupnici su otvoreno prijetili opozicijskim političarima Turudićevim budućim radom; primjerice, predsjedniku SDP-a Peđi Grbinu su spominjali prijavu zbog primanja naknade za odvojeni život. Cijelu raspravu su, pak, uokvirili svojim klasičnim narativom iz devedesetih – tko je protiv našeg prijedloga, taj je protiv Hrvatske.
Glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić (da, onaj iz afere s porukama o zapošljavanju preko veze u Hrvatskim šumama) tako je pronicljivo zaključio kako je možda problem u tome što je Turudić hrvatski branitelj. Ili što je poništio presudu Alojziju Stepincu. Ili što je donio odluko o izručenju Perkovića i Mustača njemačkom pravosuđu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da, tu smo. Tko je protiv Turudića, taj je protiv Katoličke Crkve i nezavisne Hrvatske. Blesavo je bilo i sumnjati da će drugačije završiti.
Udar na Milanovića i zgroženost politiziranjem
Sam Turudić, pak, zasad ostavlja dojam čovjeka koji je između toga da ništa vezano uz politiku ni najmanje ne razumije ili čovjeka s vrlo preciznim političkim zadatkom. Na gostovanju u Dnevniku HRT-a tako se požalio da politizacija njegovog izbora nije dobra ni za njegovu buduću funkciju, ni za posao koji treba obavljati DORH, ali da za to nije on kriv, nego “oni koji su tako postupali”.
A onda je krenuo. Prvo je opet objasnio zašto je određen HDZ-om i opisao kako je to, između ostalog, bila stranka koja je organizirala obranu Hrvatske. Pa je predsjednika države Zorana Milanovića, koji svakako nije “određen HDZ-om”, implicitno optužio za to da je htio zaštititi udbaške ubojice. Turudić smatra da je odluka o izručenju Perkovića i Mustača Njemačkoj iz 2014. godine “korijen sukoba” između njega i Milanovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Ja s Milanovićem u životu nisam progovorio niti riječi, niti imam namjeru. To je čovjek koji se hrani tuđim emocijama. On želi izazivati strah i emocije i onda je zadovoljan. Ako to ne uspije, onda neće biti zadovoljan”, objašnjavao je budući glavni državni odvjetnik, inače zgrožen politiziranjem njegovog izbora.
Opozicija koju ‘vodi mržnja, odijum’
Svoje je dobio i predsjednik najveće oporbene strane Peđa Grbin, kojemu je zamjerio da je za njega rekao da je prvak u SLAPP tužbama, a tužio je novinare samo jednom. Istina, tužio je zbog jednog komentara, ali u dva postupka – građanskom i kaznenom. U jednom, koji budući glavni državni odvjetnik lukavo ne spominje, pravomoćno mu je dosuđena odšteta od 90.000 kuna, a drugi postupak je, nakon osam godina maltretiranja novinara, otišao u zastaru.
A svoje je dobio i ostatak oporbe, krupnim zahvatima kista. Na pitanje o tome da ga oporba karakterizira kao HDZ-ova čovjeka, kazao je da se s nekima od tih ljudi ne može diskutirati. “Njih vodi mržnja, odijum”, požalio se Turudić na opoziciju pa pola rečenice kasnije zagarantirao da će u svom mandatu biti “samostalan i neovisan”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I da, kao što je branio i najrigidniju verziju lex AP-a, tako je branio i ovu posljednju, light verziju zakona još uvijek opasnih namjera. To je, eto neka zna novinarska struka koja se digla na noge protiv lex AP-a, “sada jedan jako dobar, liberalan zakonski prijedlog”.
Povjerenje više nije bitno. Slijedi, dakle, represija?
Što je najgore od svega, iako se Turudić uporno trudi ugasiti i najmanju nadu da bi doista mogao svoj posao glavnog državnog odvjetnika pokušati raditi “samostalno i neovisno”, način na koji on i oni koji će ga izabrati istupaju u javnosti ne ostavlja mu nimalo manevarskog prostora. Nakon svih javnih obračuna s opozicijom, koji traju evo već i cijelo desetljeće, nakon upornog zaklinjanja u korijene u HDZ-u, tko će vjerovati Turudićevu DORH-u kad pokrene neki postupak protiv bilo kojeg opozicijskog političara? Ili kad ne pokrene isti protiv nekog HDZ-ovca?
Teret potencijalnih dokaza i indicija će u takvim slučajevima morati biti nezamislivo golem. Inače će biti nemoguće javnost uvjeriti da Turudić ne odrađuje upravo ono zbog čega je doveden. I čime, uostalom, HDZ-ovci, uključujući skandaloznog Malenicu koji je spominjao i “strah u kostima” oporbe zbog novog glavnog državnog odvjetnika, prijete političkim protivnicima. Bizarno, jedini način na koji Turudić može kupiti povjerenje javnosti su masovne istrage i uhićenja prije svih dužnosnika – vladajuće stranke i koalicije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, nakon svega se stječe vrlo opipljiv dojam da povjerenje javnosti ovdje i danas više nije ni bitno. I kako bi represija – kojom se već otvoreno prijeti – mogla postati novi vid političke borbe i strategija za dugoročno održanje na vlasti.
Stanje demokracije u Hrvatskoj: Turudić obećava neovisnost pa napada oporbu, HDZ im u Saboru prijeti istragama
Turudić se - doista - žali na politizaciju njegova izbora pa hvali HDZ i napada Milanovića, Grbina i oporbu
Na pitanje o tome da ga oporba karakterizira kao HDZ-ova čovjeka, Turudić je kazao da se s nekima od tih ljudi ne može diskutirati. 'Njih vodi mržnja, odijum', požalio se na opoziciju, pa pola rečenice kasnije zagarantirao da će u svom mandatu biti 'samostalan i neovisan'
Da su maske već odavno pale, prilično je jasno. Ali lice koje se otkriva pokazuje se sve gorim, nezamislivo gorim od onog kojeg se trebalo bojati još do prije nekoliko tjedana, mjeseci ili godina.
Evo, resorni ministar i saborski zastupnici HDZ-a su zlurado u Saboru najavljivali kako možda slijede i hapšenja opozicijskih političara kad za glavnog državnog odvjetnika bude izabran čovjek “određen HDZ-om”, Ivan Turudić. Žaleći, pritom, sasvim otvoreno što su se dosad istražitelji bavili gotovo isključivo samo pripadnicima njihove stranke.
Malenica prijetio preko – Davora Bernardića
Sam ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica je u istupu koji je sam po sebi prvoklasni politički skandal, zastupnici stranke Možemo! Urši Raukar koja je problematizirala povezanost Turudića s politikom i kriminalcima, zaprijetio istragama koje bi mogao u budućnosti voditi isti taj Turudić. “Pratim te presice Davora Bernardića nedjeljom kad razotkriva određene afere u gradskoj upravi i Gradu Zagrebu, pa možda se jednim dijelom i vi bojite”, kazao je Malenica govoreći o budućem Turudićevu radu.
Zastupniku Mosta Nikoli Grmoji je Malenica, braneći dakako kandidata za mjesto glavnog državnog odvjetnika kao potpuno stručnog i neovisnog, poručio da se možda boji što bi Turudićev DORH mogao otkriti oko afere Mreža. One u kojoj je, sumnja se, savjetnik HDZ-ovog ministra gospodarstva potkupljivao medije, a koju HDZ uporno naziva “aferom Mosta”.
Tko nije za Turudića, taj je protiv Hrvatske
I drugi HDZ-ovi zastupnici su otvoreno prijetili opozicijskim političarima Turudićevim budućim radom; primjerice, predsjedniku SDP-a Peđi Grbinu su spominjali prijavu zbog primanja naknade za odvojeni život. Cijelu raspravu su, pak, uokvirili svojim klasičnim narativom iz devedesetih – tko je protiv našeg prijedloga, taj je protiv Hrvatske.
Glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić (da, onaj iz afere s porukama o zapošljavanju preko veze u Hrvatskim šumama) tako je pronicljivo zaključio kako je možda problem u tome što je Turudić hrvatski branitelj. Ili što je poništio presudu Alojziju Stepincu. Ili što je donio odluko o izručenju Perkovića i Mustača njemačkom pravosuđu.
Da, tu smo. Tko je protiv Turudića, taj je protiv Katoličke Crkve i nezavisne Hrvatske. Blesavo je bilo i sumnjati da će drugačije završiti.
Udar na Milanovića i zgroženost politiziranjem
Sam Turudić, pak, zasad ostavlja dojam čovjeka koji je između toga da ništa vezano uz politiku ni najmanje ne razumije ili čovjeka s vrlo preciznim političkim zadatkom. Na gostovanju u Dnevniku HRT-a tako se požalio da politizacija njegovog izbora nije dobra ni za njegovu buduću funkciju, ni za posao koji treba obavljati DORH, ali da za to nije on kriv, nego “oni koji su tako postupali”.
A onda je krenuo. Prvo je opet objasnio zašto je određen HDZ-om i opisao kako je to, između ostalog, bila stranka koja je organizirala obranu Hrvatske. Pa je predsjednika države Zorana Milanovića, koji svakako nije “određen HDZ-om”, implicitno optužio za to da je htio zaštititi udbaške ubojice. Turudić smatra da je odluka o izručenju Perkovića i Mustača Njemačkoj iz 2014. godine “korijen sukoba” između njega i Milanovića.
“Ja s Milanovićem u životu nisam progovorio niti riječi, niti imam namjeru. To je čovjek koji se hrani tuđim emocijama. On želi izazivati strah i emocije i onda je zadovoljan. Ako to ne uspije, onda neće biti zadovoljan”, objašnjavao je budući glavni državni odvjetnik, inače zgrožen politiziranjem njegovog izbora.
Opozicija koju ‘vodi mržnja, odijum’
Svoje je dobio i predsjednik najveće oporbene strane Peđa Grbin, kojemu je zamjerio da je za njega rekao da je prvak u SLAPP tužbama, a tužio je novinare samo jednom. Istina, tužio je zbog jednog komentara, ali u dva postupka – građanskom i kaznenom. U jednom, koji budući glavni državni odvjetnik lukavo ne spominje, pravomoćno mu je dosuđena odšteta od 90.000 kuna, a drugi postupak je, nakon osam godina maltretiranja novinara, otišao u zastaru.
A svoje je dobio i ostatak oporbe, krupnim zahvatima kista. Na pitanje o tome da ga oporba karakterizira kao HDZ-ova čovjeka, kazao je da se s nekima od tih ljudi ne može diskutirati. “Njih vodi mržnja, odijum”, požalio se Turudić na opoziciju pa pola rečenice kasnije zagarantirao da će u svom mandatu biti “samostalan i neovisan”.
I da, kao što je branio i najrigidniju verziju lex AP-a, tako je branio i ovu posljednju, light verziju zakona još uvijek opasnih namjera. To je, eto neka zna novinarska struka koja se digla na noge protiv lex AP-a, “sada jedan jako dobar, liberalan zakonski prijedlog”.
Povjerenje više nije bitno. Slijedi, dakle, represija?
Što je najgore od svega, iako se Turudić uporno trudi ugasiti i najmanju nadu da bi doista mogao svoj posao glavnog državnog odvjetnika pokušati raditi “samostalno i neovisno”, način na koji on i oni koji će ga izabrati istupaju u javnosti ne ostavlja mu nimalo manevarskog prostora. Nakon svih javnih obračuna s opozicijom, koji traju evo već i cijelo desetljeće, nakon upornog zaklinjanja u korijene u HDZ-u, tko će vjerovati Turudićevu DORH-u kad pokrene neki postupak protiv bilo kojeg opozicijskog političara? Ili kad ne pokrene isti protiv nekog HDZ-ovca?
Teret potencijalnih dokaza i indicija će u takvim slučajevima morati biti nezamislivo golem. Inače će biti nemoguće javnost uvjeriti da Turudić ne odrađuje upravo ono zbog čega je doveden. I čime, uostalom, HDZ-ovci, uključujući skandaloznog Malenicu koji je spominjao i “strah u kostima” oporbe zbog novog glavnog državnog odvjetnika, prijete političkim protivnicima. Bizarno, jedini način na koji Turudić može kupiti povjerenje javnosti su masovne istrage i uhićenja prije svih dužnosnika – vladajuće stranke i koalicije.
Međutim, nakon svega se stječe vrlo opipljiv dojam da povjerenje javnosti ovdje i danas više nije ni bitno. I kako bi represija – kojom se već otvoreno prijeti – mogla postati novi vid političke borbe i strategija za dugoročno održanje na vlasti.