Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Što SDP treba napraviti da izbjegne daljnje propadanje? Božo Kovačević kontekstualizira stanje na ljevici

SDP najavljuje promjenu Statuta, no čini se kako to nije dovoljno

ZADNJA IZMJENA: srp 19, 2017
Foto: Vjekoslav Skledar /Telegram

Lideri, aktivisti i članovi SDP-a, još uvijek najjače opozicijske stranke u Hrvatskoj, trebali bi ljetnu političku stanku iskoristiti za razmišljanje o budućnosti svoje stranke. To ljetno razmišljanje nipošto se ne bi smjelo svesti samo na mudrovanje u povodu inicijative za promjenu Statuta SDP-a.

Kad se političke stranke pretjerano bave svojim statutima, pravilima i procedurama, to znači da su u krizi, da postoji velik broj nezadovoljnika načinom vođenja stranačkih poslova i da se odvija nadmetanje za moć, utjecaj i položaje. U povodu te inicijative bilo bi dobro razmisliti ne samo o tome koje odredbe Statuta SDP-a promijeniti, nego i o tome zašto se, zapravo, predlažu te promjene.

Po čemu će, konkretno, novi statut biti bolji?

Mislim da bi od onih koji su potaknuli raspravu o promjeni Statuta SDP-a bilo razumno očekivati da objasne koje su slabosti sadašnjeg Statuta zbog kojih su nužne njegove izmjene. Isto tako logično bi bilo da su predložili tekst novog Statuta SDP-a i pokazali zbog čega bi novi temeljni stranački dokument bio bolji od sadašnjeg. Koliko znam, sve to izostalo je u inicijativi SDP-ovog vodstva.

Naprosto, članice i članovi pozvani su da daju prijedloge o mogućim promjenama Statuta. Pretpostavljam da čelništvo SDP-a pritom točno zna kakve promjene želi. Vjerojatno bi čelnici SDP-a htjeli učvrstiti svoj položaj, povećati svoje ovlasti u odnosu na regionalne i lokalne organizacije i članove te tako steći instrumente za učinkovitije ušutkavanje nezadovoljnika i za prevladavanje krize u kojoj se stranka nalazi.

Odustajanje od jedan član, jedan glas je nazadovanje

Odlukom da se izbori za predsjednika stranke odvijaju po načelu jedan čovjek-jedan glas SDP je svojedobno napravio značajan iskorak i dao važan primjer kako unutar političkih stranaka treba provoditi demokraciju. Ako se umjesto proširenja primjene tog načela na izbor svih stranačkih dužnosnika na svim razinama dogodi da SDP odustane od tog načela, to će biti znatan korak unatrag.

A ako Davor Ivo Stier uspije u namjeri da HDZ prihvati načelo jedan čovjek-jedna glas kao način izbora svih stranačkih dužnosnika a SDP to ne učini, onda će se HDZ s pravom hvastati legitimacijom najdemokratskije stranke. Rasprave o statutarnim pitanjima svojevrstan su politički trening. Stranački aktivisti uče kako stanovite interese – izrečene ili neizrečene – pretočiti u odgovarajuće pravne formulacije i kako se izboriti za to da baš njihov prijedlog bude prihvaćen.

SDP-u nedostaje jasna politička vizija

Tako stječu iskustvo u oblikovanju pravila i stvaranju institucija koje će ubuduće određivati načine artikuliranja interesa i rješavanja sukoba unutar stranke. Uređujući odnose unutar sebe stranka se u malom priprema za ono što bi trebala raditi nakon preuzimanja vlasti kad će donositi lokalne, regionalne i državne zakone i provoditi ih.

Ali članice i članovi SDP-a ne bi se trebali baviti samo statutarnim pitanjima. Ono što SDP-u nedostaje u većoj mjeri nego primjeren statut jesu jasne političke vizije i prijedlozi rješenja za ekonomske i društvene probleme s kojima se Hrvatska suočava. Za pridobivanje podrške birača važne su dobre političke ideje, a ne stranački statuti.

Socijaldemokracija gubi svoju poziciju

Socijaldemokracija je izgubila globalno nadmetanje s neoliberalnim kapitalizmom. No, izgubila je i primat među protivnicima neoliberalne globalizacije. Različiti protestni pokreti i stranke iznikle iz njih– lijeve i desne– uspjele su u većoj mjeri mobilizirati frustrirane građane razvijenih kapitalističkih zemalja nego što to uspijeva tradicionalnoj socijaldemokraciji. Syriza u Grčkoj i Podemos u Španjolskoj primjeri su političkog uspjeha stranaka radikalnije lijeve orijentacije nego što su to tradicionalni socijalisti i socijaldemokrati.

Poljski i mađarski konzervativci i, prije svega, Trump u Americi pokazuju kako radikalne desničarske opcije uspijevaju profitirati na strahovima pripadnika srednje klase da bi se i oni mogli naći među gubitnicima u procesu neoliberalne globalizacije, među nezaposlenima ili na nesigurnom i slabo plaćenom poslu. Živi zid i Most su hrvatske protestne stranke kojima su povjerenje dali birači razočarani i u lijeve i u desne etablirane političke opcije.

Može li SDP izbjeći propast?

Mislim da bi članice i članovi SDP-a, a ponajprije njegovi čelnici, više nego o Statutu trebali razmišljati o tome kako da izbjegnu sudbinu grčkih i španjolskih socijalista koje su Syriza i Podemos zbrisali s političke scene. Trebali bi razmišljati o političkim idejama koje će zagovarati i o načinima pridobivanja birača za te ideje. Od proizvodnje statuta za stranku je puno važnija proizvodnja ideja i ljudi koji mogu stvarati ideje, koji u njih vjeruju, koji ih znaju artikulirati i koji mogu uvjeriti birače da će sve ono o čemu govore doista provesti u djelo kad pobijede na izborima.

Jedna od sudbinskih grešaka tradicionalnih lijevih demokratskih stranaka bio je pristanak na neoliberalni imperativ da sloboda, jednakost i pravednost više ne budu predmetom političkih rasprava jer su ta pitanja pobjedom kapitalizma i liberalne demokracije u Hladnom ratu navodno jednom zauvijek riješena. Pod diktatom neoliberalnih političkih koncepcija o politici se razmišlja samo kao o vještini upravljanja državom u uvjetima koji su zadani pri čemu se o tim zadanim uvjetima odlučuje na razinama koje u izvan dosega demokratskih institucija na koje birači mogu imati utjecaj.

Proleterijat, na koji su računali, više ne postoji

Okretanje znatnog broja građana protestnim pokretima i strankama zapravo je vapaj za demokracijom, za tim da političari reagiraju na posljedice djelovanja sustava kojim upravljaju. Proletarijat, o kojemu su govorili Marx i Engels i na čijem postojanju su europske socijaldemokratske stranke temeljile pretpostavke o svom neizbježnom dolasku na vlast u uvjetima općeg prava glasa, na Zapadu već odavno ne postoji. Kejnezijanska država blagostanja izbrisala je razliku između proletarijata i srednje klase.

Ali neoliberalna globalizacija je – sustavno razarajući dosege države blagostanja – otvorila mogućnost da postupno počnu nestajati neke razlike između razvijenog Zapada i Trećega svijeta. Fleksibilizacija radnog zakonodavstva, privatizacija javnih službi, sve teža dostupnost školovanja, poskupljenje zdravstvene zaštite, neizvjesna budućnost sustava mirovinskog osiguranja i izloženost konkurenciji jeftine emigrantske radne snage mnoge donedavne pripadnike zadovoljnoga srednjeg sloja pretvorili su u prekarijat, difuznu i neorganiziranu masu ljudi različitih identiteta i struka zabrinutih za vlastitu sudbinu i za sudbinu svoje djece.

Zasade modernog svijeta

U suvremenom kontekstu obilježenom bujanjem ksenofobije, netolerancije, autoritarizma i religijskog paternalizma važno je da socijaldemokrati ostanu privrženi temeljnim zasadama modernoga svijeta koje dijele s liberalima. Tu je ponajprije riječ o ravnopravnosti svih ljudi pred zakonom neovisno o njihovoj vjerskoj, političkoj, etničkoj, rodnoj ili bilo kakvoj drugoj pripadnosti.

Isto tako socijaldemokrati se ne smiju odreći privrženosti slobodi, od slobode javnog političkog, vjerskog i rodnog opredjeljivanja do slobode umjetničkog stvaranja i slobodnog poduzetništva kao jedne od važnih pretpostavke za ostvarivanje ekonomskog prosperiteta. Demokracija, vladavina prava, sekularna država i socijalna sigurnost kao jamstvo ravnopravnog sudjelovanja u društvenom i političkom životu za socijalne demokrate i socijalne liberale nikako ne bi smjeli biti dovedeni u pitanje.

Intenzivna suradnja na ljevici

Na podlozi takvih temeljnih opredjeljenja kreativni socijaldemokratski odgovor fleksibilizaciju radnog zakonodavstva može učiniti povoljnom za one koji prihode ostvaruju samo temeljem svojega rada. Ključni kriterij za javne službe treba biti njihova prihvatljiva cijena, laka dostupnost i učinkovitost neovisno rade li u njima državni službenici ili zaposlenici kod privatnog poslodavca. U traženju rješenja za poboljšanje zdravstvenog sustava i sustava mirovinskog osiguranja treba otvoreno razgovarati sa svim zainteresiranim stranama javno prezentirajući moguće posljedice primjene svakog od predloženih rješenja.

Da bi djelom pokazao da nije samo dio tradicionalnog političkog establišmenta, SDP bi trebao intenzivirati suradnju s nevladinim lijevo-liberalnim organizacijama i sad već prilično brojnim izvanparlamentarnim ljevičarskim strankama. S njihovim predstavnicima moglo bi se raspravljati o prijedlozima pojedinih zakonskih rješenja, o mogućim zajedničkim političkim akcijama na lokalnoj i nacionalnoj razini te – ako se uspostavi povjerenje i bliskost pojedinih programskih odrednica – o zajedničkom nastupu na izborima.

Statut je, na kraju, sporedna stvar

Pojačana osjetljivost za građane koji se osjećaju zaboravljenima i izigranima od sustava i oficijelne politike razvit će se tek putem intenzivnog komuniciranja s njima i upoznavanjem s njihovim problemima. Takav pristup, koji uključuje i uporno objašnjavanje zašto bi baš SDP-ove politike za njih bile bolje od drugih, možda bi mogao osnažiti položaj SDP-a u javnosti.

Mislim da bi suočavanje s tim problemima za SDP bilo puno važnije nego bavljenje statutarnim pitanjima. Jer stranački statut, ma kako dobar bio, neće odgovoriti na pitanje kako Hrvatsku učiniti poželjnim mjestom za život, privlačnom za ulaganja i ugodnom za rad, a ne samo ljetnom turističkom destinacijom.

Božo Kovačević
Kolumnist i publicist
174 članka Više o autoru
Više s weba