Što izbori znače za SAD i moju Georgiju, crvenu i duboko konzervativnu državu koja je zapečatila Bidenovu pobjedu

Američki novinar Thomas Grant piše za Telegram, tekst je prevela i priredila Sanja Modrić

A ako se sada išta može prognozirati, izbor Bidena u kombinaciji s kontinuiranim jačanjem republikanaca u Kongresu i Senatu, govori mi da u američkom društvu neće biti velikog preokreta ni na lijevo, ni na desno. Mnogi će time biti razočarani.

Nakon izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, za Telegram piše nagrađivani američki novinar i sveučilišni profesor novinarstva iz Georgije, dr. Thomas Grant. Tekst je prevela i priredila Telegramova autorica Sanja Modrić.


Ove jeseni stavio sam na zid moje kuće u južnoj Georgiji mali amblem u čast Stacey Abrams koja je pozvala javnost da se svi zajedno založimo za poštene izbore u SAD-u. To je častan cilj, rekao sam sam sebi. Zvuči tako benigno. Pa tko bi želio ići kontra demokracije?

Ali Stacey Abrams, crnkinja koja je prije dvije godine tijesno izgubila bitku za guvernerku Georgije i koja je kasnije ušla u uži izbor za članicu tima Joa Bidena u kampanji za predsjednika SAD-a, ipak je pozivom na poštene izbore polarizirala moje sugrađane. Ona je ‘’Woke’’. Ona je “Black Lives Matter”. To je ona za koju je predsjednik Donald Trump jednom tvitao da “ima previše mesa na kostima”, ona “debela”.

No, stvar je u tome da Stacey Abrams predstavlja skoro sve čega se bijeli Amerikanci boje. Jedan moj znanac našalio se privatno da će ta gospođa zatražiti njegov posjed kao reparaciju za ropstvo ako se dopusti da anarhisti zavladaju ulicom i oduzmu mu njegove puške. Takav strah je, naravno, iracionalan. Ali nekoliko tjedana prije izbora, onaj amblem podrške Stacey Abrams jedne je noći misteriozno iščezao sa zida moje kuće kao duh jedne misli s kojom nikad nisam mislio da ću se suočiti.

Biden kao čovjek čija su stopala u blatu

U ovakvoj Americi, predsjednik Biden bit će prisiljen hodati kao čovjek čija su stopala u blatu. Svaku čizmu morat će prvo iščupati iz mulja da bi se pomaknuo naprijed i onda opet isto za svaki sljedeći korak. On se u ovu trku upustio kao mek kandidat, centrist koji neće iritirati ni dražiti drugu stranu. No tu drugu stranu definira njen bijes i strah. I sada ”druga strana” uključuje oboje, i lijevo i desno.

Amerika je tek izronila iz ljetošnjih “Black Lives Matter” (Crni životi su važni) protesta na kojima su se izvikivali ogorčeni slogani protiv policijske brutalnosti poput “Defund the Police” (što znači: smanjite enormna izdvajanja za policiju) i “Now We Transform” (čija je poruka: “Nastavlja se naša borba za prava, slobodu i pravdu. Zajedno možemo i hoćemo dovesti do promjena. Ovo je revolucija. Promjene dolaze”).

Što god Biden učinio, Amerika će ostati nemirna

Na dan izbora, desnica je izašla iznenađujuće jaka pod Trumpovom maksimom “Keep America Great” (Sačuvajmo Ameriku velikom). U mom gradu, vidokrug su prekrili natpisi podrške Trumpu i njegove zastave. Izgleda, dakle, da je transformacija malo vjerojatna. Što god Biden učinio, Amerika će sigurno ostati nemirna.

Nastojim ipak ostati optimističan oko podjela unutar američke nacije. Za to jako krivim mržnju i bijes koji se šire društvenim mrežama i nasladu koju dio javnosti nalazi u političkim sukobljavanjima. U zajednici u kojoj ja živim, generalno smo pristojni i prema onima s kojima se ne slažemo. Svoje pristranosti i mržnje držimo u prsima. A svoje najdublje predrasude otkrivamo samo u tajnosti glasačkih kabina.

Vjerovao sam da je Georgia beznadno crvena

Do petka, kad je izborni stožer države Georgije službeno objavio da je Joe Biden prešao u tanko vodstvo nad predsjednikom Trumpom, vjerovao sam da je Georgia beznadno crvena. Ona je srce američkog juga i jedna od najkonzervativnijih regija SAD-a. U kampusu koledža na kome ja predajem, na kamionetima u kojima su stalci za sportske puške, istaknute su Trumpove zastave. Republikanci na koledžu mogu napuniti amfiteatar dok demokrata ima jedva dosta za Volkswagen.

Kao stariji bijelac u jeansu i majici, ja se uklapam u sliku starog juga koji ide naprijed na račun rada drugih rasa. Ali kao sveučilišni professor, ja sam puno liberalnijih uvjerenja nego većina baptista i farmera s kojima dijelim ovaj prostor. Ipak, ovaj kraj – u koji i pripadam i ne pripadam – jedan je od najgostoljubivijih od svih u kojima sam bio.

Što govore moji studenti i prijatelji u Georgiji?

Moji student su obzirni, čak i oni koji nose drečavo crvene kape s Trumpovim sloganom “Make America Great Again” (Ponovno učinimo Ameriku velikom). Moji jako religiozni prijatelji mogu se sa mnom ne slagati, ali slušaju što imam reći.

Onda mi tumače zbog čega je Trump bio dobar za farmere koji uzgajaju kikiriki i pamuk u južnoj Georgiji i za Ameriku općenito. Mi smo ojačali kao nacija, kažu mi. Ističu kako je ekonomija još uvijek uspješna unatoč pandemiji. I ponavljaju da se predsjednika ne može kriviti za smrtonosni virus čak ni ako je bolest odnijela živote skoro četvrt milijuna ljudi.

Ja, međutim, smatram da je on odgovoran. Ali sadašnja Amerika više nije zemlja racionalnih argumenata. Moji konzervativni prijatelji slažu se da je Trump moralno problematičan, ali pitaju kakva je razlika između njega i predsjednika Billa Clintona. A ja sam glasao za tog ženskara, je li tako? U pravu su. Jesam.

Nadam se da će Biden opet Ameriku učiniti – sporom

Moja je velika nada da će Joe Biden ponovo učiniti Ameriku – sporom. Živimo u svijetu gdje laž putuje brže od istine i sugerira da je u njoj više težine. Amerikanci su izgubili onaj naš osjećaj za različitosti prema kome smo nekad vagali stvari. Mi više ne čitamo iste novine niti gledamo iste televizije. S Covidom pogotovo, gubimo mnoge od naših zajedničkih institucija. U školama i crkvama okupljamo se u strahu, skriveni iza maski i na distanci jedni od drugih.

Sada svatko u SAD-u može, sjedeći doma, birati sam sebi medijske sadržaj kako bi vidio i čuo samo ono što želi vidjeti i čuti. Grupiramo se u plemena ne prema geografiji, nego prema uvjerenjima. A onda donosimo odluke koje se temelje na našim instinktima, primarno na strahu, i signalima koje dobivamo od drugih pripadnika našeg plemena po uvjerenjima. I svejedno još uvijek vjerujemo da se ponašamo racionalno.

Duboko konzervativna država zapečatila Bidenovu pobjedu

U postovima na socijalnim mrežema koje pratim danas se čestita Stacey Abrams jer je pomogla da Georgia postane “plava”, odnosno da prevagu odnese demokratski kandidat Biden. Ova moja duboko konzervativna savezna država zapečatila je Bidenovu izbornu pobjedu. Stacey Abrams povela je pokret za veću izlaznost birača i registrirala stitine tisuća novih glasača.

Želio bih vjerovati da je to znak promjene barem u mojoj državi ako već ne u cijeloj naciji. Imat ćemo za potpredsjednicu SAD-a Kamalu Harris, ženu i crnkinju. S Bidenom ćemo za predsjednika dobiti pristojnog i ljubaznog čovjeka. Riječ je o finoj osobnosti, potpuno suprotnoj nego što je Trump.

U američkom društvu neće biti velikog preokreta

Ali Amerikanci se time nisu promijenili. Usprkos demonstracijama i prosvjedima ovoga ljeta i usprkos ničeanskim skandiranjima “Supermanu” na Trumpovim predizbornim skupovima, Amerika nije otklizala ni u fašizam, ni u građanski rat. A ako se sada išta može prognozirati, izbor Bidena u kombinaciji s kontinuiranim jačanjem republikanaca u Kongresu i Senatu, govori mi da u američkom društvu neće biti velikog preokreta ni na lijevo, ni na desno.

Mnogi će time biti razočarani. Moji konzervativni prijatelji nastavit će govoriti o opasnosti od “antifa”, ilegalnih useljenika te “The Squada” Alexandrije Ocasio-Cortez i ostalih ljevičarskih pokreta unutar Demokratske stranke. Moji prijatelji demokrati i dalje će rogoboriti protiv globalnog zagrijavanja, fašističkih politika i zagriženog vođe republikanske većine u Senatu Mitcha McConnella.

Sa svima njima ja ću popiti čašu vina. Naravno, puno ću se više slagati s ovima drugima nego s prvima, ali slušat ću sve argumente i onda braniti svoje. Pa i ja sam, uostalom, jednom pogriješio. Evo, davno sam glasao za Richarda Nixona. Ova zemlja ostaje jako podijeljena. Ali ipak smo svi mi Amerikanci. Vjerojatno ćemo se i dalje gložiti oko toga što to točno treba značiti, ali od svoje zemlje nikad nećemo odustati.