Slučaj je ovakav. Čovjek kupi parcelu s besprijekornim papirima u Zagrebu za obiteljsku kuću. S obje strane terena je šuma, a kuće susjeda su podalje. Ali susjedi ga tuže s obrazloženjem da su oni i njihovi očevi i djedovi ”uvijek” prolazili preko tog terena, a sada, kad se tamo izgradi kuća, to više neće moći. Zahtjev da im se osigura put posred tuđe građevinske čestice komičan je i dakako da su izgubili. Ali taj spor – koji se mogao riješiti za jedno popodne jer je sve bilo čisto i jasno – trajao je pet godina. Punih pet.
Ovakvi primjeri, a ima ih na tisuće, ne smiju se gurati pod nos hrvatskim sucima jer će oni uvijek naći razloge za paklenu sporost tog sustava koja građane dovodi do ludila. Neki i umru prije nego što su riješili čak i najtrivijalnija pitanja poput ovoga. Ovaj građanin je, srećom, preživio.
Pod vodstvom svoje sudačke udruge, sada su hrvatski suci u nekoj akciji pobune zbog plaća koju nazivaju ne štrajkom nego ”mjerama upozorenja”. Ne otpravljaju odluke strankama, a većina ročišta je otkazana. Dva tjedna će s tim stanjem otpora pritiskati Vladu da se smekša i udovolji njihovim zahtjevima.
Krenulo je sa ‘zlovoljnim’ sucem s Krka
Da će se ovo dogoditi najavio je nedavno onaj rokenrol sudac Anton Hlača s Krka kad je iz bijesa odgodio za studeni neko ročište oko zemljišta pa u obrazloženje stavio da je tako odlučio jer ga je ”spopala zlovolja” od pogleda na svoju platnu listu.
Jesmo li za to da suci dobiju veće plaće? Jesmo. Sada suci na prvostupanjskim sudovima zarađuju oko 11 ili 12 tisuća kuna. To doista nije mnogo s obzirom na važnost te branše za društvo. Dakle, podržavamo. Možda ipak ne na ho-ruk dvostruko povećanje koje su tražili, ali bolje plaće, to svakako da. Složen je to posao i odgovoran. A koliko me plaćaš, toliko ti očito i vrijedim, nema tu izmotavanja.
Gordo zvuči to ”sudbena vlast”, ali ako šefuješ u sudnici za sitnu paru, to ti je poruka kakav si car. Dobro, vjerojatno sa svojim plaćama od 19.000 kuna nisu zadovoljni ni neki ministri hrvatske Vlade koji – kakvi jesu da jesu – ne ulaze u svoju kuću prije devet navečer, a često ni vikendima. Ali pustimo sad to. Suci se imaju pravo buniti pa neka se bune. Samo neka nam pritom ne prodaju priče kako će sudstvo biti puno bolje i brže kad se njima popravi standard. Jer neće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svi znamo za Kutlu, kralja zastara
Ipak svi mi razumijemo da nema promjene bez reforme sustava koji po sto gladnih godina razvlači čak i svaku sitnicu, a pogotovo krupnicu, i kome veliki predmeti s velikim ribama serijski padaju u zastare bez ikakvih posljedica po bilo koga. Miroslavu Kutli, neokrunjenom kralju zastara, nema što nije zastarjelo jer su to nadležni suci dopustili. U zastaru su nedavno pale i optužbe za korupciju, odnosno kupoprodaju ispita na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, i to nakon 12 godina otvorenog postupka, kao i gomila drugih slučajeva.
Neka se suci ne nađu uvrijeđeni, ali nije onda nimalo neumjesna pomisao da se nekima od njih plati da stvari dotjeraju do zastare. Inače kako? I zašto? Pa ne nastupa zastara odjednom, iz vedra neba.
Zašto je, recimo, bilo potrebno cijelih 10 godina da se u Zadru donese presuda tipu koji je drugom čovjeku nanio teške tjelesne ozljede optužujući ga da mu je uprljao brod? Zbog čega se 11 godina sudilo odgovornima za smrt četvorice radnika u trogirskom škveru koji su se ugušili u utrobi broda. Kako itko može shvatili da je sudu trebalo 12 godina da 2020. napokon razriješi slučaj velike porezne prijevare u kojoj je proračun bio oštećen za osam milijuna kuna?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Presuda iz afere Bankomat nakon 14 godina
Bivši čelnici Hrvatskih autocesta, Mario Crnjak i Jurica Prskalo, čekali su 12 godina na dovršenje kaznenog postupka po optužnici da su HAC oštetili za 7,7 milijuna kuna u sklopu afere Fimi Media i crnih fondova HDZ-a. Nakon 12 godina formulirana je oslobađajuća presuda, ali tek nepravomoćna.
Nakon također 12 godina, u veljači ove godine, napokon su barem nepravomoćno osuđena na zatvor trojica policajaca iz Požege jer su nekog vozača koji nije htio zaustaviti automobil pretukli pendrecima i nogama tako da je zaradio potres mozga i lomove po tijelu.
Prije par dana – nakon 14 godina mrcvarenja po sudu – objavljena je također tek nepravomoćna oslobađajuća presuda za aferu Bankomat u kojoj je skupina optuženika, na čelu s tadašnjim direktorom državne Hrvatske poštanske banke Josipom Protegom, optužena da je HPB oštetila za 225 milijuna kuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Imamo više sudaca per capita nego većina
Ovako bi se moglo redati barem do zimskog solsticija. I skoro svaki građanin Hrvatske imao bi tome pridodati koje poglavlje iz svog ličnog, malog iskustva. Pa neće baš biti da su svi nezadovoljni sudstvom iz gole zlobe, neznanja i pakosti. A neće biti ni da nam fali sudaca jer ih imamo više per capita nego većina zemalja EU. To znači da se nešto krivo radi, loše radi, da ne valja organizacija, da treba mijenjati zakone, nemam pojma, ali neka vide što je i neka kažu. Svojim udrugama i ministru Malenici.
Prema tome, da, plaće neka sucima idu gore, načelno, nitko nije toliko nerazuman da bi zbog toga na njih bio ljubomoran. Ako su plaćeni malo bolje od smetlara u Zagrebu, onda to sigurno nije dobro. Kao što, uzgred rečeno, nije dobro ni to što u kompaktu državnih i javnih službi ne postoji mjera koliko tko teži i zašto nekome koeficijent za plaću treba biti X, a drugome 2X.
Ali sve dok sucima čak i za bagatelne stvari treba po pet godina, nitko se neće baš jako uživljavati u pitanja njihovog kućnog standarda. Plaća jest važno ogledalo vrijednosti, ali ni javnu percepciju ne može se prezrivo otresati s ramena kao da je riječ o planetarnoj zavjeri.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Suci imaju pravo na veće plaće. Ali neka nam ne prodaju priče da će onda sudstvo biti brže i bolje, jer neće
Svi mi razumijemo da nema promjene bez reforme sustava koji po sto gladnih godina razvlači čak i svaku sitnicu
Sve dok sucima čak i za bagatelne stvari treba po pet godina, nitko se neće baš jako uživljavati u pitanja njihovog kućnog standarda. Plaća jest važno ogledalo vrijednosti, ali ni javnu percepciju ne može se prezrivo otresati s ramena kao da je riječ o planetarnoj zavjeri.
Slučaj je ovakav. Čovjek kupi parcelu s besprijekornim papirima u Zagrebu za obiteljsku kuću. S obje strane terena je šuma, a kuće susjeda su podalje. Ali susjedi ga tuže s obrazloženjem da su oni i njihovi očevi i djedovi ”uvijek” prolazili preko tog terena, a sada, kad se tamo izgradi kuća, to više neće moći. Zahtjev da im se osigura put posred tuđe građevinske čestice komičan je i dakako da su izgubili. Ali taj spor – koji se mogao riješiti za jedno popodne jer je sve bilo čisto i jasno – trajao je pet godina. Punih pet.
Ovakvi primjeri, a ima ih na tisuće, ne smiju se gurati pod nos hrvatskim sucima jer će oni uvijek naći razloge za paklenu sporost tog sustava koja građane dovodi do ludila. Neki i umru prije nego što su riješili čak i najtrivijalnija pitanja poput ovoga. Ovaj građanin je, srećom, preživio.
Pod vodstvom svoje sudačke udruge, sada su hrvatski suci u nekoj akciji pobune zbog plaća koju nazivaju ne štrajkom nego ”mjerama upozorenja”. Ne otpravljaju odluke strankama, a većina ročišta je otkazana. Dva tjedna će s tim stanjem otpora pritiskati Vladu da se smekša i udovolji njihovim zahtjevima.
Krenulo je sa ‘zlovoljnim’ sucem s Krka
Da će se ovo dogoditi najavio je nedavno onaj rokenrol sudac Anton Hlača s Krka kad je iz bijesa odgodio za studeni neko ročište oko zemljišta pa u obrazloženje stavio da je tako odlučio jer ga je ”spopala zlovolja” od pogleda na svoju platnu listu.
Jesmo li za to da suci dobiju veće plaće? Jesmo. Sada suci na prvostupanjskim sudovima zarađuju oko 11 ili 12 tisuća kuna. To doista nije mnogo s obzirom na važnost te branše za društvo. Dakle, podržavamo. Možda ipak ne na ho-ruk dvostruko povećanje koje su tražili, ali bolje plaće, to svakako da. Složen je to posao i odgovoran. A koliko me plaćaš, toliko ti očito i vrijedim, nema tu izmotavanja.
Gordo zvuči to ”sudbena vlast”, ali ako šefuješ u sudnici za sitnu paru, to ti je poruka kakav si car. Dobro, vjerojatno sa svojim plaćama od 19.000 kuna nisu zadovoljni ni neki ministri hrvatske Vlade koji – kakvi jesu da jesu – ne ulaze u svoju kuću prije devet navečer, a često ni vikendima. Ali pustimo sad to. Suci se imaju pravo buniti pa neka se bune. Samo neka nam pritom ne prodaju priče kako će sudstvo biti puno bolje i brže kad se njima popravi standard. Jer neće.
Svi znamo za Kutlu, kralja zastara
Ipak svi mi razumijemo da nema promjene bez reforme sustava koji po sto gladnih godina razvlači čak i svaku sitnicu, a pogotovo krupnicu, i kome veliki predmeti s velikim ribama serijski padaju u zastare bez ikakvih posljedica po bilo koga. Miroslavu Kutli, neokrunjenom kralju zastara, nema što nije zastarjelo jer su to nadležni suci dopustili. U zastaru su nedavno pale i optužbe za korupciju, odnosno kupoprodaju ispita na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, i to nakon 12 godina otvorenog postupka, kao i gomila drugih slučajeva.
Neka se suci ne nađu uvrijeđeni, ali nije onda nimalo neumjesna pomisao da se nekima od njih plati da stvari dotjeraju do zastare. Inače kako? I zašto? Pa ne nastupa zastara odjednom, iz vedra neba.
Zašto je, recimo, bilo potrebno cijelih 10 godina da se u Zadru donese presuda tipu koji je drugom čovjeku nanio teške tjelesne ozljede optužujući ga da mu je uprljao brod? Zbog čega se 11 godina sudilo odgovornima za smrt četvorice radnika u trogirskom škveru koji su se ugušili u utrobi broda. Kako itko može shvatili da je sudu trebalo 12 godina da 2020. napokon razriješi slučaj velike porezne prijevare u kojoj je proračun bio oštećen za osam milijuna kuna?
Presuda iz afere Bankomat nakon 14 godina
Bivši čelnici Hrvatskih autocesta, Mario Crnjak i Jurica Prskalo, čekali su 12 godina na dovršenje kaznenog postupka po optužnici da su HAC oštetili za 7,7 milijuna kuna u sklopu afere Fimi Media i crnih fondova HDZ-a. Nakon 12 godina formulirana je oslobađajuća presuda, ali tek nepravomoćna.
Nakon također 12 godina, u veljači ove godine, napokon su barem nepravomoćno osuđena na zatvor trojica policajaca iz Požege jer su nekog vozača koji nije htio zaustaviti automobil pretukli pendrecima i nogama tako da je zaradio potres mozga i lomove po tijelu.
Prije par dana – nakon 14 godina mrcvarenja po sudu – objavljena je također tek nepravomoćna oslobađajuća presuda za aferu Bankomat u kojoj je skupina optuženika, na čelu s tadašnjim direktorom državne Hrvatske poštanske banke Josipom Protegom, optužena da je HPB oštetila za 225 milijuna kuna.
Imamo više sudaca per capita nego većina
Ovako bi se moglo redati barem do zimskog solsticija. I skoro svaki građanin Hrvatske imao bi tome pridodati koje poglavlje iz svog ličnog, malog iskustva. Pa neće baš biti da su svi nezadovoljni sudstvom iz gole zlobe, neznanja i pakosti. A neće biti ni da nam fali sudaca jer ih imamo više per capita nego većina zemalja EU. To znači da se nešto krivo radi, loše radi, da ne valja organizacija, da treba mijenjati zakone, nemam pojma, ali neka vide što je i neka kažu. Svojim udrugama i ministru Malenici.
Prema tome, da, plaće neka sucima idu gore, načelno, nitko nije toliko nerazuman da bi zbog toga na njih bio ljubomoran. Ako su plaćeni malo bolje od smetlara u Zagrebu, onda to sigurno nije dobro. Kao što, uzgred rečeno, nije dobro ni to što u kompaktu državnih i javnih službi ne postoji mjera koliko tko teži i zašto nekome koeficijent za plaću treba biti X, a drugome 2X.
Ali sve dok sucima čak i za bagatelne stvari treba po pet godina, nitko se neće baš jako uživljavati u pitanja njihovog kućnog standarda. Plaća jest važno ogledalo vrijednosti, ali ni javnu percepciju ne može se prezrivo otresati s ramena kao da je riječ o planetarnoj zavjeri.