Usporedba je stvarno zanimljiva. S jedne strane imamo predsjednika najjače proeuropske stranke u zemlji koji, za vrijeme izbora za Europski parlament, u svim medijima poziva ma izlazak na izbore. Jer se, kaže, u tom tijelu donose bitne odluke za život hrvatskih građana. Izjava je garnirana fotografijom političara kako ubacuje listić u biračku kutiju.
S druge strane imamo tad prilično nepoznatu aktivisticu izvanparlamentarne stranke koja na svojoj Facebook stranici minornog dosega poziva sve obespravljene da iskoriste i “alate kapitalističke tzv. demokracije u borbi za radnu većinu”. Izjava je garnirana fotografijom političarke kako ubacuje listić u biračku kutiju.
Trideset tisuća kuna
Andrej Plenković, dakako, nije prijavljen za kršenje izborne šutnje. Katarina Peović, međutim, jest. Ne samo da je prijavljena – četiri godine kasnije, Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zaključuje da se radi o ozbiljnoj prijestupnici i protiv nje, zbog one objave na Facebooku, podiže optužni prijedlog, tražeći da je se proglasi krivom i kazni po zakonu. Kazna je 10-30 tisuća kuna.
Peović je, jasno, odmah digla golemu frku u javnosti, posumnjavši i da se radi o političkom obračunu. Iz Državnog izbornog povjerenstva su, pak, odgovorili da o tome nema govora, jer su za kršenje izborne šutnje te 2019. DORH-u podnijeli 14 prijava.
HDZ, SDP, Ivan Pernar
Doista, iz odgovora koje je DIP danas dostavio Telegramu proizilazi da su prijavili i članove drugih stranaka. Primjerice, Petra Škorića koji je u vrijeme izborne šutnje na svojoj Facebook stranici objavio fotografiju Domagoja Maroevića, kandidata s HDZ-ove liste.
Ili Gorana Kotura zbog statusa na istoj društvenoj mreži zbog teksta iz kojeg proizilazi da poziva birače da glasaju za SDP-ovu listu. Prijavljen je, između ostalih, i Ivan Pernar, tada član Živog zida koji je demonstrativno kršio izbornu šutnju na Facebooku pozivajući na glasanje za njegovu stranku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Atavizam koji nema smisla
Problem s cijelom pričom nije, dakle, u političkom obračunavanju, iako Plenković, te, recimo, Davor Bernardić (tada SDP) i Gordan Jandroković također nisu dobili nikakve prijave iako su u prime timeu i svim medijima pozivali građane na izlazak na izbore i pozirali pored biračkih mjesta i kutija. Problem je daleko ozbiljniji.
Prvo, izborna šutnja je atavizam koji nema smisla. Prethodna rečenica je citat izjave tadašnjeg predsjednika Državnog izbornog povjerenstva Đure Sesse dane istog dana 2019. godine kad je Peović objavila status zbog kojeg joj sad prijeti 30 tisuća kuna kazne.
Dojam potpunog kaosa
Štoviše, izborna šutnja je danas, duboko u 21. stoljeću, suvišna, zbunjujuća i štetna smetnja. Smetnja koja, pritom, uzimajući u obzir zapriječene kazne (do pola milijuna kuna za pravne osobe), može zlonamjernima poslužiti kao koristan alat za udar na političke protivnike i nesklone medije. Prethodne rečenice su, pak, za vrijeme spominjane izborne šutnje 2019. godine objavljene na ovom istom mjestu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prije skoro pune četiri godine, dakle, bilo je potpuno jasno, kako medijima, tako i tijelu zaduženom za provedbu izbora, da izborna šutnja ovakva kakva je definirana postojećim zakonima nema nikakvog smisla. Za pojačavanje dojma potpunog kaosa dovoljno je kazati kako se, po stavu DIP-a, izborna šutnja može kršiti i komentarima kandidata na izborima pod tuđe statuse na društvenim mrežama, ako su vezani za izbore koji se upravo održavaju. Razmjera radi – kandidata na europskim izborima 2019. godine bilo je 396.
Nedostaje samo šator
Ali, Hrvatska može i bolje. Za kršenje izborne šutnje na parlamentarnim i predsjedničkim izborima nema zakonom propisane kazne. Na onima za Europski parlament za isti prekršaj su, kako se vidi i iz aktualnog slučaja, predviđene solidno visoke kazne. Kako postoji mogućnost da se iduće godine istog dana održe izbori za EP i za Hrvatski sabor – pravom dojmu cirkusa nedostaje tek razapinjanje šatora odgovarajuće veličine.
Ili prisjećanje na sudbinu prijedloga DIP-a kojim su se htjele razriješiti tehničke razlike u izborima različite vrste. Ovo tijelo je, tri mjeseca prije europskih izbora 2019. godine resornom ministarstvu dostavilo svoj prijedlog jedinstvenog izbornog zakona.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Resorno ministarstvo je bilo Ministarstvo uprave, koje je tad vodio Lovro Kuščević. DIP nikad nije dobio nikakav odgovor na svoj prijedlog. A Kuščević je prije neki dan nestrpljivo pitao sud može li izaći vani dok traje čitanje optužnice kojim ga se tereti za zlouporabu položaja i ovlasti. Nisu mu dali.
Deep fake stranih sila
Šlag na tortu, ipak, pripada tužiteljstvu. Od navodnog kršenja izborne šutnje Katarine Peović prošlo je 46 mjeseci. Od službene prijave DIP-a tri mjeseca manje. Skoro pune četiri godine je, dakle, trajalo – što? Izvidi? Istraga? Digitalni forenzičari su provjeravali je li to doista Peović na slici ili se radi o deep fake uratku tajnih agenata stranih sila?
Ali, Hrvatska, naravno, može i bolje. U DIP-u kažu kako su nakon europskih izbora 2019. godine podnijeli ukupno 14 prijava. Ova protiv Peović je došla do optužnog prijedloga. Dvije su odbačene. Ostalih 11 je još u postupku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve je, naprosto, farsa: i prijava protiv Peović i izborna šutnja i rad našeg tužiteljstva
Sve navedeno je, pak, sitnica u od odnosu na farsično ignoriranje neujednačenih i zastarjelih zakona od strane vladajućih
DIP je tri mjeseca prije europskih izbora 2019. godine resornom ministarstvu dostavilo svoj prijedlog jedinstvenog izbornog zakona koji bi riješio mnoge nedoumice. Nisu dobili ni odgovor. Ondašnji resorni ministar, Lovro Kuščević, je prije neki dan nestrpljivo pitao sud može li izaći van dok traje čitanje optužnice kojim ga se tereti za zlouporabu položaja i ovlasti
Usporedba je stvarno zanimljiva. S jedne strane imamo predsjednika najjače proeuropske stranke u zemlji koji, za vrijeme izbora za Europski parlament, u svim medijima poziva ma izlazak na izbore. Jer se, kaže, u tom tijelu donose bitne odluke za život hrvatskih građana. Izjava je garnirana fotografijom političara kako ubacuje listić u biračku kutiju.
S druge strane imamo tad prilično nepoznatu aktivisticu izvanparlamentarne stranke koja na svojoj Facebook stranici minornog dosega poziva sve obespravljene da iskoriste i “alate kapitalističke tzv. demokracije u borbi za radnu većinu”. Izjava je garnirana fotografijom političarke kako ubacuje listić u biračku kutiju.
Trideset tisuća kuna
Andrej Plenković, dakako, nije prijavljen za kršenje izborne šutnje. Katarina Peović, međutim, jest. Ne samo da je prijavljena – četiri godine kasnije, Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zaključuje da se radi o ozbiljnoj prijestupnici i protiv nje, zbog one objave na Facebooku, podiže optužni prijedlog, tražeći da je se proglasi krivom i kazni po zakonu. Kazna je 10-30 tisuća kuna.
Peović je, jasno, odmah digla golemu frku u javnosti, posumnjavši i da se radi o političkom obračunu. Iz Državnog izbornog povjerenstva su, pak, odgovorili da o tome nema govora, jer su za kršenje izborne šutnje te 2019. DORH-u podnijeli 14 prijava.
HDZ, SDP, Ivan Pernar
Doista, iz odgovora koje je DIP danas dostavio Telegramu proizilazi da su prijavili i članove drugih stranaka. Primjerice, Petra Škorića koji je u vrijeme izborne šutnje na svojoj Facebook stranici objavio fotografiju Domagoja Maroevića, kandidata s HDZ-ove liste.
Ili Gorana Kotura zbog statusa na istoj društvenoj mreži zbog teksta iz kojeg proizilazi da poziva birače da glasaju za SDP-ovu listu. Prijavljen je, između ostalih, i Ivan Pernar, tada član Živog zida koji je demonstrativno kršio izbornu šutnju na Facebooku pozivajući na glasanje za njegovu stranku.
Atavizam koji nema smisla
Problem s cijelom pričom nije, dakle, u političkom obračunavanju, iako Plenković, te, recimo, Davor Bernardić (tada SDP) i Gordan Jandroković također nisu dobili nikakve prijave iako su u prime timeu i svim medijima pozivali građane na izlazak na izbore i pozirali pored biračkih mjesta i kutija. Problem je daleko ozbiljniji.
Prvo, izborna šutnja je atavizam koji nema smisla. Prethodna rečenica je citat izjave tadašnjeg predsjednika Državnog izbornog povjerenstva Đure Sesse dane istog dana 2019. godine kad je Peović objavila status zbog kojeg joj sad prijeti 30 tisuća kuna kazne.
Dojam potpunog kaosa
Štoviše, izborna šutnja je danas, duboko u 21. stoljeću, suvišna, zbunjujuća i štetna smetnja. Smetnja koja, pritom, uzimajući u obzir zapriječene kazne (do pola milijuna kuna za pravne osobe), može zlonamjernima poslužiti kao koristan alat za udar na političke protivnike i nesklone medije. Prethodne rečenice su, pak, za vrijeme spominjane izborne šutnje 2019. godine objavljene na ovom istom mjestu.
Prije skoro pune četiri godine, dakle, bilo je potpuno jasno, kako medijima, tako i tijelu zaduženom za provedbu izbora, da izborna šutnja ovakva kakva je definirana postojećim zakonima nema nikakvog smisla. Za pojačavanje dojma potpunog kaosa dovoljno je kazati kako se, po stavu DIP-a, izborna šutnja može kršiti i komentarima kandidata na izborima pod tuđe statuse na društvenim mrežama, ako su vezani za izbore koji se upravo održavaju. Razmjera radi – kandidata na europskim izborima 2019. godine bilo je 396.
Nedostaje samo šator
Ali, Hrvatska može i bolje. Za kršenje izborne šutnje na parlamentarnim i predsjedničkim izborima nema zakonom propisane kazne. Na onima za Europski parlament za isti prekršaj su, kako se vidi i iz aktualnog slučaja, predviđene solidno visoke kazne. Kako postoji mogućnost da se iduće godine istog dana održe izbori za EP i za Hrvatski sabor – pravom dojmu cirkusa nedostaje tek razapinjanje šatora odgovarajuće veličine.
Ili prisjećanje na sudbinu prijedloga DIP-a kojim su se htjele razriješiti tehničke razlike u izborima različite vrste. Ovo tijelo je, tri mjeseca prije europskih izbora 2019. godine resornom ministarstvu dostavilo svoj prijedlog jedinstvenog izbornog zakona.
Resorno ministarstvo je bilo Ministarstvo uprave, koje je tad vodio Lovro Kuščević. DIP nikad nije dobio nikakav odgovor na svoj prijedlog. A Kuščević je prije neki dan nestrpljivo pitao sud može li izaći vani dok traje čitanje optužnice kojim ga se tereti za zlouporabu položaja i ovlasti. Nisu mu dali.
Deep fake stranih sila
Šlag na tortu, ipak, pripada tužiteljstvu. Od navodnog kršenja izborne šutnje Katarine Peović prošlo je 46 mjeseci. Od službene prijave DIP-a tri mjeseca manje. Skoro pune četiri godine je, dakle, trajalo – što? Izvidi? Istraga? Digitalni forenzičari su provjeravali je li to doista Peović na slici ili se radi o deep fake uratku tajnih agenata stranih sila?
Ali, Hrvatska, naravno, može i bolje. U DIP-u kažu kako su nakon europskih izbora 2019. godine podnijeli ukupno 14 prijava. Ova protiv Peović je došla do optužnog prijedloga. Dvije su odbačene. Ostalih 11 je još u postupku.