Ali, globalna financijska kriza već je zahvatila Hrvatsku i ministar financija mogao je uglavnom tek bespomoćno zuriti u podatke o punjenju proračuna koji su počeli najavljivati brutalni krizni udar. Sanader je sindikatima poručio i da smo “u banani”, te tražio da odustanu od dogovorenih prava. Priču je kasnije, usred najgore recesije, rasplitala Jadranka Kosor, jer je Sanader klisnuo iz politike.
Odlazak debelih krava
Dobra stvar je da danas nema potrebe za ovakvom sanaderovskom dramatikom, bar ne još. Iako se čini da se recesija šulja europskim i globalnim gospodarstvom, ne izgleda da bi kriza mogla biti baš tako duboka kao ona otprije desetak godina. No, da se nazire mogućnost kraja razdoblja “debelih krava” (gospodarskog rasta), uopće nije sporno.
Postoji, međutim, i lošiji dio priče – za razliku od 2008. i 2009. godine, naredna godina u Hrvatskoj je godina parlamentarnih izbora. Stoga se krajem ovog ljeta, pred početak procesa donošenja državnog proračuna za 2020. godinu, pred državnom blagajnom stvaraju redovi. Povišice zasad traže policajci, vozači, zdravstveni radnici, učitelji i profesori… A kako se čini da bi nas opet mogli čekati neizvjesni parlamentarni izbori, razumljivoj želji svih proračunskih korisnika da iskoriste dobar tajming jamačno će se pridružiti i želja vlasti da se pred biračima u godini izbora predstavi kao uspješna administracija široke ruke.
Stabilnost ili perspektiva?
Pritisak na javne financije je, međutim, još i veći. U svojim resorima su ministri osobno krenuli u bitke za predizborne povišice plaća. Ministar zdravstva Milan Kujundžić parafirao je čak sporazum sa sindikatima o povećanju plaća, a da o tome ništa nisu znali ni ministar financija ni premijer. Stvar je sad na čekanju, sindikati prijete štrajkom, a Kujundžić poručuje: “Ja mislim da je to minimalni moment koji ova Vlada treba ispuniti prema liječnicima i vjerujem da će to u narednih nekoliko tjedana biti riješeno”.
Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, pak, upire za povećanje plaća u svom resoru. Pa poručuje ministru Zdravku Mariću da nije sve ni u stabilnosti financija: “Ministar financija mora razmišljati holistički, ali ako ne razvijamo sustav i ne razmišljamo razvojno možemo imati vrlo stabilan proračun, a da nemamo perspektivu”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Paljba je već počela
Dakle, ne samo da su rovovi utvrđeni, već je počela i topnička paljba u bitci za proračun za 2020. godinu, onu u kojoj će se održati parlamentarni izbori (a SDP u anketama sustiže HDZ). Pritom će se i sami okršaj za proračun voditi u ozračju finiša predizborne kampanje za predsjedničke izbore, čiji će rasplet imati golemu važnost i za političku sudbinu samog premijera Andreja Plenkovića.
Hrvatske javne financije su u ovom trenutku u dobrom stanju, proračun je lani bio u suficitu (prihodi su bili viši od rashoda), no taj plus je ostvaren isključivo na rastu prihoda. Rashodovna strana proračuna, ona iz koje idu sva davanja prema korisnicima, dakle i plaće, također neprestano raste, samo s nešto manjom stopom od prihodovne. A sad bi, u predizbornoj godini, pod pritiskom sindikata, resornih ministara i izbornih očekivanja vladajuće stranke, mogla eksplodirati.
Mirišu li već banane?
Ne treba biti posebno maštovit da se zamisli recesijski udar na prihode proračuna, iz kojih će se onda morati financirati dodatno nabujali rashodi. Tad bi mogao krenuti već viđeni scenarij, javni džihad za smanjenje plaća i otkaze, iako je to, pokazalo se u posljednjoj krizi, samo način da se zavrti spirala propadanja gospodarstva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Druga opcija je politički mnogo prihvatljivija – preživljavanje novim zaduživanjem. A javni dug RH je skoro dvostruko viši nego onda kad je Sanader, bez dramatike, sindikatima poručio da visimo o niti. Danas možda (još uvijek) ne visimo o tako tankoj niti, ali izgleda da bi jagma za dodatnim povećanjem rashodovne strane proračuna mogla vrlo brzo početi mirisati na – banane.
Svi traže veće plaće, HDZ mora popuštati jer se bliže izbori, a recesija je opet riječ sezone. Imamo li problem?
Dok je svjetska tema dana opasnost od recesije, u Hrvatskoj su tema dana povišice, izbori i štrajkovi
Hrvatske javne financije su u ovom trenutku u dobrom stanju, proračun je lani bio u suficitu, no taj plus je ostvaren isključivo na rastu prihoda. Rashodovna strana proračuna, ona iz koje idu sva davanja prema korisnicima, dakle i plaće, također neprestano raste, samo s nešto manjom stopom. A sad bi, u predizbornoj godini, pod pritiskom sindikata, resornih ministara i izbornih očekivanja vladajuće stranke, mogla eksplodirati.
Bez dramatike, visimo o niti – prilično je slikovito sindikatima državnih i javnih službi u studenom 2008. godine poručio tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader. Sindikati i Vlada su tad imali sporazum o rastu plaća za šest posto i iza sebe groznicu neizvjesne i hiperpotrošačke predizborne kampanje u kojoj su se godinu dana ranije dijelila povišice, povoljni kolektivni ugovore i dionice javnih poduzeća biračima po diskontnim cijenama…
Ali, globalna financijska kriza već je zahvatila Hrvatsku i ministar financija mogao je uglavnom tek bespomoćno zuriti u podatke o punjenju proračuna koji su počeli najavljivati brutalni krizni udar. Sanader je sindikatima poručio i da smo “u banani”, te tražio da odustanu od dogovorenih prava. Priču je kasnije, usred najgore recesije, rasplitala Jadranka Kosor, jer je Sanader klisnuo iz politike.
Odlazak debelih krava
Dobra stvar je da danas nema potrebe za ovakvom sanaderovskom dramatikom, bar ne još. Iako se čini da se recesija šulja europskim i globalnim gospodarstvom, ne izgleda da bi kriza mogla biti baš tako duboka kao ona otprije desetak godina. No, da se nazire mogućnost kraja razdoblja “debelih krava” (gospodarskog rasta), uopće nije sporno.
Postoji, međutim, i lošiji dio priče – za razliku od 2008. i 2009. godine, naredna godina u Hrvatskoj je godina parlamentarnih izbora. Stoga se krajem ovog ljeta, pred početak procesa donošenja državnog proračuna za 2020. godinu, pred državnom blagajnom stvaraju redovi. Povišice zasad traže policajci, vozači, zdravstveni radnici, učitelji i profesori… A kako se čini da bi nas opet mogli čekati neizvjesni parlamentarni izbori, razumljivoj želji svih proračunskih korisnika da iskoriste dobar tajming jamačno će se pridružiti i želja vlasti da se pred biračima u godini izbora predstavi kao uspješna administracija široke ruke.
Stabilnost ili perspektiva?
Pritisak na javne financije je, međutim, još i veći. U svojim resorima su ministri osobno krenuli u bitke za predizborne povišice plaća. Ministar zdravstva Milan Kujundžić parafirao je čak sporazum sa sindikatima o povećanju plaća, a da o tome ništa nisu znali ni ministar financija ni premijer. Stvar je sad na čekanju, sindikati prijete štrajkom, a Kujundžić poručuje: “Ja mislim da je to minimalni moment koji ova Vlada treba ispuniti prema liječnicima i vjerujem da će to u narednih nekoliko tjedana biti riješeno”.
Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, pak, upire za povećanje plaća u svom resoru. Pa poručuje ministru Zdravku Mariću da nije sve ni u stabilnosti financija: “Ministar financija mora razmišljati holistički, ali ako ne razvijamo sustav i ne razmišljamo razvojno možemo imati vrlo stabilan proračun, a da nemamo perspektivu”.
Paljba je već počela
Dakle, ne samo da su rovovi utvrđeni, već je počela i topnička paljba u bitci za proračun za 2020. godinu, onu u kojoj će se održati parlamentarni izbori (a SDP u anketama sustiže HDZ). Pritom će se i sami okršaj za proračun voditi u ozračju finiša predizborne kampanje za predsjedničke izbore, čiji će rasplet imati golemu važnost i za političku sudbinu samog premijera Andreja Plenkovića.
Hrvatske javne financije su u ovom trenutku u dobrom stanju, proračun je lani bio u suficitu (prihodi su bili viši od rashoda), no taj plus je ostvaren isključivo na rastu prihoda. Rashodovna strana proračuna, ona iz koje idu sva davanja prema korisnicima, dakle i plaće, također neprestano raste, samo s nešto manjom stopom od prihodovne. A sad bi, u predizbornoj godini, pod pritiskom sindikata, resornih ministara i izbornih očekivanja vladajuće stranke, mogla eksplodirati.
Mirišu li već banane?
Ne treba biti posebno maštovit da se zamisli recesijski udar na prihode proračuna, iz kojih će se onda morati financirati dodatno nabujali rashodi. Tad bi mogao krenuti već viđeni scenarij, javni džihad za smanjenje plaća i otkaze, iako je to, pokazalo se u posljednjoj krizi, samo način da se zavrti spirala propadanja gospodarstva.
Druga opcija je politički mnogo prihvatljivija – preživljavanje novim zaduživanjem. A javni dug RH je skoro dvostruko viši nego onda kad je Sanader, bez dramatike, sindikatima poručio da visimo o niti. Danas možda (još uvijek) ne visimo o tako tankoj niti, ali izgleda da bi jagma za dodatnim povećanjem rashodovne strane proračuna mogla vrlo brzo početi mirisati na – banane.