Danas se Tajvan u većini svjetskih medija ne spominje ni među dvadesetak najistaknutijih naslova. Čini se da se tajvanska kriza smirila jednako brzo kao što je izbila. Što je, zapravo, prilično logično.
Preduvjeti za aneksiju Tajvana
Rat u Ukrajini neizravno je, ali vrlo brutalno, aktualizirao pitanje Tajvana. Ruski napad na Ukrajinu postavio je presedan u modernim međunarodnim odnosima. Putinov pokušaj okupacije Ukrajine mogao je, da je uspio, ponovo afirmirati vojne akcije kao prihvatljivo sredstvo postizanja važnih geopolitičkih ciljeva.
Budući da Kina inzistira na povijesno dosta dvojbenoj činjenici da je Tajvan neodvojivi dio njena državnog teritorija, napad na Ukrajinu mogao je stvoriti političke preduvjete za kinesku aneksiju Tajvana.
Mnogi vanjskopolitički stručnjaci pretpostavljali su da se Sjedinjene Države ne mogu istodobno konfrontirati s Rusijom oko Ukrajine i s Kinom oko Tajvana, pa stoga Peking baš sada ima momentum da što snažnije pritisne Tajvan; u pojedinim se interpretacijama govorilo i o skoroj invaziji kineske vojske na Tajvan.
Dobar potez američke politike
Američka je vanjska politika u takvoj atmosferi odigrala najbolji mogući potez. Poslala je na Tajvan najvišu moguću dužnosnicu koju je mogla poslati, a da nije izravno povezana s Bijelom kućom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Posjet Nancy Pelosi, predsjednice Zastupničkog doma Kongresa, Republici Kini (kako se Tajvan službeno zove) bio je najsnažniji mogući znak američke podrške sadašnjem tajvanskom statusu, koji, opet, nije prekršio diplomatska neformalna pravila, jer Tajvan nisu posjetili Joe Biden, ni Kamala Harris.
Jasna poruka Sjedinjenih Država
Posjet vodećih ljudi američke adminsitracije imao bi, naravno, sasvim drukčiju težinu, koju bi Peking mogao interpretirati kao ugrožavanje kineske nacionalne sigurnosti.
Washington je slanjem Nancy Pelosi na Tajvan poslao jasnu poruku da Sjednjene Države neće dopustiti bilo kakvo ugrožavanje sadašnjeg statusa otoka koji je 180 kilometara udaljen od kineskog kopna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Logično: agresivna reakcija Kine
Logično je što je Kina na Pelosin posjet reagirala krajnje agresivno. Prvo, Xi Jinping, koji će iduće godine obilježiti desetu godišnjicu na čelu Kine, opterećen je nizom teških unutarnjih problema.
Xi Jinping proglasio je Kineski san jednim od službenih ideologema svog mandata. Xi Jinping definirao je Kineski san sljedećim riječima: ”Mladi ljudi moraju se usuditi sanjati, mora im biti omogućeno da rade kako bi ostvarili svoje snove, i tako pridonijeli revitalizaciji nacije”.
Svrha nacionalističke retorike
Paradigma Kineskog sna funkcionirala je do pandemije, no pandemija je pokazala koliko su kineske državne vlasti brutalne i nesposobne, dok je istodobno bitno smanjila kineske ekonomske performanse. Budući da je danas sasvim nerealno govoriti o Kineskom snu, logično je da se Xi Jinping morao fokusirati na vanjskopolitičke teme, a Tajvan je, naravno, najkomercijalnija kineska vanjskopolitička tema.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugo, Xi Jinping je autokrat, koji je unatrag deset godina smanjio ionako niske razine demokracije i ljudskih prava u Kini. Građani, znači, imaju razloga da budu nezadovoljni i zbog ekonomskih i zbog političkih razloga. Svaki autokratski režim nezadovoljstvo građana pokušava kompenzirati i nacionalističkom retorikom.
Kriza upravo prolazi
Međutim, Xi Jinping ne spada među neuravnotežene i nepredvidive državnike. Dapače, on je jedini kineski lider, koji se, i to u prvim godinama svoje vladavine, još 2015., sastao s ondašnjim tajvanskim predsjednikom.
Već i ta činjenica, koja se, što je neobično, nije osobito često spominjala u analizama posljedica američko-kineskog zaoštravanja odnosa, ponešto govori protiv kineske vojne akcije na Tajvanu. Trenutna tajvanska kriza upravo prolazi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Učinili što je bilo potrebno
Washington je posjetom Nancy Pelosi Tajvanu učinio ono što se moralo učiniti, da bi svijet vidio kako žestoka konfrontacija Sjedinjenih Država i Putinove Rusije ne znači da Washington smanjuje svoj politički angažman u drugim dijelovima svijeta, koji su Americi strateški važni.
Što je, naravno, dobra vijest. Svijet je, ionako, opasno prepun diktatura.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svijet je opasno pun diktatura. Amerika je svojim posjetom Tajvanu poslala važnu poruku
Unatoč ratu u Ukrajini, Amerika ostaje aktivna u drugim dijelovima svijeta - i to je dobra vijest
Posjet Nancy Pelosi, predsjednice Zastupničkog doma Kongresa, Republici Kini (kako se Tajvan službeno zove) bio je najsnažniji mogući znak američke podrške sadašnjem tajvanskom statusu, koji, opet, nije prekršio diplomatska neformalna pravila, jer Tajvan nisu posjetili Joe Biden, ni Kamala Harris
Prije samo sedam dana cijeli je svijet raspravljao o opasnosti od izbijanja sukoba između Kine i Sjedinjenih Država, o kineskim vojnim vježbama bojevim streljivom u blizni Tajvana i o kineskoj invaziji na otok koji Peking smatra svojim.
Danas se Tajvan u većini svjetskih medija ne spominje ni među dvadesetak najistaknutijih naslova. Čini se da se tajvanska kriza smirila jednako brzo kao što je izbila. Što je, zapravo, prilično logično.
Preduvjeti za aneksiju Tajvana
Rat u Ukrajini neizravno je, ali vrlo brutalno, aktualizirao pitanje Tajvana. Ruski napad na Ukrajinu postavio je presedan u modernim međunarodnim odnosima. Putinov pokušaj okupacije Ukrajine mogao je, da je uspio, ponovo afirmirati vojne akcije kao prihvatljivo sredstvo postizanja važnih geopolitičkih ciljeva.
Budući da Kina inzistira na povijesno dosta dvojbenoj činjenici da je Tajvan neodvojivi dio njena državnog teritorija, napad na Ukrajinu mogao je stvoriti političke preduvjete za kinesku aneksiju Tajvana.
Mnogi vanjskopolitički stručnjaci pretpostavljali su da se Sjedinjene Države ne mogu istodobno konfrontirati s Rusijom oko Ukrajine i s Kinom oko Tajvana, pa stoga Peking baš sada ima momentum da što snažnije pritisne Tajvan; u pojedinim se interpretacijama govorilo i o skoroj invaziji kineske vojske na Tajvan.
Dobar potez američke politike
Američka je vanjska politika u takvoj atmosferi odigrala najbolji mogući potez. Poslala je na Tajvan najvišu moguću dužnosnicu koju je mogla poslati, a da nije izravno povezana s Bijelom kućom.
Posjet Nancy Pelosi, predsjednice Zastupničkog doma Kongresa, Republici Kini (kako se Tajvan službeno zove) bio je najsnažniji mogući znak američke podrške sadašnjem tajvanskom statusu, koji, opet, nije prekršio diplomatska neformalna pravila, jer Tajvan nisu posjetili Joe Biden, ni Kamala Harris.
Jasna poruka Sjedinjenih Država
Posjet vodećih ljudi američke adminsitracije imao bi, naravno, sasvim drukčiju težinu, koju bi Peking mogao interpretirati kao ugrožavanje kineske nacionalne sigurnosti.
Washington je slanjem Nancy Pelosi na Tajvan poslao jasnu poruku da Sjednjene Države neće dopustiti bilo kakvo ugrožavanje sadašnjeg statusa otoka koji je 180 kilometara udaljen od kineskog kopna.
Logično: agresivna reakcija Kine
Logično je što je Kina na Pelosin posjet reagirala krajnje agresivno. Prvo, Xi Jinping, koji će iduće godine obilježiti desetu godišnjicu na čelu Kine, opterećen je nizom teških unutarnjih problema.
Xi Jinping proglasio je Kineski san jednim od službenih ideologema svog mandata. Xi Jinping definirao je Kineski san sljedećim riječima: ”Mladi ljudi moraju se usuditi sanjati, mora im biti omogućeno da rade kako bi ostvarili svoje snove, i tako pridonijeli revitalizaciji nacije”.
Svrha nacionalističke retorike
Paradigma Kineskog sna funkcionirala je do pandemije, no pandemija je pokazala koliko su kineske državne vlasti brutalne i nesposobne, dok je istodobno bitno smanjila kineske ekonomske performanse. Budući da je danas sasvim nerealno govoriti o Kineskom snu, logično je da se Xi Jinping morao fokusirati na vanjskopolitičke teme, a Tajvan je, naravno, najkomercijalnija kineska vanjskopolitička tema.
Drugo, Xi Jinping je autokrat, koji je unatrag deset godina smanjio ionako niske razine demokracije i ljudskih prava u Kini. Građani, znači, imaju razloga da budu nezadovoljni i zbog ekonomskih i zbog političkih razloga. Svaki autokratski režim nezadovoljstvo građana pokušava kompenzirati i nacionalističkom retorikom.
Kriza upravo prolazi
Međutim, Xi Jinping ne spada među neuravnotežene i nepredvidive državnike. Dapače, on je jedini kineski lider, koji se, i to u prvim godinama svoje vladavine, još 2015., sastao s ondašnjim tajvanskim predsjednikom.
Već i ta činjenica, koja se, što je neobično, nije osobito često spominjala u analizama posljedica američko-kineskog zaoštravanja odnosa, ponešto govori protiv kineske vojne akcije na Tajvanu. Trenutna tajvanska kriza upravo prolazi.
Učinili što je bilo potrebno
Washington je posjetom Nancy Pelosi Tajvanu učinio ono što se moralo učiniti, da bi svijet vidio kako žestoka konfrontacija Sjedinjenih Država i Putinove Rusije ne znači da Washington smanjuje svoj politički angažman u drugim dijelovima svijeta, koji su Americi strateški važni.
Što je, naravno, dobra vijest. Svijet je, ionako, opasno prepun diktatura.