Svijet je upravo postao opasnije mjesto. Amerika i Južna Koreja dosad su nastojale umiriti Kima, ali sada grade nuklearni kišobran

Riječ je o takozvanoj politici “proširenog odvraćanja”, koje podrazumijeva da će SAD upotrijebiti atomsko oružje protiv Sjeverne Koreje ako se usudi krenuti na južnog susjeda. Dogovoreno je također da će od sada američke nuklearne podmornice, po prvi put u više od 40 godina, dolaziti u južnokorejske luke te da će zrakoplovi koji mogu nositi atomske bombe češće letjeti nad Južnom Korejom.

Sve više zajedničkih vojnih vježbi

Istodobno, povećat će se broj zajedničkih vojnih vježbi na što je režim u Pjongjangu posebno osjetljiv. Washingtonska deklaracija je, međutim, dokaz da su propali desetljetni napori svih američkih administracija da natjeraju Kim Jong-una da se odrekne svog nuklearnog arsenala.

Ni sve prijetnje kako će SAD ognjem i mačem urazumiti sjevernokorejskog vođu, ni najveće sankcije koje su do sada uvedene protiv jedne države, ni obećanja da će Pjongjang biti bogato nagrađen ako pristane na denuklearizaciju, kao ni izravni razgovori bivšeg predsjednika Donalda Trumpa i Kim Jong-una, nisu zaustavili program razvoja nuklearnog oružja Sjeverne Koreje. Pjongjang nisu omekšala ni obećanja Donalda Trumpa da će sagraditi stotine hotela na sjevernokorejskim plažama te ih tako pretvoriti u turistički raj.

Dok je Trump najavljivao da će se Sjeverna Koreja razoružavati u roku od šest mjeseci te da nakon njegovih razgovora s Kimom Pjongjang “više nije nuklearna prijetnja”, vojni arsenal je nezadrživo rastao. Pokazalo se da je umjesto gospodarskog razvoja i nastojanja da spriječi glad u zemlji te poboljšaju zdravstvenu zaštitu, Kim Jong-un odlučio “očuvati dinastiju”. I to po svaku cijenu, a to prvenstveno znači da će nastaviti jačati svoju vojnu silu.

Pjongjang ne odustaje od nuklearnog oružja

Tako su izgubljene sve iluzije da bi Pjongjang mogao odustati od nuklearnog oružja ako zauzvrat dobije odgovarajuće ekonomske i financijske beneficije. Kim Jong-un, dakako, može biti vrlo zadovoljan činjenicom da mu je Washington de facto priznao status nuklearne sile. No, s druge strane odluka da će SAD, a ne samo Južna Koreja, uzvratiti svom snagom na eventualnu uporabu nuklearnog oružja, sasvim sigurno predstavlja veliku opasnost ne samo za Sjevernu Koreju, već i za njegovu obitelj i njega osobno.

Brojna testiranja projektila kraćeg i srednjeg dometa te interkontinentalnih balističkih raketa, uključujući i ona na kruto gorivo, koji omogućuje brzo izvlačenje iz skrovišta i lansiranje, pokazuju da sjevernokorejski projektili mogu gotovo sigurno dosegnuti američki teritorij. A to je golema opasnost za Washington, čak i ako te rakete nisu baš najpreciznije.

Nedavno su objavljene fotografije malog standardiziranog kompleta nuklearnih bojevih glava Hwasan-31, koje se mogu montirati na razne rakete i bespilotne letjelice koje mogu nositi nuklearno oružje. To dokazuje da je Sjeverna Koreja već sposobna za masovnu proizvodnju standardiziranih nuklearnih bojevih glava.

Kim Jong-un sve agresivniji u svom pristupu

Američki vojni eksperti procjenjuju da Kim Jong-un ima za cilj proizvesti od 300 do 400 atomskih bombi i tako se po veličini arsenala približiti Velikoj Britaniji i Francuskoj. Reagirajući na sastanak Bidena i Yoon Suk Yeola, sjevernokorejska ministrica vanjskih poslova Choe Son-hui ponovila je da je status njezine zemlje kao “nuklearne sile svjetske klase konačan i nepovratan”.

Usporedno s velikim napretkom u razvoju najsuvremenijeg oružja, raste samosvijest i bahatost režima u Pjongjangu. Tako, primjerice, Kim više ne govori kako će nuklearno oružje koristiti isključivo u obrambene svrhe, već sve češće ponavlja da je njegova vojska spremna prva izvesti nuklearni napad.

Sve agresivnije ponašanje Kim Jong-una, tvrde američki vojni i politički dužnosnici, temelji se na promjeni odnosa između Kine i Sjeverne Koreje. Nekoć je Peking surađivao s Washingtonom u nastojanju da se obuzdaju nuklearne ambicije Pjongjanga, pa je čak glasao u UN-u za proširenje sankcija protiv Sjeverna Koreje.

Sjeverna Koreja kao izravna prijetnja Kini

Kini nikako ne odgovara da Kim Jong-un ima tako snažne rakete i razvijene atomske bombe jer bi njima mogao ucjenjivati i Kinu. Također, bilo bi ga teže kontrolirati, a osim toga Sjeverna Koreja kao atomska sila izravna je prijetnja Kini.

Ne treba, naime, zaboraviti da između Kine i Sjeverne Koreje postoje brojne duboke ideološke i političke razlike te da je Kim Jong-un dao svojedobno likvidirati svog ujaka jer ga je optužio da se previše približio Pekingu. Peking je u međuvremenu promijenio stajalište jer mu odgovara da Pjongjang stalnim testiranjem različitih vrsta raketa kida živce Seulu i Washingtonu.

Osim toga, kineskom predsjedniku Xiju Jinpingu odgovara da se Sjeverna Koreja priključi takozvanoj “koaliciji oštećenih” u kojoj su Kina, Rusija i Iran, kako bi ojačao antiamerički i antizapadni blok. Victor Cha, američki politički analitičar specijaliziran za Kinu i Korejski poluotok te profesor na Sveučilištu Georgetown, smatra da je vrlo teško sada pregovarati s Kim Jong-unom u atmosferi u kojoj Kina žurno proširuje svoj nuklearni arsenal, a Rusija prijeti korištenjem nuklearnog taktičkog oružja u Ukrajini.

Uspostavljanje atomskog kišobrana

Budući da su odustale od ideje o denuklearizaciji Sjeverne Koreje, SAD su odlučile uspostaviti atomski kišobran iznad Južne Koreje. Uz punu vojnu zaštitu, Washington je prihvatio prijedlog da Seul suodlučuje pri strateškom planiranju uporabe nuklearnog oružja. Dakako, isključive ovlasti odlučivanja hoće li upotrijebiti nuklearno oružje ima američki predsjednik.

Dogovoreno je i osnivanje zajedničke Nuclear Consultative Group (NCG), redoviti mehanizam bilateralnih konzultacija s fokusom na pitanja nuklearnog i strateškog planiranja. Da bi dokazale odlučnost u zaštiti svog saveznika, SAD su nedavno rasporedile jurišnu podmornicu na nuklearni pogon USS Springfield i nosač zrakoplova USS Nimitz u Južnu Koreju te su time poslale vrlo jasno upozorenje Sjevernoj Koreji.

Seul se zauzvrat obvezao da neće graditi vlastiti arsenal nuklearnog oružja, premda velika većina južnokorejskih građana podržava tu ideju. Jedan od temelja azijske politike Washingtona je da po svaku cijenu spriječi Južnu Koreju da se dokopa vlastitog nuklearnog oružja.

Trumpova pobjeda bi promijenila odnose

Naime, sve američke administracije strahuju da bi takav potez mogao potaknuti širenje nuklearnog oružja u Japanu te izazvati žestoki odgovor Kine. Također, da bi se u tom slučaju i neke druge zemlje, poput Saudijske Arabije, mogle povesti za Seulom. Južna Koreja pak želi dobiti jamstvo da će SAD upotrijebiti nuklearno oružje protiv Sjeverne Koreje čak i ako time riskira sjevernokorejski atomski napad neki na američki grad. Za drugi uvjet međutim, o kojem se ne govori glasno, Seul je svjestan da na njega nema odgovora.

Naime, i vladajuća koalicija i oporba pribojavaju se da bi, ako na sljedećim izborima Donald Trump postane predsjednik, SAD mogle postati manje entuzijastične u obrani Južne Koreje. Takvom uvjerenju pridonijelo je i saznanje da su CIA i Pentagon prisluškivali južnokorejske stručnjake za nacionalnu sigurnost. Iako je Washingtonska deklaracija, kako tvrde obje strane, usmjerena na očuvanje mira i stabilnosti na Korejskom poluotoku, očekuje se da će izazvati ljute odgovore Kine.

Povećani američki vojni angažman na Korejskom poluotoku te jačanje prisustva američke mornarice i zrakoplovstva oko Tajvana, svakako će ponukati Peking na odgovor. A to nikako neće dovesti do smanjenja napetosti u tom dijelu Azije.