Svjetski ekskluziv: Kako sam razotkrio da su SAD u tajnosti prisluškivale pola Europe, uključujući i vas u Hrvatskoj
Razgovarali smo s austrijskim zastupnikom koji se našao u središtu velike afere
Ako ste od 2004. do 2008. iz Zagreba, Splita ili Rijeke zvali Amsterdam, Rotterdam ili Bruxelles velika je vjerojatnost kako vi i vaš sugovornik niste bili jedini koji ste čuli taj razgovor. Isto vrijedi i za pozive iz svih ostalih dijelova Hrvatske, kao i pozive iz Hrvatske prema dijelovima Afrike i Azije. Naime, prema otkriću zastupnika Zelenih u austrijskom parlamentu Petera Pilza američka tajna služba NSA uz pomoć njemačkog BND-a prisluškivala je građane u 23 zemlje Europske unije. Pilz posjeduje dokumente koji to dokazuju i tzv. žutu listu na kojoj se nalazi 256 telefonskih linija predviđenih za prisluškivanje.
Tu je listu 2005. godine sastavio NSA-a, nakon filtracije milijuna i milijuna telefonskih poziva diljem Europe. Na njoj su i četiri telefonske linije iz Hrvatske koje idu prema Rotterdamu, Stockholmu, Kisteu u Švedskoj i Bruxellesu. U ovoj su operaciji prisluškivani obični građani, a ne vladini dužnosnici ili moćni poslovni ljudi.
Formalni cilj akcije bio je borba protiv terorizma, ali javnost nije upoznata niti s jednim slučajem koji je ova akcija eventualno spriječila. Pilz, koji tvrdi da je ovo prvi američki pokušaj kolektivnog nadzora europskih telefona, upravo je Telegramu ispričao svoja šokantna saznanja.
Vaše razotkrivanje američkog prisluškivanja građana u Europi, između ostalog i u Hrvatskoj, poznato kao operacija Eikonal, zaintrigiralo je hrvatsku, europsku i svjetsku javnost. Možete li nam reći nešto više o tome?
Nedavno sam pronašao mnogo novih dokumenata vezanih uz prisluškivanje u Europi koji još nisu objavljeni. Planiram ih objaviti u sljedeća dva ili tri tjedna. Sada znamo gotovo sve o toj operaciji. Najvažnija stvar je da je počelo 2002. sporazumom između NSA-a i BND-a. Taj je sporazum omogućio NSA-u nadzor telefona u Europi. Tada su Amerikanci počeli tražiti način na koji bi to mogli učiniti. Pronašao sam dokument koji dokazuje kako su se koncentrirali na tzv. tranzitne linije i objašnjava zašto su to odlučili raditi u Frankfurtu i Mainzu. Nakon toga BND je napravio listu svih tranzitnih linija koji prelaze preko Frankfurta i Mainza. Tu su listu predali NSA-u, a oni su im rekli koje su im tranzitne linije najzanimljivije. Te su linije označene žutom bojom. One koje su žuto označene su prisluškivane. Imam dokument u kojem se vide sve te linije, to je otprilike 25 posto svih linija koje prelaze preko Frankfurta. Prisluškivali su te linije do 2008. godine, kada je taj program Eikonal zamijenjen novim programom. U međuvremenu su obavještajne službe pronašle nove tehnološke mjere nadziranja i špijuniranja.
Koliko je telefonskih razgovora iz Hrvatske bilo zanimljivo Amerikancima, nakon što su prošli tu filtraciju njemačkog obavještajnog aparata?
Prisluškivani su bili milijuni telefonskih poziva, od kojih su četiri hrvatske linije bile zanimljive Amerikancima. Ali ta informacija dovodi u zabludu. Pronašao sam još jedan dokument u kojem je opisan plan ciljeva operacije „Transit“. I iz toga je jasno da je prisluškivana linija iz Zagreba prema Amsterdamu, ali cilj nije bio samo taj razgovor nego su Amsterdam i Rotterdam, prema ovom planu bili prijelazne stanice za prisluškivanje još 20 drugih zemalja. Recimo ako zovete u Saudijsku Arabiju, Singapur ili Dansku itd. Pozivi su iz Zagreba išli preko Frankfurta, Rotterdama, Singapura ili Saudijske Arabije. Posjedujem tu listu. Obični hrvatski građani koji su zvali Amsterdam ili Rotterdam u to su vrijeme bili snimani, ali i kada su zvali Saudijsku Arabiju i Dansku. To znači da su milijuni razgovora snimani, i što je posebno važno milijuni poziva potpuno običnih građana. Ne vladini pozivi, jer naše provjere u Nizozemskoj i Austriji su pokazale da sve te tranzitne linije nisu bili vladine linije ili linije velikih kompanija. To su sve bile linije za svakodnevne razgovore. Operacija Eikonal bila je prvi američki projekt za potpuni nadzor europskog sustava. Vi nazovete, a NSA sluša – to je bio princip.
Što ste napravili s tim dokumentima i jeste li doznali koga je zapravo prisluškivala američka tajna služba?
Skupio sam sve te dokumente i odnio ih nacionalnim telekomima poput onog u Austriji ili KPN-a u Nizozemskoj. Postavio sam im pitanje kakav je sadržaj išao preko tih prisluškivanih linija. Moja je prva sumnja bila da su to bili telefoni koje koriste vladini dužnosnici, međunarodne organizacije, banke ili velike kompanije. Ispostavilo se da sam potpuno u krivu. Sve te linije bile su zapravo međunarodni pozivi običnih građana. To su bili svačiji pozivi, pozivi vas i mene, a ne pozivi vladinih dužnosnika ili važnih poslovnih ljudi.
Smatrate li to kao olakotnu ili otegotnu okolnost za ovaj slučaj?
Mislim da je to što su prisluškivani obični građani mnogo važnije i mnogo više zastrašujuće. Sada znamo da je Eikonal bio prvi pokušaj NSA-a da u cijelosti nadzire razgovore privatnih osoba i kompanija.
Što je točno nadzirano u toj operaciji?
Ono što znamo jest da su te linije korištene samo za telefonske pozive, ne i za prijenos podataka. To nije bio internetski sadržaj ili e-pošta, to su bili isključivo telefonski razgovori. Od 2004. do 2008. špijuni NSA-a i BND-a su prisluškivali međunarodne telefonske razgovore od ljudi između ostalog u Hrvatskoj, Austriji i drugim zemljama. Preciznije iz 23 zemlje članice Europske unije.
Možete li nam reći neke dodatne informacije o prisluškivanju iz Hrvatske iz vaše žute liste, tko je ovdje prisluškivan, sasvim obični građani?
Koliko znamo, i u Hrvatskoj su prisluškivani svakodnevni obični razgovori. Konkretno, prisluškivani su razgovori iz Zagreba prema Bruxellesu, Amsterdamu i Rotterdamu. Ti su razgovori prisluškivani iz Rotterdama. Ako ste tada iz Zagreba razgovarali s Afrikom ili dijelovima Azije, također ste bili prisluškivani. Svi ljudi iz Zagreba i ostalih dijelova Hrvatske koji su razgovarali s tim državama u to vrijeme mogu biti prilično sigurni da su ih Amerikanci i Nijemci prisluškivali i slušali njihove pozive.
Kako je NSA pravdao svoju operaciju, je li operacija pokrenuta u ime borbe protiv terorizma?
Jedino što znamo jest da ovo prisluškivanje nema nikakve veze s terorizmom. Terorizam je bio samo krinka ove priče. Iz prilično jednostavnog razloga, prisluškivane su 23 zemlje EU-a, ali neke nisu. Među njima su Malta i Estonija, što nije čudno, možemo reći OK, u Malti i Estoniji nema terorističke prijetnje. No, nisu bile prisluškivane niti linije iz ili prema Velikoj Britaniji. To je vrlo začuđujuće, zar ne? U Velikoj Britaniji postoji puno terorističkih prijetnji i vrlo je naivno misliti da teroristi ne telefoniraju iz Londona ili u London. Prilično je jasno da je ovo bio prvi američki pokušaj nadzora svih europskih poziva.
Mislite li da su hrvatske ili recimo slovenske službe znale za ovo prisluškivanje?
Mislim da su to mogle znati samo slučajno. Vidite, prilično sam dobro upoznat s radom austrijske i nizozemske tajne službe ili, recimo, švicarske i francuske. Vjerujem da je slična situacija i u Hrvatskoj i Sloveniji. Te su linije praćene u Frankfurtu, pa naše tajne službe, uključujući i Hrvatsku, nisu morale ništa znati o tome u smislu provođenja operacije. Osobno mislim da hrvatska tajna služba nije bila informirana od Amerikanaca ili Nijemaca – jednostavno zato što nije morala biti. Zašto bi informirali druge službe o tajnim i kriminalnim operacijama protiv njihove vlastite zemlje? To nema nikakvog smisla. Važnije bi pitanje bilo što su vaše tajne službe radile da bi zaštitile građane Hrvatske. Ono što ja mogu reći, detaljno znam da naša tajna služba u tome nije uspjela.
Koja je europska tajna služba bila glavni partner Amerikancima u prisluškivanju u Europi, Nijemci ili Britanci?
Glavni partner NSA-a i CIA-e u Europi je definitivno britanska obavještajna agencija GCHQ. Njemački BND nadao se da će dobiti pristup tehnologiji nadziranja i želio je biti nešto poput pridruženog člana koalicije zemalja Pet očiju (SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija, Novi Zeland op.a.). No, Amerikanci su Nijemce samo iskoristili. Nijemci su bili idioti cijelog ovog slučaja. Politički ključ svega ovoga jest da Nijemci nisu bili uključeni u rat u Iraku nakon rušenja Blizanaca 9. rujna i tako su Amerikanci na njih stavili ogroman pritisak da im ovaj put pomognu.
Možete li nam malo detaljnije opisati tu povezanost i ovisnost europskih tajnih službi o američkima?
NSA je u vezi s vojnim službama, dok CIA radi s civilnim službama i ministarstvima unutarnjih poslova. To je otprilike kao veza starijeg i mlađeg brata. Amerikanci rade dvije stvari: koriste europske službe kako bi dobili pristup informacijama koje su ovdje dostupne, primjerice europske službe imaju vrlo dobre, prvoklasne informacije u državama poput Kosova, ponekad bolje nego Amerikanci. S druge strane, oni nas špijuniraju iza leđa naših službi.
Mislite li da su njemačka BND i ostale europske tajne službe neovisne u svojim postupcima?
Niti malo. Najveći je problem u Washingtonu, srednji je problem u Londonu, Berlinu i Parizu, a manji su problemi u Beču, Zagrebu, Ljubljani.
Postoje li neki opipljivi rezultati i postignuća operacije Eikonal, jesu li otkrivene neke terorističke prijetnje?
Nisu. Ne znamo niti za jedan takav slučaj. Prilično sam siguran da postoje neki pozitivni rezultati za našu sigurnost za vrijeme cijele operacije od 2004. Do 2008. javnost bi bila informirana. Ali to ne možemo znati sigurno.
Postoji li tu odgovornost, pa i kaznena, nacionalnih telekomunikacijskih operatera, među kojima i Hrvatskog telekoma?
Ne mislim tako. SAD-u i Njemačkoj nisu bili potrebni nacionalni telekomi. Njihova točka pristupa je bila u Frankfurtu. O tome hrvatski ili austrijski telekomi nisu morali biti informirani. Ne smatram telekome odgovornima. Mislim čak da niti vaša tajna služba nije imala informacije o tome, barem ne detaljno. No, drugo je pitanje što su napravili otkako su dobili informacije o operaciji Eikonal.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 17. listopada 2015.