SMS afera zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića nije događaj koji bi prvi pokazao kako je hrvatski sigurnosni sustav baš najdublje kompromitiran, korumpiran i premrežen političko financijskim interesima, nego samo još jedan od milijun dokaza da, kada je riječ o obavještajno-policijskim pitanjima, uglavnom živimo u ilegalnoj državi
U raspravama o HDZ-ovom SMS skandalu, prvih se dana često govorilo kako, zapravo, nije toliko bitan sam sadržaj skandala, pa ni činjenica da se očigledno radi o manifestaciji dosta gadnog stranačkog sukoba, nego je najvažnije to, što je SMS skandal pokazao da je hrvatski sigurnosni sustav potpuno kompromitiran. S tim se stavom nismo mogli složiti, ali ne zato što nije točan. Dapače, apsolutno je točno da je hrvatski sigurnosni sustav duboko kompromitiran.
No, to nije osobito važno za samu aktualnu aferu jer je hrvatski sigurnosni sustav, koji uključuje i policiju i obavještajne službe, ali nužno i HDZ, duboko kompromitiran već četvrt stoljeća. SMS afera nije, dakle, kad je riječ o hrvatskom sigurnosnom sustavu otkrila baš ništa novo, nego se samo nadovezuje na bezbroj prijašnjih, po našem mišljenju i sjećanju, mnogo brutalnijih primjera.
Evo kratkog kronološkog pregleda nekih najgorih sigurnosno političkih afera u neovisnoj Hrvatskoj.
1. Ubojstvo Josipa Reihla Kira, 1991. godina
Josip Reihl Kir bio je šef osječke policije, koji se nije dobro slagao s Branimirom Glavašom, zloglasnim osječkim warlordom. Pripadnik hrvatskih oružanih snaga prvog je srpnja 1991. godine izrešetao Josipa Reihla Kira na prilazu mjesta Tenja. Bilo je to prvo političko ubojstvo u neovisnoj Hrvatskoj. Naručitelj ubojstva nikad nije identificiran.
Reichl Kir sa suprugom Jadrankom i kćeri Barbarom
2. Ubojstvo Blaža Kraljevića, 1992. godina
Blaž Kraljević bio je general bosanskohercegovačkog HOS-a, koji je zagovarao suradnju hrvatskih i bošnjačkih vojnih postrojbi. Blaža Kraljevića i njegove suborce likvidirali su u cestovnoj zasjedi pripadnici Hrvatskog vijeća obrane. Hrvatsko vijeće obrane bilo je izravno podređeno hrvatskom ministru obrane Gojku Šušku.
Blaž Kraljević 90-ih
3. Uništavanja političkih stranaka koje je HDZ smatrao konkurentima, 1992. do 1994. godina
U prvoj polovici devedesetih HDZ je uz pomoć obavještajnih službi i državne administracije uspio uništiti originalnu Hrvatsku stranku prava, tako što je Antu Đapića instalirao na mjesto predsjednika HSP-a umjesto Dobroslava Parage, čime je HSP izgubio političku samostalnost. Ne kažemo, naravno, da bi Paraga bio bolja opcija za HSP ali je činjenica da se HSP nikada nije oporavio od te obavještajne operacije Josipa Manolića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U isto je vrijeme HDZ pokušao uništiti HSS, tako što ga je raznim obavještajno medijskim manevrima, čistom korupcijom i prijetnjama čelnicima stranke uspio razdvojiti na negdje tri stranke. HSS je zahvaljujući Joži Pankretiću i Zlatku Tomčiću kasnije ipak uspio preživjeti kao samostalna stranka.
Dobroslav Paraga sa senatorom Edwardom Kennedyjem 1989. u Americi
4. Uništavanje ili ignoriranje policijske i vojne dokumentacije u kapitalnim slučajevima, 1991. do danas
HDZ-ovo Državno odvjetništvo odbilo je prihvatiti detaljna priznanja petorice ubojica obitelji Zec jer se, eto, nitko nije sjetio pozvati odvjetnike dok su se ti ljudi ispovijedali istražnom sucu i policijskim inspektorima pa su 1992. godine pušteni na slobodu premda, sasvim nesporno, jesu pobili zagrebačku obitelj s Trešnjevke, uključujući i dvanaestogodišnju djevojčicu.
Obitelj Zec
U primjer ignoriranja i skrivanja dokumentacije o zločinima počinjenim u akciji Medački džep osobno smo se uvjerili te kasnije, u Globusu, objavili liječnički izvještaj o hladnjačama punim leševa ljudi koji nisu stradali u borbenim akcijama nego su kasnije likvidirani. Sve do dolaska Ivice Račana na vlast, taj se dokument smatrao izgubljenim, baš kao i sadašnji Brkićev spis.
Članak se nastavlja ispod oglasa
5. Bliska povezanost šefova policije i obavještajnih službi sa šefovima organiziranog kriminala, sredina 90-ih možda i do danas
Nesporna je činjenica da je jedan od šefova policije i obavještajnih službi u devedesetim i početkom dvijetisućitih godina, kum jednog od šefova zagrebačkog organiziranog kriminala. Nesporno je da je još barem desetak visokopozicioniranih zagrebačkih policajaca bilo na platnoj listi jedne od vodećih zagrebačkih kriminalnih organizacija. Radni dokumenti MUP-a iz prošlog desetljeća i s početka ovog desetljeća, koji se zovu Magla i Plava knjiga, vrlo iscrpno, s bezbroj citata prikupljenih tajnom kontrolom telefonskih razgovora (famozni TKTR) dokumentiraju interesnu povezanost pojedinih, visoko rangiranih policajaca, šefova obavještajnih službi i predstavnika organiziranog kriminala.
6. Organizirano skrivanje ratnih zločinaca, 1995. do 1999.
Hrvatska je država skrivala, ne formalno, politički štitila, nego baš skrivala Ivicu Rajića, Mladena Tutu Naletilića i Darija Kordića, prije nego što ih je morala izručiti Haagu. Taj je posao uglavnom odrađivao SIS, ondašnja vojna kontraobavještajna služba.
Dario Kordić na suđenju u Haagu AFP
7. Prisluškivanje novinara i političkih protivnika, 90-e i dio 2000-ih
Služba za zaštitu ustavnog poretka, ondašnja tajna policija unutar MUP-a, godinama je sustavno pratila i prisluškivala desetke ljudi koje je smatrala opasnima za HDZ-ovu vlast. Naloge za prisluškivanje najčešće je potpisivao Smiljan Reljić dugogodišnji šef SZUP-a i današnji proizvođač vina iz Drniša. Smjenom vlasti 2000. godine prisluškivani su mogli vidjeti svoje dossiere. Neki su imali preko tisuću stranica te su zadirali u duboko privatna pitanja, potpuno nepovezana s bilo kakvom politikom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
8. Korupcija i politički pritisci u pravosuđu, od početka 90-ih do danas
Sama činjenica da je u Hrvatskoj gotovo nemoguće doći do pravomoćne presude u većini velikih slučajeva, govori o tome da suci predstavljaju meki trbuh hrvatske korupcije. Tako je bilo prije dvadeset godina, tako je i danas. Suci su, mora se dodati, vrlo često žrtve političkih pritisaka i utjecaja obavještajnog podzemlja. Kao i tužitelji, o čemu govori skandal kojeg su bivšem državnom tužitelju Krunislavu Olujiću prije dvadesetak godina spremile obavještajne službe, pokušavajući ga optužiti za pedofiliju.
I tako dalje, i tako dalje, i tako unedogled.
SMS afera zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića nije događaj koji bi prvi pokazao kako je hrvatski sigurnosni sustav baš najdublje kompromitiran, korumpiran i premrežen političko financijskim interesima, nego samo još jedan od milijun dokaza da, kada je riječ o obavještajno-policijskim pitanjima, uglavnom živimo u ilegalnoj državi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Najveće afere obavještajnog podzemlja: kako je izrešetan šef policije koji se nije slagao s Glavašom
SMS afera nije otkrila ništa novo o hrvatskom sigurnosnom sustavu; samo se nadovezuje na bezbroj prijašnjih, mnogo brutalnijih primjera
SMS afera zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića nije događaj koji bi prvi pokazao kako je hrvatski sigurnosni sustav baš najdublje kompromitiran, korumpiran i premrežen političko financijskim interesima, nego samo još jedan od milijun dokaza da, kada je riječ o obavještajno-policijskim pitanjima, uglavnom živimo u ilegalnoj državi
U raspravama o HDZ-ovom SMS skandalu, prvih se dana često govorilo kako, zapravo, nije toliko bitan sam sadržaj skandala, pa ni činjenica da se očigledno radi o manifestaciji dosta gadnog stranačkog sukoba, nego je najvažnije to, što je SMS skandal pokazao da je hrvatski sigurnosni sustav potpuno kompromitiran. S tim se stavom nismo mogli složiti, ali ne zato što nije točan. Dapače, apsolutno je točno da je hrvatski sigurnosni sustav duboko kompromitiran.
No, to nije osobito važno za samu aktualnu aferu jer je hrvatski sigurnosni sustav, koji uključuje i policiju i obavještajne službe, ali nužno i HDZ, duboko kompromitiran već četvrt stoljeća. SMS afera nije, dakle, kad je riječ o hrvatskom sigurnosnom sustavu otkrila baš ništa novo, nego se samo nadovezuje na bezbroj prijašnjih, po našem mišljenju i sjećanju, mnogo brutalnijih primjera.
Evo kratkog kronološkog pregleda nekih najgorih sigurnosno političkih afera u neovisnoj Hrvatskoj.
1. Ubojstvo Josipa Reihla Kira, 1991. godina
Josip Reihl Kir bio je šef osječke policije, koji se nije dobro slagao s Branimirom Glavašom, zloglasnim osječkim warlordom. Pripadnik hrvatskih oružanih snaga prvog je srpnja 1991. godine izrešetao Josipa Reihla Kira na prilazu mjesta Tenja. Bilo je to prvo političko ubojstvo u neovisnoj Hrvatskoj. Naručitelj ubojstva nikad nije identificiran.
2. Ubojstvo Blaža Kraljevića, 1992. godina
Blaž Kraljević bio je general bosanskohercegovačkog HOS-a, koji je zagovarao suradnju hrvatskih i bošnjačkih vojnih postrojbi. Blaža Kraljevića i njegove suborce likvidirali su u cestovnoj zasjedi pripadnici Hrvatskog vijeća obrane. Hrvatsko vijeće obrane bilo je izravno podređeno hrvatskom ministru obrane Gojku Šušku.
3. Uništavanja političkih stranaka koje je HDZ smatrao konkurentima, 1992. do 1994. godina
U prvoj polovici devedesetih HDZ je uz pomoć obavještajnih službi i državne administracije uspio uništiti originalnu Hrvatsku stranku prava, tako što je Antu Đapića instalirao na mjesto predsjednika HSP-a umjesto Dobroslava Parage, čime je HSP izgubio političku samostalnost. Ne kažemo, naravno, da bi Paraga bio bolja opcija za HSP ali je činjenica da se HSP nikada nije oporavio od te obavještajne operacije Josipa Manolića.
U isto je vrijeme HDZ pokušao uništiti HSS, tako što ga je raznim obavještajno medijskim manevrima, čistom korupcijom i prijetnjama čelnicima stranke uspio razdvojiti na negdje tri stranke. HSS je zahvaljujući Joži Pankretiću i Zlatku Tomčiću kasnije ipak uspio preživjeti kao samostalna stranka.
4. Uništavanje ili ignoriranje policijske i vojne dokumentacije u kapitalnim slučajevima, 1991. do danas
HDZ-ovo Državno odvjetništvo odbilo je prihvatiti detaljna priznanja petorice ubojica obitelji Zec jer se, eto, nitko nije sjetio pozvati odvjetnike dok su se ti ljudi ispovijedali istražnom sucu i policijskim inspektorima pa su 1992. godine pušteni na slobodu premda, sasvim nesporno, jesu pobili zagrebačku obitelj s Trešnjevke, uključujući i dvanaestogodišnju djevojčicu.
U primjer ignoriranja i skrivanja dokumentacije o zločinima počinjenim u akciji Medački džep osobno smo se uvjerili te kasnije, u Globusu, objavili liječnički izvještaj o hladnjačama punim leševa ljudi koji nisu stradali u borbenim akcijama nego su kasnije likvidirani. Sve do dolaska Ivice Račana na vlast, taj se dokument smatrao izgubljenim, baš kao i sadašnji Brkićev spis.
5. Bliska povezanost šefova policije i obavještajnih službi sa šefovima organiziranog kriminala, sredina 90-ih možda i do danas
Nesporna je činjenica da je jedan od šefova policije i obavještajnih službi u devedesetim i početkom dvijetisućitih godina, kum jednog od šefova zagrebačkog organiziranog kriminala. Nesporno je da je još barem desetak visokopozicioniranih zagrebačkih policajaca bilo na platnoj listi jedne od vodećih zagrebačkih kriminalnih organizacija. Radni dokumenti MUP-a iz prošlog desetljeća i s početka ovog desetljeća, koji se zovu Magla i Plava knjiga, vrlo iscrpno, s bezbroj citata prikupljenih tajnom kontrolom telefonskih razgovora (famozni TKTR) dokumentiraju interesnu povezanost pojedinih, visoko rangiranih policajaca, šefova obavještajnih službi i predstavnika organiziranog kriminala.
6. Organizirano skrivanje ratnih zločinaca, 1995. do 1999.
Hrvatska je država skrivala, ne formalno, politički štitila, nego baš skrivala Ivicu Rajića, Mladena Tutu Naletilića i Darija Kordića, prije nego što ih je morala izručiti Haagu. Taj je posao uglavnom odrađivao SIS, ondašnja vojna kontraobavještajna služba.
7. Prisluškivanje novinara i političkih protivnika, 90-e i dio 2000-ih
Služba za zaštitu ustavnog poretka, ondašnja tajna policija unutar MUP-a, godinama je sustavno pratila i prisluškivala desetke ljudi koje je smatrala opasnima za HDZ-ovu vlast. Naloge za prisluškivanje najčešće je potpisivao Smiljan Reljić dugogodišnji šef SZUP-a i današnji proizvođač vina iz Drniša. Smjenom vlasti 2000. godine prisluškivani su mogli vidjeti svoje dossiere. Neki su imali preko tisuću stranica te su zadirali u duboko privatna pitanja, potpuno nepovezana s bilo kakvom politikom.
8. Korupcija i politički pritisci u pravosuđu, od početka 90-ih do danas
Sama činjenica da je u Hrvatskoj gotovo nemoguće doći do pravomoćne presude u većini velikih slučajeva, govori o tome da suci predstavljaju meki trbuh hrvatske korupcije. Tako je bilo prije dvadeset godina, tako je i danas. Suci su, mora se dodati, vrlo često žrtve političkih pritisaka i utjecaja obavještajnog podzemlja. Kao i tužitelji, o čemu govori skandal kojeg su bivšem državnom tužitelju Krunislavu Olujiću prije dvadesetak godina spremile obavještajne službe, pokušavajući ga optužiti za pedofiliju.
I tako dalje, i tako dalje, i tako unedogled.
SMS afera zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića nije događaj koji bi prvi pokazao kako je hrvatski sigurnosni sustav baš najdublje kompromitiran, korumpiran i premrežen političko financijskim interesima, nego samo još jedan od milijun dokaza da, kada je riječ o obavještajno-policijskim pitanjima, uglavnom živimo u ilegalnoj državi.