Telegram doznaje. Gotovo 50 godina od najgore željezničke nesreće kod nas, jedan nastradali u milijunskoj tužbi pobijedio HŽ
Pola stoljeća od nesreće na Općinskom sudu u Zagrebu i dalje se vuku pravosudni repovi
Skretničar Milan Đurković na zagrebačkom Glavnom kolodvoru upravo je obavio svoj radni zadatak i vraćao se, hodajući uz prugu, natrag do ureda. Bila je topla noć na kraju kolovoza, ljeto 1974. na izmaku. Ni dvije minute kasnije, naslutio je da nešto nije u redu. Nadolazeći putnički vlak Atena-Zagreb-Dortmund iz smjera Sesveta, jasno se čulo, jurio je prevelikom brzinom u prilasku kolodvoru.
Samo puka slučajnost, to što je hodao drugom stranom pruge od uobičajene rute, spasila mu je život. Uskoro, pri brzini od stotinjak kilometara na sat, u zavoju je prvi iz kompozicije od devet putničkih vagona njemačkih državnih željeznica iskočio iz tračnica. Lančanom reakcijom, vagon po vagon, ispadaju i ostali, kidajući putem električne vodove uz zaglušujući tresak. Na kolodvoru je zavladao mrak. U noći su počeli odjekivati jauci ozlijeđenih.
‘Ljudi, gdje mi je vlak?!’
Dizelsko-električna lokomotiva koja je vukla putničku kompoziciju nije ispala iz tračnica: zaustavila se na predviđenom drugom peronu. Strojovođa je izašao i, po svjedočanstvima, pitao: “Ljudi, gdje mi je vlak?!”. Tako su, ukratko, izgledale prve minute najveće željezničke nesreće u hrvatskoj povijesti u kojoj je poginulo, procjenjuje se, 167 ljudi.
Osim putnika, poginula su i dvojica radnika iz kolodvorske radionice. Prizori su bili mučni: u prevrnutim i skršenim vagonima spasioci su teško dolazili do preživjelih, koji su redom imali strašne ozljede. Mnogi su ostali bez ruku ili nogu. Identifikacija poginulih također je bila komplicirana: DNK analize tada nije bilo, a o putnicima se tek znalo da je riječ uglavnom o gastarbajterima iz Grčke, Makedonije i Srbije koji su bili na putu za Njemačku.
50 godina od nesreće
Ove će godine, 30. kolovoza, biti pola stoljeća od nesreće za koju su strojovođa Nikola Knežević i njegov pomoćnik Stjepan Varga proglašeni krivima i osuđeni na zatvorske kazne. Okružni sud u Zagrebu tada je zaključio kako su Knežević i Varga pri dolasku u Zagreb drijemali, premoreni zbog prekovremenog rada. Počeli su prekasno kočiti, zbog čega je kompozicija iskliznula i prevrnula se, izazvavši ljudsku i materijalnu katastrofu. Od nesreće do presude proteklo je osam mjeseci.
Punih pedeset godina kasnije na Općinskom sudu u Zagrebu i dalje se vuku pravosudni repovi vezani upravo za tu nesreću. Kako pokazuje presuda u posjedu Telegrama, jedan od više desetaka teško ozlijeđenih putnika vlaka, državljanin Srbije Stojan A., tužbom pokušava utjerati više od dvadeset godina neisplaćenih naknada za pomoć i njegu od HŽ Infrastrukture i HŽ Putničkog prijevoza.
Ostao bez ruke, ovisan o pomoći
Nakon nesreće, Stojanu je pravomoćno bila dosuđena renta za tuđu pomoć i njegu, koju mu je isplaćivao tadašnji HŽP – Hrvatsko željezničko poduzeće. U nesreći je izgubio desnu nadlakticu i zadobio tešku ozljedu lijeve ruke pa svakodnevno ovisi o pomoći druge osobe, kao osoba s 95-postotnim invaliditetom. Zadnja mjesečna naknada bila mu je isplaćena u lipnju 1991. godine.
No, tada izbija rat i isplata više nije bilo. Sada pak, putem tužbe, Stojan pokušava dobiti neisplaćene naknade za razdoblje od rujna 2000. do ožujka 2023. godine, što iznosi ukupno 97.113,28 eura sa zateznim kamatama te troškove parničnog postupka od 47.058,48 eura. U staroj valuti, riječ je o cifri nešto većoj od milijun kuna.
Pokušali se izvući na zastaru
HŽ Infrastruktura i HŽ Putnički prijevoz u postupku su pokušali osporiti Stojanov zahtjev nizom argumenata: da je u slučaju nastupila zastara, da ne postoji pravna osnova za takvo što te da je upitno postoji li u ovom slučaju njihova cjelovita ili samo djelomična odgovornost. Prijepor je bio i u samom opsegu štete, jer u presudi otprije više desetljeća nije bilo egzaktno navedeno koliko sati pomoći i njege Stojanu treba.
Sud je sve prigovore domaćih željezničkih tvrtki, pravnih sljednica Hrvatskog željezničkog poduzeća, glatko odbio, s detaljnim obrazloženjima, i na koncu presudio kako su solidarno odgovorne za štetu koju su prouzrokovali radnici nekadašnjeg HŽP-a. No, riječ je tek o nepravomoćnoj presudi. Ako se željezničke tvrtke budu žalile na ovu presudu, o svemu će dalje odlučivati odlučivati Županijski sud u Zagrebu.
Fotografija željezničke nesreće preuzeta uz dopuštenje Portala hrvatske tehničke baštine; Hrvatska tehnička enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb.