Telegram doznaje: Gradu Zagrebu na naplatu stižu još 2,5 milijuna kuna za famozne Bandićeve fontane

Trgovački sud u Zagrebu donio je nepravomoćnu presudu o novom milijunskom dugovanju grada

Trgovački sud u Zagrebu donio je nepravomoćnu presudu prema kojoj Grad Zagreb mora tvrtki koja je radila na famoznim fontanama u Ulici Hrvatske bratske zajednice platiti dug od 2,5 milijuna kuna. Firma koju je osnovao Ivan Valek, poznati hrvatski vodni arhitekt, dokazala je da su obavili radove koje je osobno naručio tadašnji gradonačelnik Milan Bandić, te su i izvedeni iako ugovor za njih nikada nije sklopljen.

Valek je godinama i javno prozivao Bandića zbog tog duga. U jednom u razgovoru za Telegram opisao je kako je na kraju bio prisiljen podnijeti tužbu protiv Grada Zagreba.

Bandić je mislio sakriti dodatni trošak?

“Na osobnu molbu gradonačelnika, sudjelovao sam u projektu izgradnje fontana. Projekt prvih fontana trebala je raditi Vodotehnika, zatim se uključila i građevinska kompanija Mešić Com. Ja sam na kraju realizirao taj projekt, a radovi su mi trebali biti plaćeni do 1. ožujka 2013. godine. Pristao sam na to i ušao u posao uz odgodu plaćanja svojim dobavljačima. Kako je Bandić želio da sve bude gotovo čim prije, te zime smo radili i pod šatorima”, opisao je.

“Nakon što mi radovi nisu plaćeni počeli su govoriti da će to provući kroz radove na krovu Ciboninog tornja. Pa je onda Bandić završio u zatvoru, pa u bolnici. Kasnije su najavili da će mi platiti kroz radove na nove tri fontane”, prisjetio se gospodin Valek u razgovoru za Telegram optužujući tada Grad Zagreb i njegove čelne ljude da mu tvrtku guraju u stečaj. Do toga je u konačnici i došlo, samo što je umjesto Valeka na čelo firme došla druga osoba.

Svađa oko Bandićevog privatnog bazena

U otvoreni sukob s Bandićem Valek je ušao nakon što je odbio izvršiti radove na bazenu gradonačelnikove mame na imanju u Poganoj Vlaki. “Natkrivanje tog bazena u Hercegovini stajalo je 58 tisuća eura. Bandićev vozač službenim me automobilom tamo odvezao 14. rujna 2015. godine. Išli smo preko Uzdola, gdje se nalazi spomenik ubijenim Hrvatima, kako bi se pod krinkom službenog posjeta, prikrili tragovi mog odlaska k Bandićevoj obitelj.

Tamo su me dočekali njegova majka i bratić. Pokazali su mi bazen na kojem sam trebao raditi”, opisivao je Valek dodajući kako je Bandić od četiri ponude odabrao najskuplju. No, ponovno je trebao radove izvoditi s velikom odgodom plaćanja, a na to, kaže, nije želio pristati. “Nisam natkrio taj bazen i to je bio početak kraja”, kazao nam je najavljujući tada tužbu zbog dugova za fontane.

Usmeni dogovor s Milanom Bandićem

Tijekom suđenja Valek je dao novi iskaz ponovivši da je imao dogovor s Bandićem. Spomenuo je još jednog bliskog Bandićevog suradnika – nekadašnjeg pročelnika Željka Horvata. Tvrdi da je upravo on odnio Bandiću njegovo novo idejno rješenje za vodene fontane.

“Horvat me ubrzo nazvao i rekao mi kako se gradonačelniku moj idejni projekt sviđa”. Sam Horvat to je u svom svjedočenju negirao. Prisjetio se doduše da je Valekova tvrtka Kristal bazeni fontane bila jedan od podizvođača, no prema njegovim riječima nije bilo govora ni o kakvim dodatnim radovima, pa tako ni o dugovima.

Koliko su do sada koštale fontane?

Valja podsjetiti da su fontane kraj Nacionalne i sveučilišne knjižnice plaćene gotovo 50 milijuna kuna. Najprije su 2012. otvorene dvije koje su stajale oko 18,5 milijuna kuna, da bi zatim u ljeto 2016. proradile još tri za koje je Grad Zagreb izdvojio 30 milijuna kuna.

Valekova firma napravila je dodatnu rasvjetu fontana, što, prema njegovim riječima, nije bilo obuhvaćeno prvotnim ugovorom.

Što je na kraju zaključio sud?

Iz iskaza svjedoka saslušanih tijekom sudskog postupka koji je uslijedio Trgovački sud u Zagrebu zaključio je da su dodatni radovi doista obavljeni. To što nije bilo posebnog ugovora za sud nije ključno, jer, navodi se u nepravomoćnoj presudi, to ne znači da dodatne forme nisu bile dogovorene i naručene.

Da su doista ugrađene potvrdio je i vještak prema čijoj je procjeni taj posao bio vrijedan oko 2,2 milijuna kuna. Tome je dodan i iznos od 90 tisuća kuna za projektnu dokumentaciju. Iz dokumentacije tvrtke Kristal, vještak je utvrdio još neke dodatne radove, te je u konačnici došao do zaključka da Grada Zagreb nije podmirio gotovo 2,9 milijuna kuna

No, kako je Valekova firma tužbom tražila samo 2.368.630 kuna, sud im je taj iznos i dosudio. Dosuđeno im je i nešto manje od 300 tisuća kuna sudskih troškova. Grad Zagreb, kako doznajemo, uložit će na ovu presudu žalbu o kojoj će odlučivati viši sud.