Telegram istražuje: Kako su u Hrvatskoj serijski zapinjali veliki projekti financirani iz EU

Beskrajna pruga

Radovi su počeli u proljeće 2016. i trebali su završiti prije dvije godine, ali su rokovi više puta prolongirani zbog problema izvođača radova. Radovi na dionici od 38,2 kilometra potrajat će, ukupno, možda čak i osam godina. Većinu troškova trebala su pokriti europska sredstva, ali zbog višekratnog probijanja rokova jasno je da će dio troška pasti na državni proračun. Pitanje je još samo koliko točno.

Jedan od najvećih željezničkih projekata postao je tako svojevrstan simbol problema i kašnjenja u realizaciji velikih infrastrukturnih projekata financiranih novcem iz EU fondova. Ali nije jedini.

Ulazak u 20. stoljeće – preambiciozan za državnu administraciju

Milijarde kuna iz razvojnih fondova, koje je Hrvatska dobila na raspolaganje u prethodnom sedmogodišnjem proračunu Europske unije, trebale su transformirati dijelove države i uvesti ih u 21. ili barem 20. stoljeće: ljudi su trebali dobiti bolje vodovode i javnu kanalizaciju, pouzdanije grijanje, modernije pruge i brzi internet… Ispostavilo se, međutim, da su planovi za državnu administraciju i javna poduzeća bili previše ambiciozni.

Za godinu dana ističe rok u kojem države članice moraju potrošiti sredstva iz EU proračuna za razdoblje od 2014. do 2020. Značajan dio tog novca razne hrvatske Vlade, od Milanovićeve naovamo, planirale su uložiti u tzv. velike projekte, čija vrijednost prelazi 50 milijuna eura. Popis tih projekata se kroz godine često mijenjao, uglavnom svaki put kad bi država shvatila da neki od njih nisu dovoljno pripremljeni ili da nema šanse da budu na vrijeme gotovi.

Završeni projekti – iznimka

Na zadnjoj verziji popisa, iz svibnja ove godine, nalazi se 29 velikih projekata: vodnokomunalne investicije, odlagališta otpada, zaštita od poplava, ulaganja u željeznicu, uvođenje brzog interneta i tako dalje. No, naše je istraživanje potvrdilo da su tek malobrojni projekti s te liste već završeni ili će biti gotovi u planiranim rokovima.

Na primjer, projekt e-Škole. Digitalizacija školskog sustava uz pomoć EU sredstava bit će, kažu iz resornog ministarstva, završena do kraja sljedeće godine. Zatim Zračna luka Dubrovnik: iskoristili su 1,1 milijardu kuna kako bi, među ostalim, izgradili dio putničke zgrade, potom novu upravnu zgradu i spasilačko-vatrogasnu postaju, postrojenje za aviogorivo, kupili sigurnosnu i tehničku opremu itd.

Gotov je, kao što je poznato, i grandiozni Pelješki most, najrazvikaniji EU projekt u Hrvatskoj. Otvoren je – još jednom – ovog ljeta, ali još nije u punoj upotrebi jer nisu do kraja gotove pristupne ceste, točnije stonska obilaznica, pa kamioni i autobusi i dalje prometuju po starom – preko Neuma. Kao razlozi kašnjenja uglavnom se spominju problemi izazvani pandemijom, a onda i rast cijena koji je uzrokovao i rat u Ukrajini.

Kašnjenje i zbog poznatih domaćih boljki

Pandemija – koja je globalno poremetila dobavne lance, a lokalno privremeno stopirala radove na projektima – te rat u Ukrajini i posljedični skok cijena, dodatno su otežali ionako usporenu realizaciju velikih EU projekata u Hrvatskoj. Neki od njih dramatično kasne zbog poznatih hrvatskih boljki: neriješeni imovinski sporovi, dugotrajne javne nabave, beskonačne žalbe na natječajima, propast izvođača, manjak radnika… To je posebno naglašeno u državnim infrastrukturnim projektima, poput modernizacije željeznica, zaštite od poplava i vodno-komunalnim ulaganjima.

Željeznice su već notorne po kašnjenju – ne samo vlakova, nego i investicija. Dva velika projekta HŽ Infrastrukture, na dionici Dugo Selo – Križevci, koju smo već spomenuli, te Hrvatski Leskovac-Karlovac, neće biti završeni tijekom sljedeće godine, potvrdili su nam iz resornog ministarstva. Dok će završetak prvog projekta pasti na teret državnog proračuna, za drugi je moguće dobiti sredstva iz novog EU proračuna, mada se već sada propituje hoće li i taj projekt biti novi promašaj državnih željeznica.

Kritika ministrice Tramišak

Projekt vrijedan 2,7 milijardi kuna apsolutni je rekorder po broju žalbi pristiglih na javne natječaje. Do ljeta prošle godine bilo ih je čak 12. I svaki put je cijeli posao stopiran. I početak radova je ove jeseni kasnio jer HŽ Infrastruktura nije ishodila sve građevinske dozvole, potvrdili su krajem listopada Faktografu. Od 11 potrebih građevinskih dozvola, u tom trenutku nedostajale su im četiri.

Stoga je sasvim jasno da je ova dionica kandidat za faziranje – dio troškova bit će pokriven iz starog, a dio iz novog EU proračuna – što je potvrdila i ministrica Nataša Tramišak. “Na tom je projektu bilo ugovoreno 2,7 milijardi kuna, međutim, on je tek pokrenut i nije realno da će biti gotov do kraja (sljedeće) godine”, kazala je nedavno. Pritom je, u rukavicama, kritizirala Hrvatske željeznice: moraju “zasukati rukave” i “pobrinuti se da projekte puno brže i kvalitetnije realiziraju” jer im je do kraja desetljeća na raspolaganju još 1,2 milijarde eura iz EU fondova.

Ipak, dva željeznička projekta su realizirana manje-više u rokovima. Gotovi su radovi na modernizaciji i elektrifikaciji željezničke pruge između Zaprešića i Zaboka. HŽ Putnički prijevoz je, pak, europskim sredstvima financirao nove elektromotorne vlakove čija se isporuka očekuje do kraja sljedeće godine, osim četiri vlaka koji bi mogli stići iza tog roka.

Šest velikih vodnokomunalnih projekata bi blizu kraja

Izgradnju vodovoda, pročistača i kanalizacijskih mreža diljem Hrvatske, pak, problemi prate već godinama. Još 2019., primjerice, komunalne tvrtke prijetile su da će stopirati investicije od 4,3 milijarde eura jer se od njih tražilo da plaćaju penale zbog pogrešaka u javnoj nabavi za koje, tvrdili su, nisu ni krivi ni odgovorni. Onda je, zbog pandemije, dio novca iz EU fondova preusmjeren u mjere za pomoć gospodarstvu, pa su neki projekti naprosto otpali s liste.

No, većina vodnokomunalnih projekata s popisa velikih EU investicija još uvijek nije gotova, niti su pri završetku. Neki, poput sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda u Poreču, bit će završeni u planiranim rokovima, kažu u Hrvatskim vodama i resornom Ministarstvu gospodarstva. No, završetak čak šest velikih projekata, od Varaždina do Dubrovnika, morat će se, po svemu sudeći, financirati iz sljedećeg EU proračuna.

Povijesni zagrebački toplinski projekt – kasni

Slična sudbina neminovna je i za, kako kažu u HEP Toplinarstvu, “najveći projekt revitalizacije u povijesti centralnog toplinskog sustava Zagreba”. Revitalizacija vrelovoda, kojom se trebala poboljšati sigurnost opskrbe kupava i smanjiti gubitke energije u sustavu, mega projekt je vrijedan 700 milijuna kuna.

Radovi su krenuli lani, u svibnju, no neće niti gotovi na vrijeme. Zbog toga se krenulo i u proceduru faziranja projekta, pa bi i on mogao biti financira tek iz idućeg EU proračuna. Za razlog kašnjenja u HEP Toplinarstvu ističi uobičajene sumnjivce: pandemiju, inflaciju, rat u Ukrajini…

Novac isti dan kad i onaj za Pelješki most. Radovi još nisu počeli

To opravdanje sasvim sigurno ne može držati vodu kad je u pitanju projekt koji je trebao manje razvijenim hrvatskim krajevima dati barem – šansu. Naime, golema sredstva (101,4 milijuna eura, od čega 650 milijuna kuna iz EU fondova) za izgradnju državne infrastrukture za brzi internet u manje urbaniziram krajevima zemlje odobrena su na isti dan kad i novac za Pelješki most – početkom lipnja 2107. godine.

Tad se ni korona, ni inflacija, ni ruski sveopći napad na Ukrajinu nisu nazirali ni na horizontu. Projekt infrastrukture za brzi internet u područjima izvan većih gradova neobično je važan za zemlju s ovolikim demografskim problemima – bez brzog interneta, kakav je u gradovima već gotovo rutinska komunalna usluga, značajno se smanjuju mogućnosti za obrazovanje, poslovanje, uostalom, i kvalitetniju zdravstvenu zaštitu u dijelovima države koji ionako ostaju bez stanovnika.

Do 2025. godine osuđeni na spori internet

No, Plenkovićevoj Vladi je trebalo čak devet mjeseci samo da usvoji Nacionalni program razvoja širokopojasne infrastrukture koji je bio uvjet da se mogu koristiti obećana sredstva. Cijeli projekt je trebao biti gotov u 2023. godini – današnji plan je da radovi krenu – krenu – u 2023. godini, šest punih godina nakon što od zelenog svetla za 650 milijuna kuna iz EU.

U međuvremenu je isprojektiran, izgrađen i otvoren cijeli Pelješki most, a brzi internet, ta već rutinska komunalna usluga, u manje urbanizirane krajeve treba stići tek 2025. godine. Po, je li, trenutnom planu.

Srebrnjak u limbu

U 21. stoljeće trebao nas je uvesti i Centar za translacijsku medicinu Dječje bolnice Srebrnjak, ali je upitno što će s tim projektom uopće biti: iz EU sredstava računalo se na oko 430 milijuna kuna, no nakon što je u travnju izvođač radova raskinuo ugovor, u gradskoj upravi još ne znaju hoće li biti moguće troškove prebaciti u sljedeći EU proračun. To će se pokušati dogovoriti s Bruxellesom, potvrdili su nam iz gradske uprave.

U susjedstvu dječje bolnice planirana je još jedna golema europska investicija: više od pola milijarde kuna, od čega je 85 posto iz EU fondova, ulaže se u obnovu i unapređenje 11 zgrada Instituta Ruđer Bošković, izgradnju novih zgrada i laboratorija za istraživanje te nabavu i instalaciju znanstvene opreme. Riječ je o jednom od složenijih projekata uopće, budući da se, među ostalim, radi o zgradama spomeničke vrijednosti i zahvatu na golemoj površini od 48 tisuća kvadrata, od čega je trećina novogradnja.

Šesnaest mjeseci samo za izmjenu Zakona o javnoj nabavi

Iako se s pripremama krenulo još davne 2012., upućeni izvori tvrde da se od starta znalo da ovakav projekt ne može biti gotov tijekom samo jednog sedmogodišnjeg financijskog razdoblja. Radi se o kompleksnom kapitalnom ulaganju, koje je pritom naišlo na iste probleme kao većina EU investicija u Hrvatskoj, pogotovo zadnjih nekoliko godina – građevina je ostala bez radnika koji su otišli na zapad, porasle su cijene građevinskih radova, ali i materijala, pogotovo kada je pandemija poremetila dobavne lance diljem svijeta.

I država bi se, dakako, rado pozvala na pandemiju, potres i rat u Ukrajini, ali daleko od toga da je sve izvan njezine kontrole: Vlada je, na primjer, odavno mogla stati na kraj beskrajnom odugovlačenju javnih nabava za koje su i sami zaključili da su “osobit problem” kod EU fondova jer europski novac ima fiksne rokove za trošenje. Pa ipak im je trebalo čak 16 mjeseci od trenutka te spoznaje do izmjene zakona o javnoj nabavi.

Malo dobrih i nekoliko loših vijesti

Kad se, pak, podvuče crta pod velike EU investicije u Hrvatskoj, vijesti su istovremeno i dobre i loše. Dobra je vijest da novac ipak neće propasti, barem ne u velikim iznosima – država već sad preusmjerava dio sredstava, za koje pretpostavlja da neće biti iskorišten, u druge projekte, pa je tako, primjerice, na popis nedavno uvršten projekt razvoja novih baterijskih sustava koji razvija tvrtka Mate Rimca i za koji iz EU fondova Vlada planira izdvojiti ukupno 120 milijuna eura.

Novac, dakle, ne bi trebao propasti, ali to ne znači da nema i loših vijesti: svaki dan, tjedan i mjesec kašnjenja znači da će ljudi još morati pričekati na novi vodovod i kanalizaciju, pouzdanije grijanje, modernije pruge, brzi internet…