Nakon što završi prebrojavanje u ovoj državi, kad ona država potvrdi svoje rezultate, kad treća država po drugi put verificira svoje, kad njegov protukandidat Donald Trump izgubi jednu suludu tužbu, kad sud odbije drugu, kad se to dogodi na okružnom sudu, kad glavni tužitelj kaže da izbori nisu bili namješteni, konačno kad Trumpa hladno odbije i Vrhovni sud, pa onda par dana kasnije kad ga hladno odbije Vrhovni sud ponovno, pa onda kad glasa Elektorski zbor.
Vidite zašto se brojači Bidenovih pobjeda dijele u škole; nije lako ući u trag postizbornim uspjesima budućeg 46. predsjednika.
Biden je već održao 6 pobjedničkih govora
“You’re gonna win so much, you’re gonna have so much winning that you’ll ask me: ‘Please Mr. President, Sir, could we stop winning, we cannot take it anymore!'” – tako je pred one izbore 2016. Trump obećavao biračima da će toliko pobjeđivati da će ga birači morati moliti da prestane jer ne mogu više izdržati tolike pobjede.
I doista, četiri godine kasnije, zbog Trumpa koji na svakom koraku pokušava osporiti ishod izbora, Biden pobjeđuje svakog dana. Dosad je održao šest “pobjedničkih govora”, koje su svi iščekivali i proglašavali “najvažnijima u njegovoj karijeri”; čini se da je pobjeđivanje dosadilo i njemu samom, pa je svaki “pobjednički govor” sve kraći – ovaj nakon Elektorskog zbora jedva deset minuta.
Dosad je sastanak elektora bio dosadan
Nasrtaj Donalda Trumpa i Republikanske stranke na demokraciju u Americi pretvorio je sastanak Elektorskog zbora u događaj koji se uživo prati na svim televizijama. Sve američke predsjednike, osim Geralda Forda, izabrao je Elektorski zbor, ali njegovo glasanje dosad se nije pratilo kao breaking news, a elektore zbrajalo s nestrpljenjem kao da ne znamo tko je pobijedio još prije mjesec dana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sastanak Elektorskog zbora u pravilu je jednako uzbudljiv događaj kao kad hrvatsko Državno izborno povjerenstvo pošalje Izvještaj o konačnim i službenim rezultatima izbora u Upravno-pravnu službu Hrvatskog sabora. No, u ponedjeljak je to cijeli dan bilo na televiziji.
Što se točno događa na sastanku
Sastanak Elektorskog zbora zapravo je pedeset i jedan sastanak u skupštinama pedeset država i Distrikta Kolumbija, gdje se ustanovi pobjednik izbora kojemu idu svi elektori te države – od po tri elektora u malim državama do 55 elektora, koliko ima najmnogoljudnija Kalifornija.
Elektori tad glasaju za svog kandidata – iako su tu moguća iznenađenja – a njihovi glasovi se zbrajaju na nacionalnoj razini. Kandidat koji dođe do 270 elektorskih glasova je izabran za predsjednika, a njegov zamjenik – ove godine prvi put zamjenica – za potpredsjednika odnosno potpredsjednicu. Oni ne stupaju na dužnost odmah, nego u podne 20. siječnja iduće godine, kad istječe mandat aktualnom predsjedniku i potpredsjedniku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sastanak Elektorskog zbora uključuje nekoliko stotina ljudi koji sudjeluju u političkom procesu, ali je njegova ceremonijalna priroda dosad taj događaj osuđivala na praćenje samo na lokalnim televizijama. S predsjednikom koji ne bira sredstva u pokušaju da ostane na vlasti i nakon izgubljenih izbora, okupljanje elektora postalo je politički događaj prvog razreda.
Podsjeća na Euroviziju
Najvažnije: sastanak Elektorskog zbora potvrdio je da je američka demokracija izdržala najgori stres-test u dva i pol stoljeća i da razjareni autokrat-u-pokušaju ipak ne može tek tako srušiti demokratske institucije.
Sastanak Elektorskog zbora podsjeća na glasanje na Euroviziji, ali bez voditelja na glavnoj pozornici i bez jasnog rasporeda – države se javljaju kako koja završi proces, a jedino što im daje ritam su vremenske zone od Nove Engleske do Havaja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kao i s Eurosongom, glasanje je prilika da vidimo neke od bivših i budućih natjecatelja – među 29 elektora države New York bili su Hillary i Bill Clinton, rezultate glasanja “žirija u Georgiji” pročitala je Stacy Abrams, popularna bivša kandidatkinja za guvernerku koja će se u idućim desetljećima vjerojatno kandidirati za Bijelu kuću.
Trum uništio vickastu tradiciju
Upravo su rezultati iz Georgije, uz one iz Pennsylvanije, Wisconsina i Michigana, umirili sve koji su sastanak Elektorskog zbora pratili s nelagodom. Četiri države čije su rezultate Trump i republikanci pokušali poništiti – te tako oduzeti pravo glasa 20 milijuna birača – sve su svoje elektore dodijelile Bidenu, koji je pobijedio u tim državama, i svi su elektori glasali za Bidena. To je bio kraj drame.
Da je s Trumpom vrag odnio šalu, shvatili su i sami elektori, pa ove godine nije bilo niti jednog “nevjernog glasa”: svi elektori glasali su za kandidata za kojega su i izabrani. Trumpov napad na demokraciju tako je uništio vickastu tradiciju da par elektora uvijek iznenadi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Biden je izabran s 306 elektorskih glasova, koliko je i osvojio – za razliku od Trumpa, koji je 2016. također osvojio 306 elektorskih glasova, ali ih je dobio 304 jer su dva elektora iz Teksasa glasala za Johna Kasicha i Rona Paula.
Amerikanci biraju predsjednika na zastarjeli način
Elektorski zbor na lošem je glasu jer Amerikanci biraju predsjednika na zastarjeli način, koji se u suštini nije promijenio od kraja 18. stoljeća. Amerika je jedina demokracija u kojoj je na izravnim izborima za jednu poziciju moguće osvojiti više glasova i izgubiti izbore.
Još gore, mjesto predsjednika jedina je izabrana dužnost u Americi gdje je moguće da kandidat s više glasova izgubi – od članova gradskih vijeća do senatora, na svim drugim izborima pobjeđuje onaj s više glasova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dva su glavna problema s Elektorskim zborom. Prvi je nesrazmjernost, jer male države imaju neproporcionalno velik broj elektora, a drugi većinski izborni model.
Republikanci su u startu u prednosti
Elektori se dodjeljuju razmjerno broju stanovnika pojedine države, ali svaka starta s dva elektora, što malim državama daje veći utjecaj nego što bi trebale imati. No, nisu sve male države ruralna republikanska uporišta na Zapadu, poput Wyominga ili dviju Dakota; postoje i male države na demokratskoj Istočnoj obali, poput Rhode Islanda i Delawarea.
No, kad krenete republikanske male države poništavati s onim demokratskima, republikanci ostanu u prednosti od tri male države; desetak elektorskih glasova u startu svakih izbora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Demokrati žele poništiti tu dugoročnu republikansku prednost, pa se nadaju da će osvojiti većinu u Senatu (dvoje senatora iz Georgije bira se u drugom krugu u siječnju). Ako uspiju, Amerika bi prvi put od 1959. godine mijenjala zastavu jer bi demokrati dali državnost Portoriku i Distriktu Kolumbija te ih primili u Uniju kao 51. i 52. bijelu zvijezdu na plavom polju.
Kako propada ogroman broj glasova
Drugi problem Elektorskog zbora je u tome što države dodjeljuju elektore po većinskom modelu: tko osvoji jedan glas više, dobije cijelu delegaciju elektora. To je posebno problematično u velikim “battleground” državama, poput Floride i Pennsylvanije, gdje “propada” ogroman broj glasova.
Ove godine Biden je osvojio 3,5 milijuna glasova u Pennsylvaniji, Trump 3,4 milijuna. Biden je dobio 20 elektora, a Trump nijednog. Slično je bilo na Floridi, gdje je Trump osvojio 5,7 milijuna glasova i 29 elektora, a Biden 5,3 milijuna i nula elektora.
Ovakva dodjela elektora može dovesti do suludih ishoda gdje kandidat s više glasova izgubi izbore. Pet je predsjednika izabrano u Elektorskom zboru unatoč gubitku “popular votea”: John Quincy Adams, Rutherford Hayes i Benjamin Harrison u 19. stoljeću, te George W. Bush 2000. i Donald Trump 2016. godine.
Propustili su priliku da moderniziraju sustav
Prokletstvo ovog sistema je što je problematične rezultate proizvodio samo u 19. i 21. stoljeću, vremenu ogromnih stranačkih polarizacija, a niti jednom u 20. stoljeću kad su američke stranke bile sklonije kompromisu i suradnji. Tako je propuštena prilika da se zastarjeli model osuvremeni kad se nešto moglo napraviti.
Da države svoje elektore dodjeljuju razmjerno broju glasova koje pojedini kandidat osvoji, a ne sve elektore onome s više glasova, ne bi bilo značajnog raskoraka između “popular votea” i Elektorskog zbora. Male države i dalje bi imale više utjecaja nego što zaslužuju, ali to postoji i u Europskoj uniji pa ne izaziva velike probleme.
Samo 40.000 glasova moglo je preokrenuti ishod
Trumpovi rezultati s prošlih i ovih izbora dobra su ilustracija koliko Elektorski zbor može iskriviti volju birača. Trump je 2016. osvojio tri milijuna glasova manje od Hillary Clinton i dobio 306 elektora, a ona 232. Ove godine je Biden osvojio sedam milijuna glasova više od Trumpa i dobio isti broj elektora.
Još gore – da je Biden od svojih sedam milijuna prednosti izgubio samo 40 tisuća glasova, to bi Trumpu bilo dovoljno da preokrene četiri države i osvojio drugi mandat. Ni sedam milijuna glasova, najveća prednosti u povijesti, u tom slučaju ne bi bila dovoljna da Biden postane predsjednik.
No, ovakva dodjela elektora nije upisana u ustav, nego je određuju pojedine države, pa bi je bilo lakše promijeniti. Maine i Nebraska već imaju drukčiji sistem. No, republikanci su ti koji profitiraju od većinskog sistema za izbor elektora, pa ga ne žele mijenjati.
Teško da će mijenjati sustav
Ukidanje cijelog Elektorskog zbora spada pak u fantastiku. Čak i kad bi se dogovorili demokrati i republikanci u Kongresu, za stupanje amandmana na snagu treba ratifikacija u dvije trećine država, što znači da ga se može elegantno minirati. Posljednji značajni amandman na američki ustav donesen je davne 1967. godine (i dvaput kasnije za pitanja oko kojih nije bilo ideoloških razlika).
Pritom, nisam siguran da bi izbor predsjednika kakav imaju Hrvatska ili Francuska bio dobar u Americi, koja je podjednako država koliko i “kontinent” s regijama, populacijama i interesima koji ne mogu biti različitiji. Postojeći model nije dobar jer veliku moć stavlja u ruke (bijelog) ruralnog stanovništva. No, izravan izbor predsjednika po “popular voteu” bi sveo kampanju na četiri-pet megalopolisa: razliku između pobjede i poraza ne bi činila Iowa, nego New York, Los Angeles, Dallas, Chicago.
Sav politički napor svodio bi se na osvajanje velikih gradova – njujorško metropolitansko područje ima 20 milijuna stanovnika, kao cijela Florida. Los Angeles je velik kao cijela Pennsylvania. Ti gradovi ionako već imaju ogroman utjecaj, od ekonomije preko znanosti do medija – njihova dodatna politička moć samo bi dodatno razbjesnila stanovnike tzv. fly-over država.
Drama nije gotova, Trump ne odustaje
U svakom slučaju, mogućnost dogovora gotovo da ne postoji, pa do daljnjeg ostajemo na Elektorskom zboru. Američka demokracija zasad je preživjela najgori stres-test, ali drama ipak nije gotova. Trump ne odustaje. Republikanci u šest država koje je osvojio Biden imenovali su “alternativne elektore” koje će poslati u Washington 6. siječnja, kad Kongres prebrojava elektore i ratificira njihove glasove.
Tko će “primiti” te “alternativne elektore” nije jasno, ali republikanci u Kongresu kažu kako će pokušati osporiti ishod glasanja Elektorskog zbora. To neće biti od velike koristi jer na kraju većinu u Zastupničkom domu imaju demokrati, ali će biti još jedna norma koja je prvi put srušena.
Na korak od eskalacije političkog nasilja
No, parlamentarne smicalice izgledaju još simpatično kad ih usporedite s aktivnostima Trumpovih pristaša na ulici. Prošlog vikenda spustili su se u Washington na niz mitinga podrške svome vođi, naoružani i agresivni. Neonacistička grupa Proud Boys, koje je Trump još s predsjedničke debate uzeo pod svoju zaštitu, napadala je građane na cesti taman kao što su njihovi istomišljenici radili po Njemačkoj 1930-ih godina.
Proud Boysi ne nose smeđe košulje, ali ih vodi slična ideologija krvi i tla. Trump im šalje signale iz Bijele kuće. Njegov suludi pokušaj da bez dokaza o prevari poništi 20 milijuna glasova u četiri države propao je na Vrhovnom sudu – svih devet sudaca glasalo je protiv, uključujući i troje koje je postavio Trump.
Nakon toga razuman političar bi odustao i priznao poraz. Trump je pak poručio kako je “Naša borba tek počela!” Neonacisti i drugi razbojnici na ulicama spremni su na eskalaciju političkog nasilja. Trump je poražen – i na izborima i na sudu i na Elektorskom zboru – ali ga se još nismo riješili. Iduće poglavlje je pokušaj da sve ovo završi bez mrtvih.
Američka demokracija zasad je preživjela najgori stres-test. No, drama nije gotova
Kako je sastanak Elektorskog zbora, s predsjednikom koji ne bira sredstva u pokušaju da ostane na vlasti, postao politički događaj prvog razreda
Trump ne odustaje. Republikanci u šest država koje je osvojio Biden imenovali su 'alternativne elektore' koje će poslati u Washington 6. siječnja, kad Kongres prebrojava elektore i ratificira njihove glasove
S 306 glasova elektora Joe Biden ponovno je izabran za novog predsjednika – trideseti put, po jednoj školi, a 21. put po interpretaciji druge škole. Od trenutka kad je pobijedio na izborima, Bidena bar jednom dnevno ponovno proglase novim američkim predsjednikom.
Nakon što završi prebrojavanje u ovoj državi, kad ona država potvrdi svoje rezultate, kad treća država po drugi put verificira svoje, kad njegov protukandidat Donald Trump izgubi jednu suludu tužbu, kad sud odbije drugu, kad se to dogodi na okružnom sudu, kad glavni tužitelj kaže da izbori nisu bili namješteni, konačno kad Trumpa hladno odbije i Vrhovni sud, pa onda par dana kasnije kad ga hladno odbije Vrhovni sud ponovno, pa onda kad glasa Elektorski zbor.
Vidite zašto se brojači Bidenovih pobjeda dijele u škole; nije lako ući u trag postizbornim uspjesima budućeg 46. predsjednika.
Biden je već održao 6 pobjedničkih govora
“You’re gonna win so much, you’re gonna have so much winning that you’ll ask me: ‘Please Mr. President, Sir, could we stop winning, we cannot take it anymore!'” – tako je pred one izbore 2016. Trump obećavao biračima da će toliko pobjeđivati da će ga birači morati moliti da prestane jer ne mogu više izdržati tolike pobjede.
I doista, četiri godine kasnije, zbog Trumpa koji na svakom koraku pokušava osporiti ishod izbora, Biden pobjeđuje svakog dana. Dosad je održao šest “pobjedničkih govora”, koje su svi iščekivali i proglašavali “najvažnijima u njegovoj karijeri”; čini se da je pobjeđivanje dosadilo i njemu samom, pa je svaki “pobjednički govor” sve kraći – ovaj nakon Elektorskog zbora jedva deset minuta.
Dosad je sastanak elektora bio dosadan
Nasrtaj Donalda Trumpa i Republikanske stranke na demokraciju u Americi pretvorio je sastanak Elektorskog zbora u događaj koji se uživo prati na svim televizijama. Sve američke predsjednike, osim Geralda Forda, izabrao je Elektorski zbor, ali njegovo glasanje dosad se nije pratilo kao breaking news, a elektore zbrajalo s nestrpljenjem kao da ne znamo tko je pobijedio još prije mjesec dana.
Sastanak Elektorskog zbora u pravilu je jednako uzbudljiv događaj kao kad hrvatsko Državno izborno povjerenstvo pošalje Izvještaj o konačnim i službenim rezultatima izbora u Upravno-pravnu službu Hrvatskog sabora. No, u ponedjeljak je to cijeli dan bilo na televiziji.
Što se točno događa na sastanku
Sastanak Elektorskog zbora zapravo je pedeset i jedan sastanak u skupštinama pedeset država i Distrikta Kolumbija, gdje se ustanovi pobjednik izbora kojemu idu svi elektori te države – od po tri elektora u malim državama do 55 elektora, koliko ima najmnogoljudnija Kalifornija.
Elektori tad glasaju za svog kandidata – iako su tu moguća iznenađenja – a njihovi glasovi se zbrajaju na nacionalnoj razini. Kandidat koji dođe do 270 elektorskih glasova je izabran za predsjednika, a njegov zamjenik – ove godine prvi put zamjenica – za potpredsjednika odnosno potpredsjednicu. Oni ne stupaju na dužnost odmah, nego u podne 20. siječnja iduće godine, kad istječe mandat aktualnom predsjedniku i potpredsjedniku.
Sastanak Elektorskog zbora uključuje nekoliko stotina ljudi koji sudjeluju u političkom procesu, ali je njegova ceremonijalna priroda dosad taj događaj osuđivala na praćenje samo na lokalnim televizijama. S predsjednikom koji ne bira sredstva u pokušaju da ostane na vlasti i nakon izgubljenih izbora, okupljanje elektora postalo je politički događaj prvog razreda.
Podsjeća na Euroviziju
Najvažnije: sastanak Elektorskog zbora potvrdio je da je američka demokracija izdržala najgori stres-test u dva i pol stoljeća i da razjareni autokrat-u-pokušaju ipak ne može tek tako srušiti demokratske institucije.
Sastanak Elektorskog zbora podsjeća na glasanje na Euroviziji, ali bez voditelja na glavnoj pozornici i bez jasnog rasporeda – države se javljaju kako koja završi proces, a jedino što im daje ritam su vremenske zone od Nove Engleske do Havaja.
Kao i s Eurosongom, glasanje je prilika da vidimo neke od bivših i budućih natjecatelja – među 29 elektora države New York bili su Hillary i Bill Clinton, rezultate glasanja “žirija u Georgiji” pročitala je Stacy Abrams, popularna bivša kandidatkinja za guvernerku koja će se u idućim desetljećima vjerojatno kandidirati za Bijelu kuću.
Trum uništio vickastu tradiciju
Upravo su rezultati iz Georgije, uz one iz Pennsylvanije, Wisconsina i Michigana, umirili sve koji su sastanak Elektorskog zbora pratili s nelagodom. Četiri države čije su rezultate Trump i republikanci pokušali poništiti – te tako oduzeti pravo glasa 20 milijuna birača – sve su svoje elektore dodijelile Bidenu, koji je pobijedio u tim državama, i svi su elektori glasali za Bidena. To je bio kraj drame.
Da je s Trumpom vrag odnio šalu, shvatili su i sami elektori, pa ove godine nije bilo niti jednog “nevjernog glasa”: svi elektori glasali su za kandidata za kojega su i izabrani. Trumpov napad na demokraciju tako je uništio vickastu tradiciju da par elektora uvijek iznenadi.
Biden je izabran s 306 elektorskih glasova, koliko je i osvojio – za razliku od Trumpa, koji je 2016. također osvojio 306 elektorskih glasova, ali ih je dobio 304 jer su dva elektora iz Teksasa glasala za Johna Kasicha i Rona Paula.
Amerikanci biraju predsjednika na zastarjeli način
Elektorski zbor na lošem je glasu jer Amerikanci biraju predsjednika na zastarjeli način, koji se u suštini nije promijenio od kraja 18. stoljeća. Amerika je jedina demokracija u kojoj je na izravnim izborima za jednu poziciju moguće osvojiti više glasova i izgubiti izbore.
Još gore, mjesto predsjednika jedina je izabrana dužnost u Americi gdje je moguće da kandidat s više glasova izgubi – od članova gradskih vijeća do senatora, na svim drugim izborima pobjeđuje onaj s više glasova.
Dva su glavna problema s Elektorskim zborom. Prvi je nesrazmjernost, jer male države imaju neproporcionalno velik broj elektora, a drugi većinski izborni model.
Republikanci su u startu u prednosti
Elektori se dodjeljuju razmjerno broju stanovnika pojedine države, ali svaka starta s dva elektora, što malim državama daje veći utjecaj nego što bi trebale imati. No, nisu sve male države ruralna republikanska uporišta na Zapadu, poput Wyominga ili dviju Dakota; postoje i male države na demokratskoj Istočnoj obali, poput Rhode Islanda i Delawarea.
No, kad krenete republikanske male države poništavati s onim demokratskima, republikanci ostanu u prednosti od tri male države; desetak elektorskih glasova u startu svakih izbora.
Demokrati žele poništiti tu dugoročnu republikansku prednost, pa se nadaju da će osvojiti većinu u Senatu (dvoje senatora iz Georgije bira se u drugom krugu u siječnju). Ako uspiju, Amerika bi prvi put od 1959. godine mijenjala zastavu jer bi demokrati dali državnost Portoriku i Distriktu Kolumbija te ih primili u Uniju kao 51. i 52. bijelu zvijezdu na plavom polju.
Kako propada ogroman broj glasova
Drugi problem Elektorskog zbora je u tome što države dodjeljuju elektore po većinskom modelu: tko osvoji jedan glas više, dobije cijelu delegaciju elektora. To je posebno problematično u velikim “battleground” državama, poput Floride i Pennsylvanije, gdje “propada” ogroman broj glasova.
Ove godine Biden je osvojio 3,5 milijuna glasova u Pennsylvaniji, Trump 3,4 milijuna. Biden je dobio 20 elektora, a Trump nijednog. Slično je bilo na Floridi, gdje je Trump osvojio 5,7 milijuna glasova i 29 elektora, a Biden 5,3 milijuna i nula elektora.
Ovakva dodjela elektora može dovesti do suludih ishoda gdje kandidat s više glasova izgubi izbore. Pet je predsjednika izabrano u Elektorskom zboru unatoč gubitku “popular votea”: John Quincy Adams, Rutherford Hayes i Benjamin Harrison u 19. stoljeću, te George W. Bush 2000. i Donald Trump 2016. godine.
Propustili su priliku da moderniziraju sustav
Prokletstvo ovog sistema je što je problematične rezultate proizvodio samo u 19. i 21. stoljeću, vremenu ogromnih stranačkih polarizacija, a niti jednom u 20. stoljeću kad su američke stranke bile sklonije kompromisu i suradnji. Tako je propuštena prilika da se zastarjeli model osuvremeni kad se nešto moglo napraviti.
Da države svoje elektore dodjeljuju razmjerno broju glasova koje pojedini kandidat osvoji, a ne sve elektore onome s više glasova, ne bi bilo značajnog raskoraka između “popular votea” i Elektorskog zbora. Male države i dalje bi imale više utjecaja nego što zaslužuju, ali to postoji i u Europskoj uniji pa ne izaziva velike probleme.
Samo 40.000 glasova moglo je preokrenuti ishod
Trumpovi rezultati s prošlih i ovih izbora dobra su ilustracija koliko Elektorski zbor može iskriviti volju birača. Trump je 2016. osvojio tri milijuna glasova manje od Hillary Clinton i dobio 306 elektora, a ona 232. Ove godine je Biden osvojio sedam milijuna glasova više od Trumpa i dobio isti broj elektora.
Još gore – da je Biden od svojih sedam milijuna prednosti izgubio samo 40 tisuća glasova, to bi Trumpu bilo dovoljno da preokrene četiri države i osvojio drugi mandat. Ni sedam milijuna glasova, najveća prednosti u povijesti, u tom slučaju ne bi bila dovoljna da Biden postane predsjednik.
No, ovakva dodjela elektora nije upisana u ustav, nego je određuju pojedine države, pa bi je bilo lakše promijeniti. Maine i Nebraska već imaju drukčiji sistem. No, republikanci su ti koji profitiraju od većinskog sistema za izbor elektora, pa ga ne žele mijenjati.
Teško da će mijenjati sustav
Ukidanje cijelog Elektorskog zbora spada pak u fantastiku. Čak i kad bi se dogovorili demokrati i republikanci u Kongresu, za stupanje amandmana na snagu treba ratifikacija u dvije trećine država, što znači da ga se može elegantno minirati. Posljednji značajni amandman na američki ustav donesen je davne 1967. godine (i dvaput kasnije za pitanja oko kojih nije bilo ideoloških razlika).
Pritom, nisam siguran da bi izbor predsjednika kakav imaju Hrvatska ili Francuska bio dobar u Americi, koja je podjednako država koliko i “kontinent” s regijama, populacijama i interesima koji ne mogu biti različitiji. Postojeći model nije dobar jer veliku moć stavlja u ruke (bijelog) ruralnog stanovništva. No, izravan izbor predsjednika po “popular voteu” bi sveo kampanju na četiri-pet megalopolisa: razliku između pobjede i poraza ne bi činila Iowa, nego New York, Los Angeles, Dallas, Chicago.
Sav politički napor svodio bi se na osvajanje velikih gradova – njujorško metropolitansko područje ima 20 milijuna stanovnika, kao cijela Florida. Los Angeles je velik kao cijela Pennsylvania. Ti gradovi ionako već imaju ogroman utjecaj, od ekonomije preko znanosti do medija – njihova dodatna politička moć samo bi dodatno razbjesnila stanovnike tzv. fly-over država.
Drama nije gotova, Trump ne odustaje
U svakom slučaju, mogućnost dogovora gotovo da ne postoji, pa do daljnjeg ostajemo na Elektorskom zboru. Američka demokracija zasad je preživjela najgori stres-test, ali drama ipak nije gotova. Trump ne odustaje. Republikanci u šest država koje je osvojio Biden imenovali su “alternativne elektore” koje će poslati u Washington 6. siječnja, kad Kongres prebrojava elektore i ratificira njihove glasove.
Tko će “primiti” te “alternativne elektore” nije jasno, ali republikanci u Kongresu kažu kako će pokušati osporiti ishod glasanja Elektorskog zbora. To neće biti od velike koristi jer na kraju većinu u Zastupničkom domu imaju demokrati, ali će biti još jedna norma koja je prvi put srušena.
Na korak od eskalacije političkog nasilja
No, parlamentarne smicalice izgledaju još simpatično kad ih usporedite s aktivnostima Trumpovih pristaša na ulici. Prošlog vikenda spustili su se u Washington na niz mitinga podrške svome vođi, naoružani i agresivni. Neonacistička grupa Proud Boys, koje je Trump još s predsjedničke debate uzeo pod svoju zaštitu, napadala je građane na cesti taman kao što su njihovi istomišljenici radili po Njemačkoj 1930-ih godina.
Proud Boysi ne nose smeđe košulje, ali ih vodi slična ideologija krvi i tla. Trump im šalje signale iz Bijele kuće. Njegov suludi pokušaj da bez dokaza o prevari poništi 20 milijuna glasova u četiri države propao je na Vrhovnom sudu – svih devet sudaca glasalo je protiv, uključujući i troje koje je postavio Trump.
Nakon toga razuman političar bi odustao i priznao poraz. Trump je pak poručio kako je “Naša borba tek počela!” Neonacisti i drugi razbojnici na ulicama spremni su na eskalaciju političkog nasilja. Trump je poražen – i na izborima i na sudu i na Elektorskom zboru – ali ga se još nismo riješili. Iduće poglavlje je pokušaj da sve ovo završi bez mrtvih.