Komentar: Izbjeglička kriza test je za oblikovanje buduće politike EU
U povodu izbjegličke krize sve se češće spominje suspenzija Schengena
Jean-Claude Juncker je prije nekoliko dana, potaknut na to očitim raspadom i posljednjeg privida zajedničke europske politike prema izbjeglicama i tražiteljima azila, napisao: “Europa pada kada prevlada strah. Europa pada kada prevlada ego. Europa će uspjeti ako budemo radili zajedno, pragmatično i učinkovito”.
Posljednjih je godina više nego očito da se Europa previše često boji. Propustila je jasnije definirati vlastitu politiku prema Ukrajini i dopustila je da pobunjenici na kijevskom trgu Majdan, koje su podržavale Sjedinjene Države, odbace netom potpisani sporazum između tadašnjeg ukrajinskog predsjednika Janukoviča i lidera parlamentarne opozicije Klička i Jacenjuka premda su čak tri europska ministra vanjskih poslova bili jamci provedbe tog sporazuma. Europa se nakon toga ponašala kao da nikakva jamstva nikad nisu bila dana. Nakon eskalacije sukoba u Ukrajini, ruske aneksije Krima i otvorene oružane pobune u istočnim dijelovima Ukrajine, Europa se počela bojati daljnje eskalacije i mogućeg oružanog sukoba s Rusijom.
Krhkost Europe
Europa je prilično panično reagirala na grčku financijsku krizu. Strah od propasti eura i eurozone, najvećeg dostignuća u okviru europskih integracija, određivao je poteze koje su europski lideri donosili kako bi onemogućili Ciprasovu vladu da ostvari bilo koje od svojih predizbornih obećanja. Bio je to i strah od moguće pojave drugih remetilačkih političkih snaga na birokratiziranom europskom nebu.
Najnoviji povod za strah mnogih Europljana i njihovih političkih predstavnika pruža neviđena izbjeglička kriza. Tim povodom oglasio se i Juncker. Njegov članak jasno pokazuje da Europa prema izbjeglicama i tražiteljima azila ne djeluje ni zajedno, ni pragmatično, ni učinkovito. Drukčije i ne može biti ako se lideri zajednice s više od 500 milijuna stanovnika nisu mogli dogovoriti o zbrinjavanju 40.000 izbjeglica koje su već bile na teritoriju Grčke i Italije.
Više je nego očito da se Europa previše često boji. Panično je reagirala na ukrajinsku i grčku krizu, sada i na krizu s izbjeglicama. Zajednica s 500 milijuna stanovnika nije se mogla dogovoriti o zbrinjavanju 40.000 ljudi
Tom prilikom je predsjednica Litve Dalia Grybauskaite rekla da nema namjeru sudjelovati u ikakvom rješavanju tog problema. Pritom je njezina zemlja jedna od najglasnijih u pozivanju na solidarnost zemalja članica kad je u pitanju kompenzacija negativnih učinaka ekonomskih sankcija protiv Rusije. Ne treba ni spominjati da su sve baltičke zemlje unisone u zahtjevu za snažnijim angažmanom NATO-a na održavanju njihove sigurnosti. Prema njihovu razumijevanju, na solidarnost je opravdano pozivati samo kad su njihovi interesi u pitanju. Angela Merkel je poslije tog summita izjavila da je to bio najveći izazov koji je kao kancelarka vidjela u europskim poslovima.
Takve činjenice jasno upućuju na krhkost Europe kao zajednice zasnovane na vrijednostima. Pri svakom ozbiljnijem iskušenju te vrijednosti kao da nestaju. Zbog toga čelnik ključnog tijela izvršne vlasti Europske unije može samo apelirati na provođenje zajedničke politike prema izbjeglicama i tražiteljima azila.
Isti dan kad je Juncker objavio svoj apel, njemačka je vlada iznijela plan od deset točaka za rješavanje izbjegličke krize. Kao uvjerljiv znak da je spremna energično raditi na provedbi toga plana, donijela je odluku o suspenziji primjene Dublinskog protokola na izbjeglice iz Sirije. Taj protokol određuje da su tražitelji azila dužni zatražiti azil u prvoj zemlji EU u kojoj se zateknu. Znajući da je Njemačka primarni cilj za veliku većinu izbjeglica, tim potezom je znatno olakšano postupanje u zemljama najizloženijima izbjegličkom valu, Grčkoj, Italiji i Mađarskoj.
Pravila za sve članice
Nijemci se zauzimaju za ujednačavanje uvjeta prihvata izbjeglica, kao i za novu, integriranu europsku politiku prema tražiteljima azila, koja će biti obvezujuća za sve zemlje članice. Njemačka se, pozivajući se pritom na neodrživu situaciju da zemlje na vanjskim granicama EU snose nesrazmjerno velik teret, zauzima za poštenu raspodjelu izbjeglica u Europi. Svojom odlukom da u ovoj godini zbrine 800.000 izbjeglica jasno pokazuje da je djelima spremna potvrditi svoje prijedloge. Dosljedno intenciji da se postigne što je moguće viša razina integracije u oblikovanju i provedbi europskih politika, Njemačka predlaže europsku politiku registriranja i praćenja novopridošlih ljudi, nasuprot dosadašnjoj praksi da svaka država taj problem rješava na svoj način.
Zanimljivo je da se u tom njemačkom dokumentu o izbjegličkoj krizi u Europi govori i o Zapadnom Balkanu. Ako države s tog područja zadovoljavaju uvjete za kandidaturu za članstvo u EU, onda nije prihvatljivo da ih se tretira kao nesigurne i da se u zemljama EU prihvaćaju zahtjevi za azil građana tih država kandidatkinja. Premda nijedna država nije izravno spomenuta, ta se primjedba, vjerojatno, odnosi ponajviše na Kosovo, otkuda je više desetaka tisuća ljudi pokušalo zatražiti azil baš u Njemačkoj.
Nakon što je istaknuta potreba da se njemačko zakonodavstvo o useljenicima reformira u smjeru kontrolirane imigracije usmjerene na stjecanje zakonskih pretpostavki za zapošljavanje, naglašena je nužnost da se cijela Europa suoči s uzrocima krize. “Stabiliziranje propalih država i obuzdavanje građanskog rata mora ići ruku pod ruku s koncentriranim nastojanjima da se postigne ekonomski razvoj i stvore prave ekonomske i društvene perspektive“, navodi se u tom njemačkom dokumentu.
Zajedništvo je ključno
Europski čelnici dosad nisu pokazivali interes za raspravu o mogućim načinima otklanjanja uzroka izbjegličke krize. S obzirom na porazno iskustvo na primjeru pokušaja uspostave zajedničke europske politike zbrinjavanja izbjeglica, malo je vjerojatno da će u tom pogledu biti iskazana veća razina spremnosti na solidarnost i zajedničku akciju. Baš kao što je to učinio Juncker u svom apelu, tako se i u ovom njemačkom dokumentu inzistira na tome da je ključni preduvjet za uspješno suočavanje i s uzrocima i s posljedicama krize zajedničko djelovanje na europskoj razini.
Kao što je grčka kriza potaknula rasprave o mogućem raspadu eurozone, tako se povodom aktualne izbjegličke krize sve učestalije spominje mogućnost suspenzije Schengena. Ako se doista dogodi da taj opipljivi aspekt postojanja europske integracije na terenu i u svakodnevnom životu, ništa manje važan od eura i eurozone, bude doveden u pitanje, izgledi za oblikovanje bilo kakve europske politike bit će ubuduće bitno smanjeni.
Ako se doista dogodi da taj opipljivi aspekt postojanja europske integracije na terenu i u svakodnevnom životu, ništa manje važan od eura i eurozone, bude doveden u pitanje, izgledi za oblikovanje bilo kakve europske politike bit će ubuduće bitno smanjeni.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 29. kolovoza 2015.