Božo Kovačević za Telegram: Što će točno EU (i Hrvatska) dobiti od novog trgovinskog sporazuma?
Telegramov suradnik i kolumnist Božo Kovačević, nekadašnji ministar okoliša i hrvatski veleposlanik u Moskvi, za naše čitatelje detaljno analizira TTIP, sporazum o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu, što je izazvao snažne reakcije antiglobalista, ali i zbunio većinu stanovnika Europske unije. Zbog netransparentnih pregovora većina nas nije sigurna čemu TTIP služi, a nije pomogla ni brošura koju je povjerenica EU za trgovinu, Cecilia Malmström, nedavno izdala
Kao što je prije tri godine ACTA uzburkala europsku javnost koja je primorala zastupnike Europskog parlamenta da odbiju ratificirati taj trgovinski sporazum, tako se posljednjih godinu dana diljem Europe sve žučljivije raspravlja o ambicioznom projektu formiranja najvećeg područja slobodne trgovine na svijetu.
Pretpostavka za ostvarivanje tog projekta je ratifikacija sporazuma o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) između EU i SAD. Ekonomska stagnacija zapadnoga svijeta izazvana financijskim slomom 2008. godine nedvojbeno je na obje strane Atlantika potaknula razmišljanja o mogućim načinima prevladavanja nepovoljnih trendova. Sve slabija konkurentnost europskih gospodarstava, s jedne strane, i američka bojazan da bi se zbog nepostojanja hladnoratovskih prijetnji Europa mogla previše osamostaliti u sigurnosnom i ekonomskom pogledu, s druge strane, bili su komplementarni motivi za otpočinjanje pregovora o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu 2013. godine.
Utjecaj ukrajinske kriz na pregovore
Ako je činjenica da je Amerika – zajedno s još jedanaest azijskih, sjevernoameričkih, južnoameričkih i pacifičkih zemalja – počela pregovore o transpacifičkom partnerstvu (TPP) 2011. godine mogla potaknuti EU da pristane na otpočinjanje takvih pregovora i o transatlantskoj suradnji, izbijanje ukrajinske krize je nedvojbeno pridonijelo europskoj spremnosti za ubrzanje pregovora i za pokušaj njihova privođenja kraju u dogledno vrijeme.
Gotovo je nevjerojatno da liberalne koncepcije o slobodnoj trgovini kao nužnoj pretpostavci ekonomskog napretka i o povećanoj međuovisnosti zemalja kao jednom od preduvjeta svjetskoga mira mnogi u današnjoj Europi, koja je uvelike zasnovana upravo na tim načelima, vide kao prijetnju europskom blagostanju.
S intenziviranjem pregovora i njihovim prelaskom u završnu fazu i najšira europska javnost iskazala je interes i, u velikoj mjeri, animozitet prema daljnjoj globalizaciji koja se uglavnom percipira kao izlika za svakovrsni američki ekspanzionizam. Takvim reakcijama uvelike je pridonijela činjenica da su sve do sredine 2014. godine pregovori vođeni daleko od javnosti. U reakcijama na sporazum, čiji je pravi sadržaj zasad nedostupan ne samo široj javnosti nego i zastupnicima Europskog parlamenta, koristi se već poznati pojmovni repertoar antiglobalizacijskog aktivizma.
Urušavanje ekonomija i državnih struktura?
Ti aktivisti u TTIP-u vide provedbu neoliberalnih aksioma fleksibilizacije tržišta rada, deregulacije financijskog sektora i privatizacije javnih službi. Ti protivnici globalizacije te aksiome, koje zagovornici TTIP-a ne spominju, vide kao recepte za sigurnu propast, za daljnje nametanje interesa kapitala i slabljenje interesa rada, za uzmak realnog sektora ekonomije pred spekulativnim interesima i za eroziju preostalih socijalnih funkcija države.
Kao odgovor na javno sve izraženije nepovjerenje u prave namjere najviših tijela EU zaduženih za vođenje pregovora o TTIP-u početkom travnja pojavila se brošura koju potpisuje povjerenica EU za trgovinu Cecilia Malmström. U toj brošuri povjerenica pokušava opovrgnuti deset najraširenijih negativnih predodžbi ili, kako ih ona naziva, mitova o TTIP-u. Riječ je o primjeru neuvjerljive političke propagande koja neće utjecati na stajališta protivnika TTIP-a, a za njegove je zagovornike nepotrebna.
Neki čak toliko pretjeruju da spominju i utrku do dna, pojam kojim se opisuje urušavanje ekonomija i cjelokupne državne strukture zemalja Trećega svijeta koje – u pokušaju da privuku inozemne investicije – investitorima pružaju takve uvjete koji u potpunosti ubijaju domaću proizvodnju, obezvređuju domaću radnu snagu, uništavaju okoliš i destabiliziraju ionako krhke državne financije onemogućavajući time da država pruži barem minimalnu razinu zdravstvene zaštite, uvjete za obrazovanje svih ili bilo što u interesu javnog dobra.
Sveprisutni antiglobalizacijski refleks
Gotovo je nevjerojatno da liberalne koncepcije o slobodnoj trgovini kao nužnoj pretpostavci ekonomskog napretka i o povećanoj međuovisnosti zemalja kao jednom od preduvjeta svjetskoga mira mnogi u današnjoj Europi, koja je uvelike zasnovana upravo na tim načelima, vide kao prijetnju europskom blagostanju. Taj antiglobalizacijski refleks pojavljuje se i na svaki spomen moguće zajedničke europsko-američke regulacije tržišta hrane jer se u tome vidi korak prema prodoru genetski modificiranih organizama i hormonima rasta impregniranog američkog mesa na europsko tržište.
Kao odgovor na javno sve izraženije nepovjerenje u prave namjere najviših tijela EU zaduženih za vođenje pregovora o TTIP-u početkom travnja pojavila se brošura koju potpisuje povjerenica EU za trgovinu Cecilia Malmström. U toj brošuri povjerenica pokušava opovrgnuti deset najraširenijih negativnih predodžbi ili, kako ih ona naziva, mitova o TTIP-u.
Nepotrebna propaganda bez pravog utjecaja
S obzirom na položaj potpisnice brošure i na važnost tog projekta za ukupnu gospodarsku i sigurnosnu transatlantsku suradnju, čija bi provedba godišnje prihode svakog Europljanina trebala povećati za 500 eura, moglo se očekivati da će ta publikacija sustavno i argumentirano prikazati razloge za taj dalekosežni sporazum. No, povjerenica Malmström objavila je samo neveliku slikovnicu. Riječ je o primjeru neuvjerljive političke propagande koja neće utjecati na stajališta protivnika TTIP-a, a za njegove je zagovornike sasvim nepotrebna.
Na raširenu bojazan da bi TTIP mogao ugroziti visoke europske standarde sigurnosti hrane, zaštite okoliša i radnih prava povjerenica odgovara da se o tome uopće ne pregovara. Osnovna je intencija Komisije „srezati troškove s kojima se izvoznici iz EU suočavaju kada su standardi EU i SAD isti, ali su europska pravila drukčija od američkih“. Praktična posljedica postizanja sporazuma bit će ta da će europski proizvođači kolača, koji sada ne mogu izvoziti u SAD zbog toga što europski strojevi za pravljenje kreme ne odgovaraju američkim standardima, ubuduće moći izvoziti i na američko tržište.
Uvoz američke genetski modificirane hrane
Povjerenica kategorično odbacuje mogućnost da će sporazumom biti omogućen uvoz američke genetski modificirane hrane, mesa životinja tretiranih hormonom rasta i mesa kloniranih životinja. U tom pogledu EU neće ustuknuti ni korak. Ali izborit će se za to da francuski i irski uzgajivači kamenica ubuduće nesmetano mogu izvoziti na američko tržište.
Osobito je zanimljiv odgovor na primjedbu da su carine u europsko-američkoj vanjskotrgovinskoj razmjeni na obje strane niske pa nije potreban sporazum koji bi to područje dodatno regulirao. Ne konkretizira se koja će odredba budućeg sporazuma pogodovati kojoj od europskih industrija. Umjesto toga navodi se primjer koji pokazuje da je izvoz zračnih jastuka iz Njemačke u Južnu Koreju porastao 500% nakon potpisivanja trgovinskog sporazuma s tom zemljom.
Sadašnji problem je u tome što Amerikanci testiraju vodu u kojoj su kamenice uzgojene, a Europljani testiraju same kamenice. Budući da znanost potvrđuje da su oba načina ispitivanja zdravstvene ispravnosti te namirnice jednako pouzdana, ubuduće prepreka za europski izvoz neće biti.
Osobito je zanimljiv odgovor na primjedbu da su carine u europsko-američkoj vanjskotrgovinskoj razmjeni na obje strane niske pa nije potreban sporazum koji bi to područje dodatno regulirao. Ne konkretizira se koja će odredba budućeg sporazuma pogodovati kojoj od europskih industrija. Umjesto toga navodi se primjer koji pokazuje da je izvoz zračnih jastuka iz Njemačke u Južnu Koreju porastao 500% nakon potpisivanja trgovinskog sporazuma s tom zemljom, a izvoz poljskih klima uređaja porastao je čak 23 puta.
Naravno, južnokorejski proizvodi u Njemačkoj i Poljskoj sada se prodaju po nižim cijenama nego prije. Nije navedeno koji su to proizvodi i je li njihovim prodorom na europsko tržište možda otežano poslovanje kojoj od domicilnih industrija.
Sporovi između stranih investitora i vlada
Jedan od ozbiljnijih prigovora tiče se načina rješavanja sporova između stranih investitora i vlada. Protivnici TTIP-a upozoravaju na opasnost da moćne američke transnacionalne kompanije prijetnjom pokretanja sudskih postupaka onemoguće vlade u donošenju propisa jer bi, u slučaju da novi propisi otežavaju njihovo djelovanje, mogle tražiti ogromne odštete. Povjerenica uvjerava da će TTIP zapravo osnažiti postojeći sustav rješavanja sporova između investitora i vlada. Ako nezavisni međunarodni arbitri zaključe da je neka vlada diskriminirala inozemnog investitora, dotična vlada morat će platiti odštetu, ali neće morati mijenjati svoje zakone.
Uz to EU želi definirati proceduru rješavanja sporova tako što će precizirati moguće osnove za pokretanje postupaka, ojačati pravo vlada da reguliraju određena područja i što će omogućiti javni pristup dokumentima kojima sud raspolaže i sudskim saslušanjima te će omogućiti podnošenje predstavki zainteresiranim strankama.
Kao ključnu pozitivnu posljedicu takve ipak nejasne regulacije načina rješavanja sporova povjerenica navodi primjer za koji nije sasvim jasno u kakvoj je vezi s problematikom rješavanja sporova. Ona tvrdi da će uspješnom primjenom baš tog poglavlja TTIP-a biti omogućena slobodna transatlantska trgovina zaštitnim naočalama koja danas nije moguća zbog različitih načina testiranja zaštite od ultraljubičastih zraka u EU i SAD.
Liberalizacija izvoza keramičkog posuđa
Sasvim je nejasno na koji način liberalizacija izvoza europskog keramičkog posuđa potkrepljuje tvrdnju da TTIP nipošto neće primoravati europske vlade da privatiziraju javne službe. No, povjerenica Malmström smatra da je ta veza toliko očita da je ne treba dodatno objašnjavati.
Jednako tako kao ilustraciju privrženosti europskoj kulturnoj raznolikosti i održanju europskog načina financiranja kulturne industrije – a to je pretežito državno financiranje za razliku od američkog modela slobodnog tržišta – povjerenica navodi da će mali europski pekari ubuduće imati bolji pristup američkom tržištu.
Kategorično je odbačen prigovor da javnost, zapravo, ne zna, o čemu se pregovara. Ovi su trgovinski pregovori najtransparentniji dosad i provode se uz sudjelovanje najšireg kruga mogućih zainteresiranih strana. No, povjerenica kao da nije svjesna da je njezin bizarni izbor mogućih pozitivnih ishoda primjene budućeg sporazuma u većoj mjeri razlog za sumnju u pravi sadržaj i izvorne namjere pregovarača negoli potvrda transparentnosti procesa pregovora.
Na tvrdnju kritičara da TTIP značiti utrku do dna u vezi s pitanjima okoliša i radnih prava odgovor glasi: „Mi želimo u TTIP-u poglavlje posvećeno jačanju održivog razvitka“. U tom pogledu EU ima vjerojatno najviše standarde u svijetu. Imajući u vidu američko odbijanje bilo kakvog međunarodnopravnog okvira koji bi određivao obvezujuće ciljeve na području zaštite okoliša i načine njihova ostvarivanja, nije uvjerljivo da bi se moglo postići sporazumno rješenje koje će europske visoko postavljene standarde ostaviti potpuno nedirnutima.
Kritike modernog kapitalizma
Povjerenica odbacuje i tvrdnju kritičara da će sporazum pomoći američkim i europskim izvoznicima, ali da će naštetiti zemljama u razvoju. Pritom ona naglašava da će povećana europsko-američka razmjena povećati potražnju za onim što zemlje u razvoju izvoze, primjerice za sirovinama, i tako pospješiti njihovo uključivanje u svjetsku trgovinu. Njoj kao da nisu poznate različite kritike modernog kapitalizma koje upravo na ovisnost nekih zemalja o izvozu sirovina ukazuju kao na uzrok njihovog stalnog relativnog zaostajanja.
Kategorično je odbačen prigovor da javnost, zapravo, ne zna, o čemu se pregovara. Ovi su trgovinski pregovori najtransparentniji dosad i provode se uz sudjelovanje najšireg kruga mogućih zainteresiranih strana. No, povjerenica kao da nije svjesna da je njezin bizarni izbor mogućih pozitivnih ishoda primjene budućeg sporazuma u većoj mjeri razlog za sumnju u pravi sadržaj i izvorne namjere pregovarača negoli potvrda transparentnosti procesa pregovora.
Čitajući ovo nedorađeno propagandno štivo europske povjerenice za trgovinu možemo steći dojam da će EU, zapravo, Americi nametnuti svoja pravila i kriterije koji su umnogome obilježeni protekcionizmom i pretjeranim birokratiziranjem. Svatko razuman zna da to ne može biti tako. Temeljem ove brošure nije moguće pouzdano ocijeniti tko dobiva što, kada i kako, a upravo o tome bi se trebalo raditi u svakom obliku politike, a pogotovo u trgovinskom pregovaranju.
Ona isto tako odbacuje prigovor da vlade i članovi Europskog parlamenta nemaju nadzor nad pregovaračkim procesom. Tvrdi da su vlade i europarlamentarci ključni u procesu donošenja TTIP-a zanemarujući gotovo ponižavajuće uvjete pod kojima se parlamentarcima omogućuje dvosatno pregledavanje materijala od dvije tisuće stranica. Oni će, istina, imati posljednju riječ o tome hoće li TTIP biti prihvaćen, ali je opravdano zapitati se mogu li oni u tim okolnostima uopće biti dovoljno informirani o pravom sadržaju predloženog dokumenta.
Izbjegavanje ključni pitanja i odgovora
Više je nego očito da se u toj brošuri pregovaračke pozicije EU predstavljaju kao gotovo već postignuta rješenja pregovaračkog procesa. O američkim interesima i stajalištima ništa se ne govori. Logično je postaviti pitanje zašto se uopće pregovara i temeljem čega je moguće očekivati napredak u pregovorima ako EU neće odustati od svojih stajališta od kojih su neka za američku stranu ozbiljna prepreka slobodnoj trgovini, primjerice zabrana prodaje neobilježenih GMO proizvoda ili mesa životinja hranjenih hormonom rasta?
Čitajući ovo nedorađeno propagandno štivo europske povjerenice za trgovinu možemo steći dojam da će EU, zapravo, Americi nametnuti svoja pravila i kriterije koji su umnogome obilježeni protekcionizmom i pretjeranim birokratiziranjem. Svatko razuman zna da to ne može biti tako. Temeljem ove brošure nije moguće pouzdano ocijeniti tko dobiva što, kada i kako, a upravo o tome bi se trebalo raditi u svakom obliku politike, a pogotovo u trgovinskom pregovaranju. Izbjegavanje baš tog najvažnijeg pitanja pouzdani je znak da se, neovisno o napadno prenaglašenoj transparentnosti procedure, daleko od javnosti vode pravi pregovori i usuglašavaju interesi pravih velikih igrača. Sumnjam da se tu radi ponajprije o slastičarima i pekarima te o uzgajivačima kamenica i izvoznicima grnčarije kako nam to povjerenica za trgovinu želi prikazati.
Kako su SAD i EU izgradili toliko prepreka slobodnoj trgovini?
Meni se čini da bi od povjerenice za trgovinu bilo razumno očekivati da donošenje TTIP-a razmotri u kontekstu dosad poznatih rezultata primjene sporazuma NAFTA, prvog takvog sporazuma između SAD-a, Meksika i Kanade koji je ratificiran 1993. godine. Isto tako bilo bi dobro usporediti dosad prijeđene korake u pregovorima o TPP-u i TTIP-u. Na koncu, opravdano je zapitati se zašto primjena pravila Svjetske trgovinske organizacije, koja je osnovana s izričitim ciljem razvoja slobodne trgovine i ukidanja carinskih barijera, ne bi mogla dovesti do rezultata koji se očekuju od primjene TTIP-a.
A možda je od svih pitanja najzanimljivije ovo: kako to da su SAD i EU, kao saveznici i otvoreni zagovaratelji slobodnog tržišta i liberalne demokracije, izgradili toliko prepreka međusobnoj slobodnoj trgovini da ih je moguće otkloniti tek sporazumom od dvije tisuće stranica teksta? A zašto se, napokon, i mi kao odnedavni građani EU ne bismo zapitali što, kada i kako ćemo od svega toga dobiti mi?