Teško je ne zamijetiti kako je ova afera obavještajnog podzemlja puna neobično nelogičnih detalja
Maher kriptozaštite koristi otvorenu telefonsku liniju, ne uništava podatke i slaže dokumente za koje se vidi da su falsifikat. Stvarno?
Priča je, doista, bombon. Informatički stručnjak i maher kriptozaštite Franjo Varga radio je, vele napisi, za Zdravka Mamića, ali i za sadašnjeg zamjenika predsjednika HDZ-a, Milijana Brkića te bivšeg predsjednika stranke Tomislava Karamarka. Baš za one koje se često spominje u pričama o desnici u HDZ-u koje su se namnožile najavom neobičnog prosvjeda u Vukovaru u organizaciji gradonačelnika Ivan Penave zbog nedovoljne efikasnosti institucija na procesuiranju ratnih zločina u tom gradu.
Iz priče o Franji Vargi, kao i tajminga kad se ona počela rasplitati, dakle, same od sebe frcaju političke iskre.
No, gdje god završila ova krimi epopeja u kojoj se zasad iskoristivši curenje informacija iz sustava upleo i gospodin Curić, Blaž Curić, koji je pritom prijatelj i kum Milijanu Brkiću, u ovom trenutku bi valjalo ukazati na nekoliko poprilično bizarnih nelogičnosti u onome što se o cijeloj priči dosad zna u javnosti.
1. Lošiji loši krimi romani
Čovjek koji je, kako se piše, krivotvorio SMS-ove za Mamića, ali i navodno odrađivao slične stvari u svrhu unutarstranačkih obračuna, Franjo Varga, napravio je u slučaju Mamićevih SMS-ova, kao i onih koji su trebali dokazati zavjeru Martine Dalić i Andreja Plenkovića protiv Ivice Todorića i Agrokora, smiješno loš posao. Razina “komunikacije” bila je na razini lošijih loših krimi romana, a krivotvoriti ovakav “dokazni” materijal je trivijalno jednostavno. Uostalom, dan nakon Mamićeve pressice na kojoj je mahao sa SMS prepiskom, sličnu smo, bez problema, složili i mi. Dakle, definitivno nije komplicirano.
2. Maher kriptozaštite
Varga koji je, navodno, vrhunski stručnjak na području informatičke sigurnosti ne koristi aplikacije za dopisivanje, poput Vibera ili WhatsAppa. Ova aplikacije, za one koji ne znaju, koriste snažno šifriranje svojih poruka. Još je sigurniji Signal, pojam za aplikaciju preko koje je komunikacija zaštićena od svih znatiželjnih očiju. E sad, možda vrhunski informatički majstor zna nešto što obični smrtnici ne znaju, pa zazire i od tih aplikacija i koristi vrhunski kreativnu i nama nezamislivu zaštitu svojih komunikacijskih kanala. I kako onda primi informaciju o tome da ga se istražuje – telefonom. Na otvorenoj vezi.
3. Curenje Curića
Kum, prijatelji i bivši vozač Milijana Brkića te sadašnji vozač potpredsjednika Vlade Tomislava Tolušića, Blaž Curić, javio je Vargi da je pod mjerama i da krene uništavati dokaze. Tko, je pak, Curiću dojavio tu informaciju, ne zna se. Curić očito nije guru kriptozaštite, jer je, tako kažu objavljene informacije, za obavještavanje Varge kupio prepaid telefon. I poziv mu uputio držeći kod sebe i svoj privatni mobitel. Što znači da je bilo trivijalno lako locirati oba uređaja na istom području i tako suziti pretragu.
Štoviše, čak i da se sjetio svoj telefon ostaviti doma, Curića bi se vjerojatno trivijalno lako lociralo. Naime, broj s kojeg je zvao čovjeka za kojeg je znao da ga se prisluškuje ostao je zabilježen u sustavu. S tom informacijom nije komplicirano ustvrditi tko je, gdje i kad točno kupio SIM karticu s tim brojem. Ako taj kiosk ili trgovina nemaju kameru, sigurno ih ima negdje u blizini. I to je ta visokosofisticirana ekipa koja je obavljala “tamne” poslove za dio HDZ-a?
4. Laganini
Kako danas pišu mediji, Varga od podataka na dvadesetak laptopa i dvoznamenkastom broju mobitela nije uspio uništiti bog zna što. Pritom ga, kako se pisalo jučer, policija nije zatekla u bjesomučnom vađenju hard diskova i gutanju USB-ova nego je on u vrijeme upada snaga reda – isprobavao novi jacuzzi. Zar ne bi čovjek koji se bavi takvim poslom (krivotvorenjem informatičkih dokumenata u svrhu političkih obračuna) za sebe kompromitirajuće stvari trebao imati tako posložene da ih se može riješiti u nekoliko sekundi? Da nije onda to obavio pa išao u jacuzzi? Ali, zašto bi onda uopće “propjevao” na ispitivanju?
5. Odsječena predsjednica
Kolinda Grabar-Kitarović nema sigurnu komunikacijsku liniju kad se nalazi izvan Hrvatske. Pomalo je šokantno to saznanje koje proizilazi iz njene sinoćnje izjave Dnevniku HRT-a: “O nekim pitanjima se ne može razgovarati otvorenim telefonskim linijama i zato čekam dok se vratim u Hrvatsku, da mogu porazgovarati s odgovornim službama da vidimo što je bilo i kako dalje”. Je li doista moguće da predsjednica države nema načina komunicirati o osjetljivim temama iz inozemstva osim “otvorenom telefonskom linijom”. Informatički stručnjak za sigurnost Lucijan Carić je to ocijenio nevjerojatnim. “Svaki imalo informatički pismen klinac to vam složi za pet minuta”, kazao je gostujući na HRT-u.
Je li, valja se zapitati, nevjerojatno to da je predsjednica ovim neobičnim opravdanjem samo kupila vrijeme do povratka u Hrvatsku kako bi smislila svoju taktiku javnih istupanja oko ove priče, koja dosta nezgodno, kao nekad, uključuje i Zdravka Mamića i tajne službe i prisluškivanja?
Naposljetku, za nadati se je da će daljnji razvoj istrage oko Varge, Curića i kompanije popuniti ove neobične, zjapeće rupe. Ostanu li one nerazjašnjenje, ostat će i gorkasti okus još jedne političko-špijunske manipulacije koja je javnosti na uvid dala samo strogo kontrolirani djelić cijele priče, još jedne afere s unaprijed precizno određenom političkom uporabnom vrijednošću.