Kad se ne bi radilo o tako jezivo opasnoj stvari, samo bismo se dobro nasmijali ovakvoj nakaradnoj plodini komunikacijskog umijeća u kriznoj situaciji. Ali realna ozbiljnost ovog ”nestanka” nepregledno je zastrašujuća, pa hihot zapinje u grlu. Jer iznenadna i višednevna nevidljivost platforme ukazuje samo i isključivo na zaključak da se u Jadranu dogodila havarija na postrojenju koje služi za vađenje plina.
Milijun tona svega survalo se u more
Dakle, platforma se najvjerojatnije srušila, potpuno ili samo onim dijelom koji garantira njenu stršeću ”vidljivost”. Ako se srušila, gravitacija jamči da se stropoštala ravno u more. Ako je tolika potrgana gvožđurija završila u moru, onda je na morsko dno, među iznenađene ribe i ostala tiha morska bića, palo milijun tona svega. A ako se kompletna platforma ili dio nje sada nalazi tamo na morskom dnu 50 kilometara od Pule – svakako zauvijek jer to strano tijelo više nikad neće biti izvađeno – jasno je kakvo je to uništenje za svijet prirode.
Ali to je samo jedno jer, naravno, ima toga još iako se Ina i Ministarstvo mora preventivno kunu da nema ništa. Tvrde, naime, da je sustav na platformi automatski i ”pravovremeno zatvorio sve bušotine” tako da je spriječeno istjecanje plina iz cjevovoda pa neće biti ni štetnih utjecaja na okoliš. Divno je to čuti, ali to im se, dakako, ovako naslijepo ne može vjerovati. A pogotovo nakon što su javnost pokušali anestezirati objavom o čudesnom ”nestanku” platforme kako ovu havariju ne bi nazvali njezinim pravim imenom i kako bi zakukuljili težinu posljedica.
Pregledali platformu prije dva mjeseca?
Pritom je i lučka kapetanica Dolores Brenko djelovala potpuno preparirano kad je sinoć za televiziju zblanuto izjavila kako o ovome ”ne zna što bi rekla” i kako ”nikad nisu imali ovakav slučaj”. Zaposlenica Ministarstva mora ne zna kako je došlo do ”nestanka” jer plinske platforme nisu igla koja može nestati u plastu sijena. I logično je da se s ovakvim slučajem nikad nije susrela jer se platforme nemaju običaj survavati u more samo tako. Moraju biti pravilno i sigurno izgrađene i onda periodički pedantno i stručno pregledavane da se korozija ili kakva druga opasnost koja prijeti ovako složenoj konstrukciji na tri etaže, usidrenoj u dno svrdlima na 47 metara, može na vrijeme sanirati.
A ako se platforma naprosto raskolila i pala, to znači da se održavanje i nužne mjere opreza nisu provodili kako treba. Za pregled plinskih platformi, za čije je postavljanje dozvolu dala država, zadužen je Državni inspektorat, objasnio je danas kolega Žabec u Jutarnjem listu. Oni su navodno pregledali platformu prije nepuna dva mjeseca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Platforma i za loše vrijeme, a ne samo za povjetarac
Zašto je postrojenje onda kolabiralo, morat će puno bolje nego fatalnim ”nestankom” objasniti građanima Ina, čiji je suvlasnik hrvatska Vlada, Ministarstvo mora te Državni inspektorat, o čijim se eventualno negativnim atestima i nalazima po sigurnost platforme in situ ništa ne zna. Važno je spriječiti i podmetanje još jednog kukavičjeg jajeta opravdanom javnom interesu i zabrinutosti, a ono sugerira da je nesreću, kakva god da ona jest, prouzročilo loše vrijeme na moru. Platforme se, kao i mostovi i sve druge građevine, računaju za loše vrijeme, pijavice i velike valove, a ne za proljetni povjetarac, pa tako i ova čiji je ”nestanak” prijavljen u Hrvatskoj.
Zato je ključno da se ova PR strategija pomorskih vlasti i Ine zaustavi u najkraćem roku i da se cijela priča razjasni do detalja i do odgovornosti imenima i prezimenima. Tko je, znači, kriv za ovo? Istječe li plin? Tko će sanirati i platiti štetu? I kako će hrvatska država definirati iznos štete? Neki dan smo primili sretnu vijest da se Plenkovićeva vlada sprema hitno proglasiti isključivi gospodarski pojas u Jadranu. Možda da se prije toga osiguramo da znamo upravljati s ovim što već imamo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tko je kriv za havariju s platformom? Istječe li plin u more?
Kad se ne bi radilo o jezivo opasnoj stvari, ministrovim i Ininim pokušajima objašnjenja samo bismo se dobro nasmijali
Ključno je da se ova PR strategija pomorskih vlasti i Ine zaustavi u najkraćem roku i da se cijela priča razjasni do detalja i do odgovornosti imenima i prezimenima
U udruženom pothvatu dezinformiranja, Ministarstvo mora Olega Butkovića i kompanija Ina jučer su obavijestili javnost da je Inina plinska platforma u sjevernom Jadranu u subotu misteriozno – nestala. Da, baš tako: ”Nestala je”. Nema je u krajobrazu. Ne može se s njom uspostaviti ”vizualni kontakt”. Nije više ”vidljiva na poziciji”. Upadljivu fizionomiju grdosije koja se uzdiže visoko iznad mora pokušavaju razaznati i Inini radnici sa susjedne platforme koja je od ove koja je ”nestala” udaljena nekoliko milja. I ne mogu. Sve se oči zabrinuto napinju, ali ništa.
Kad se ne bi radilo o tako jezivo opasnoj stvari, samo bismo se dobro nasmijali ovakvoj nakaradnoj plodini komunikacijskog umijeća u kriznoj situaciji. Ali realna ozbiljnost ovog ”nestanka” nepregledno je zastrašujuća, pa hihot zapinje u grlu. Jer iznenadna i višednevna nevidljivost platforme ukazuje samo i isključivo na zaključak da se u Jadranu dogodila havarija na postrojenju koje služi za vađenje plina.
Milijun tona svega survalo se u more
Dakle, platforma se najvjerojatnije srušila, potpuno ili samo onim dijelom koji garantira njenu stršeću ”vidljivost”. Ako se srušila, gravitacija jamči da se stropoštala ravno u more. Ako je tolika potrgana gvožđurija završila u moru, onda je na morsko dno, među iznenađene ribe i ostala tiha morska bića, palo milijun tona svega. A ako se kompletna platforma ili dio nje sada nalazi tamo na morskom dnu 50 kilometara od Pule – svakako zauvijek jer to strano tijelo više nikad neće biti izvađeno – jasno je kakvo je to uništenje za svijet prirode.
Ali to je samo jedno jer, naravno, ima toga još iako se Ina i Ministarstvo mora preventivno kunu da nema ništa. Tvrde, naime, da je sustav na platformi automatski i ”pravovremeno zatvorio sve bušotine” tako da je spriječeno istjecanje plina iz cjevovoda pa neće biti ni štetnih utjecaja na okoliš. Divno je to čuti, ali to im se, dakako, ovako naslijepo ne može vjerovati. A pogotovo nakon što su javnost pokušali anestezirati objavom o čudesnom ”nestanku” platforme kako ovu havariju ne bi nazvali njezinim pravim imenom i kako bi zakukuljili težinu posljedica.
Pregledali platformu prije dva mjeseca?
Pritom je i lučka kapetanica Dolores Brenko djelovala potpuno preparirano kad je sinoć za televiziju zblanuto izjavila kako o ovome ”ne zna što bi rekla” i kako ”nikad nisu imali ovakav slučaj”. Zaposlenica Ministarstva mora ne zna kako je došlo do ”nestanka” jer plinske platforme nisu igla koja može nestati u plastu sijena. I logično je da se s ovakvim slučajem nikad nije susrela jer se platforme nemaju običaj survavati u more samo tako. Moraju biti pravilno i sigurno izgrađene i onda periodički pedantno i stručno pregledavane da se korozija ili kakva druga opasnost koja prijeti ovako složenoj konstrukciji na tri etaže, usidrenoj u dno svrdlima na 47 metara, može na vrijeme sanirati.
A ako se platforma naprosto raskolila i pala, to znači da se održavanje i nužne mjere opreza nisu provodili kako treba. Za pregled plinskih platformi, za čije je postavljanje dozvolu dala država, zadužen je Državni inspektorat, objasnio je danas kolega Žabec u Jutarnjem listu. Oni su navodno pregledali platformu prije nepuna dva mjeseca.
Platforma i za loše vrijeme, a ne samo za povjetarac
Zašto je postrojenje onda kolabiralo, morat će puno bolje nego fatalnim ”nestankom” objasniti građanima Ina, čiji je suvlasnik hrvatska Vlada, Ministarstvo mora te Državni inspektorat, o čijim se eventualno negativnim atestima i nalazima po sigurnost platforme in situ ništa ne zna. Važno je spriječiti i podmetanje još jednog kukavičjeg jajeta opravdanom javnom interesu i zabrinutosti, a ono sugerira da je nesreću, kakva god da ona jest, prouzročilo loše vrijeme na moru. Platforme se, kao i mostovi i sve druge građevine, računaju za loše vrijeme, pijavice i velike valove, a ne za proljetni povjetarac, pa tako i ova čiji je ”nestanak” prijavljen u Hrvatskoj.
Zato je ključno da se ova PR strategija pomorskih vlasti i Ine zaustavi u najkraćem roku i da se cijela priča razjasni do detalja i do odgovornosti imenima i prezimenima. Tko je, znači, kriv za ovo? Istječe li plin? Tko će sanirati i platiti štetu? I kako će hrvatska država definirati iznos štete? Neki dan smo primili sretnu vijest da se Plenkovićeva vlada sprema hitno proglasiti isključivi gospodarski pojas u Jadranu. Možda da se prije toga osiguramo da znamo upravljati s ovim što već imamo.