Bjeloruski veleposlanik u Moldaviji odmah je pozvan u ministarstvo vanjskih poslova da razjasni ovu zlokobnu mapu. “Koliko mi je poznato, ambasador je kazao da je to bila greška” bjeloruskog ministarstva obrane, izjavio je potom moldavski veleposlanik Eugen Karas u intervjuu za Fox News. Ali tvrdnje iz Minska nisu odagnale strahove: u ovom se ratu svjetska javnost već naslušala ispraznih i lažnih objašnjenja.
‘Ne spavaju mirno’
Bivša sovjetska republika trenutno se nalazi u izuzetno osjetljivoj i vrlo neizvjesnoj situaciji: jedna od najsiromašnijih europskih država prihvatila je desetke tisuća izbjeglica iz Ukrajine (prema UN-ovim podacima, do ove nedjelje više od 80 tisuća, dok moldovski izvori spominju i više od 110 tisuća ljudi), slaba ekonomija dodatno je pogođena ratom u Ukrajini i gubitkom veze s ukrajinskom lukom Odesom (europskim sankcijama protiv Rusije nisu se priključili), dok zemlja strepi pred ratnim planovima ruskog predsjednika.
“Sasvim sigurno ni Moldavija mirno ne spava”, kazao je neki dan hrvatski veleposlanik pri UN-u Ivan Šimonović na Hrvatskom radiju, spomenuvši pravac ruskog napada koji ide prema Mikolaviju i Odesi, južnim ukrajinskim lukama, “a moguće je i da ide prema Pridnjestrovlju”. Još od početka 1990-ih, taj uski pojas zemlje, smješten uglavnom uz lijevu obalu Dnjestra, samoproglašena je, međunarodno nepriznata “republika”.
U toj odmetnutoj regiji, koja nije pod kontrolom središnjih moldavskih vlasti, nego proruskih separatista, Rusija drži više stotina svojih vojnika, nominalno u “mirovnoj misiji” i radi čuvanja golemog skladišta streljiva iz sovjetskih vremena. Prije sedam godina, Deutsche Welle je, citirajući moldovske izvore, pisao da se tamo još uvijek nalazilo 20 tisuća tona streljiva i druge vojne opreme.
Neutralnost u ustavu
Moldavija ima neutralan status i ta je neutralnost – kako ovih dana redom naglašavaju njezini dužnosnici – upisana u njezin ustav. Nije članica NATO-a niti to, prema dostupnim informacijama, planira postati. Nije niti članica Europske unije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, prošlog su tjedna predali formalni zahtjev za članstvo u EU. “Sada je trenutak”, napisala je na Twitteru predsjednica Maia Sandu čija je nekadašnja stranka na proeuropskom programu uvjerljivo pobijedila na lanjskim izborima. Iz odmetnutog Pridnjestrovlja su, kao odgovor na ovaj potez, promtno zatražili da im se prizna neovisnost.
Vlada u Kišinjevu iskoristila je trenutak u kojem su, u svjetlu ruske invazije na Ukrajinu, ambicije za članstvo u EU na istoku kontinenta, u bivšim sovjetskim republikama, naglo iskočile u prvi plan. Zahtjev za članstvo prošlog je tjedna najprije podnijela Ukrajina, zemlja koja se već 12 dana brani od ruskog napada. Potom je to učinila i Gruzija, koja je još 2008. vodila petodnevni rat s Rusijom zbog Abhazije i Južne Osetije.
Pomoć EU-a i SAD-a
Formalno apliciranje za članstvo u EU u ovom je trenutku simbolički važan potez, ali je vrlo teško zamisliti da bi države članice u potpunosti odbacile pravne i političke korake koji vode do članstva, nudeći ovim bivšim sovjetskim republikama ubrzani ili skraćeni put u EU.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tek je u slučaju Ukrajine moguće, ali ne i izvjesno, da joj Unija ponudi status kandidata za članstvo, za što postoji politička volja u Europskom parlamentu, ali i u državama srednje i istočne Europe.
Za Moldaviju zasad takvi planovi ne postoje, barem se o njima javno ne govori. No, u Bruxellesu i Washingtonu itekako su svjesni osjetljivog geopolitičkog trenutka – i stvarnog zemljopisnog položaja – u kojem se ta zemlja nalazi. Zato su se u Kišinjev uputili visoki predstavnik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell te američki državni tajnik Antony Blinken obećavajući pomoć i podršku.
‘Spremni na sve’
Planovi ruskog predsjednika u Ukrajini bili su, međutim, očito drugačiji od onoga što se sada događa na terenu. Zapad se ujedinio u pomoći Ukrajini, Ukrajinci pružaju žestok i srčan otpor, a ruske snage napreduju sporije nego što su to u Moskvi planirali. Zbog svega toga sigurnosni analitičari za Washington Post procjenjuju da bi to ipak moglo smanjiti šanse da Putin proširi razmjere invazije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni analitičar Robert Barić je za Telegram također prije nekoliko dana procijenio da neće biti prodora prema Moldaviji jer za tim nema potrebe, budući da su s moldavske strane granice proruski separatisti i dio ruskih snaga u samoproglašenoj “republici”.
Ne postoji neposredna prijetnja od invazije, ocijenio je prije koji dan moldavski veleposlanik u SAD-u, komentirajući ratnu kartu kraj koje je pozirao Lukašenko i za koju je Minsk naknadno tvrdio da je bila tek – greška. Ipak, Moldavija je, napomenuo je njihov ambasador, spremna “na sve scenarije, uključujući i onaj najgori”. Vremena su, očito, takva da nije mudro polagati nade u slučajne pogreške.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Treba li se još jedna europska država bojati Putinove invazije
Objavljena karta ukazivala je na mogući pravac ruskog napada na najsiromašniju europsku zemlju. Što se zna?
Za Moldaviju zasad takvi planovi ne postoje, barem se o njima javno ne govori. No, u Bruxellesu i Washingtonu itekako su svjesni osjetljivog geopolitičkog trenutka - i stvarnog zemljopisnog položaja - u kojem se ta zemlja nalazi
Kad se prošloga tjedna u medijima pojavila fotografija Aleksandra Lukašenka, notornog saveznika Vladimira Putina, na kojoj bjeloruski predsjednik stoji pred kartom s iscrtanim navodnim planovima napada na Ukrajinu, u svjetskoj se javnosti upalio alarm: objavljena karta ukazivala je na mogući pravac ruskog napada s Crnog mora prema Moldaviji.
Bjeloruski veleposlanik u Moldaviji odmah je pozvan u ministarstvo vanjskih poslova da razjasni ovu zlokobnu mapu. “Koliko mi je poznato, ambasador je kazao da je to bila greška” bjeloruskog ministarstva obrane, izjavio je potom moldavski veleposlanik Eugen Karas u intervjuu za Fox News. Ali tvrdnje iz Minska nisu odagnale strahove: u ovom se ratu svjetska javnost već naslušala ispraznih i lažnih objašnjenja.
‘Ne spavaju mirno’
Bivša sovjetska republika trenutno se nalazi u izuzetno osjetljivoj i vrlo neizvjesnoj situaciji: jedna od najsiromašnijih europskih država prihvatila je desetke tisuća izbjeglica iz Ukrajine (prema UN-ovim podacima, do ove nedjelje više od 80 tisuća, dok moldovski izvori spominju i više od 110 tisuća ljudi), slaba ekonomija dodatno je pogođena ratom u Ukrajini i gubitkom veze s ukrajinskom lukom Odesom (europskim sankcijama protiv Rusije nisu se priključili), dok zemlja strepi pred ratnim planovima ruskog predsjednika.
“Sasvim sigurno ni Moldavija mirno ne spava”, kazao je neki dan hrvatski veleposlanik pri UN-u Ivan Šimonović na Hrvatskom radiju, spomenuvši pravac ruskog napada koji ide prema Mikolaviju i Odesi, južnim ukrajinskim lukama, “a moguće je i da ide prema Pridnjestrovlju”. Još od početka 1990-ih, taj uski pojas zemlje, smješten uglavnom uz lijevu obalu Dnjestra, samoproglašena je, međunarodno nepriznata “republika”.
U toj odmetnutoj regiji, koja nije pod kontrolom središnjih moldavskih vlasti, nego proruskih separatista, Rusija drži više stotina svojih vojnika, nominalno u “mirovnoj misiji” i radi čuvanja golemog skladišta streljiva iz sovjetskih vremena. Prije sedam godina, Deutsche Welle je, citirajući moldovske izvore, pisao da se tamo još uvijek nalazilo 20 tisuća tona streljiva i druge vojne opreme.
Neutralnost u ustavu
Moldavija ima neutralan status i ta je neutralnost – kako ovih dana redom naglašavaju njezini dužnosnici – upisana u njezin ustav. Nije članica NATO-a niti to, prema dostupnim informacijama, planira postati. Nije niti članica Europske unije.
No, prošlog su tjedna predali formalni zahtjev za članstvo u EU. “Sada je trenutak”, napisala je na Twitteru predsjednica Maia Sandu čija je nekadašnja stranka na proeuropskom programu uvjerljivo pobijedila na lanjskim izborima. Iz odmetnutog Pridnjestrovlja su, kao odgovor na ovaj potez, promtno zatražili da im se prizna neovisnost.
Vlada u Kišinjevu iskoristila je trenutak u kojem su, u svjetlu ruske invazije na Ukrajinu, ambicije za članstvo u EU na istoku kontinenta, u bivšim sovjetskim republikama, naglo iskočile u prvi plan. Zahtjev za članstvo prošlog je tjedna najprije podnijela Ukrajina, zemlja koja se već 12 dana brani od ruskog napada. Potom je to učinila i Gruzija, koja je još 2008. vodila petodnevni rat s Rusijom zbog Abhazije i Južne Osetije.
Pomoć EU-a i SAD-a
Formalno apliciranje za članstvo u EU u ovom je trenutku simbolički važan potez, ali je vrlo teško zamisliti da bi države članice u potpunosti odbacile pravne i političke korake koji vode do članstva, nudeći ovim bivšim sovjetskim republikama ubrzani ili skraćeni put u EU.
Tek je u slučaju Ukrajine moguće, ali ne i izvjesno, da joj Unija ponudi status kandidata za članstvo, za što postoji politička volja u Europskom parlamentu, ali i u državama srednje i istočne Europe.
Za Moldaviju zasad takvi planovi ne postoje, barem se o njima javno ne govori. No, u Bruxellesu i Washingtonu itekako su svjesni osjetljivog geopolitičkog trenutka – i stvarnog zemljopisnog položaja – u kojem se ta zemlja nalazi. Zato su se u Kišinjev uputili visoki predstavnik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell te američki državni tajnik Antony Blinken obećavajući pomoć i podršku.
‘Spremni na sve’
Planovi ruskog predsjednika u Ukrajini bili su, međutim, očito drugačiji od onoga što se sada događa na terenu. Zapad se ujedinio u pomoći Ukrajini, Ukrajinci pružaju žestok i srčan otpor, a ruske snage napreduju sporije nego što su to u Moskvi planirali. Zbog svega toga sigurnosni analitičari za Washington Post procjenjuju da bi to ipak moglo smanjiti šanse da Putin proširi razmjere invazije.
Vojni analitičar Robert Barić je za Telegram također prije nekoliko dana procijenio da neće biti prodora prema Moldaviji jer za tim nema potrebe, budući da su s moldavske strane granice proruski separatisti i dio ruskih snaga u samoproglašenoj “republici”.
Ne postoji neposredna prijetnja od invazije, ocijenio je prije koji dan moldavski veleposlanik u SAD-u, komentirajući ratnu kartu kraj koje je pozirao Lukašenko i za koju je Minsk naknadno tvrdio da je bila tek – greška. Ipak, Moldavija je, napomenuo je njihov ambasador, spremna “na sve scenarije, uključujući i onaj najgori”. Vremena su, očito, takva da nije mudro polagati nade u slučajne pogreške.