Vojni analitičar za Telegram: 'Rusi jako napreduju na jugu, Kijev bi uskoro mogao biti prisiljen na bolnu odluku'

Time bi, smatra, Ukrajinci izgubili volju za daljnjom borbom. No, stvari se nisu tako razvile, veli profesor s kojim smo prošli stanje na svim ključnim ukrajinskim frontovima.

Sjever – kaos i pomutnja

“Jasno je zašto je bilo toliko borbe oko aerodroma Hostomel, pored Kijeva, jer bi on bio idealan zračni most za opskrbu ruskih jedinica”, objašnjava Barić, no taj aerodrom još nije siguran za korištenje, a čini se i kako je u borbama oštećena i pista. Profesor objašnjava kako su Rusi sa sjevera krenuli s lakšim oklopnim snagama jer su računali da će, uz zračnu potporu, to biti dovoljno.

“Cilj je bila brza pobjeda uz minimalne gubitke. Taj cilj se pokazao kao zabluda”, veli Barić i ukazuje kako su ruske zračne snage prilično neaktivne.

Prvi udar, naime, očito nije uništio ukrajinsko zrakoplovstvo i na nebu sad nema ruskih aviona, nego uglavnom ukrajinskih, što je, jasno, jako bitno za moral branitelja. Uz to, iako su radari uništeni, očito je da je preživio i velik dio protuzračne obrane, da je preživio komunikacijski i zapovjedni lanac ukrajinske vojske i da su njihove bespilotne letjelice itekako aktivne. “Pokazalo se i da ruske trupe na sjeveru nisu organizirale ni svoju protuzračnu obranu”, kaže Barić, dodajući da na tom pravcu ruske ofenzive vlada kaos i pomutnja.

Kijev, prava bitka tek slijedi

Od subote je, pak, na djelu operativna pauza – snage se pregrupiraju, smatra profesor i u hodu se pokušavaju reorganizirati, kako bi okružile ukrajinsku obranu u Kijevu. A kad u tome uspiju, onda će krenuti prava bitka za ukrajinski glavni grad. “No, pregrupiranje i reorganiziranje snaga u pokretu nije lako i to traje”, veli Barić.

Obrana Kijeva s ukrajinske strane, pak, u početku nije bila organizirana, ali su se uspjeli oduprijeti i dobiti na vremenu. “Obrana grada se ne organizira na rubovima grada, to je samoubojstvo, nego se napadača potisne ispred i organizira dubinsku obranu – što Ukrajinci upravo i rade”, kaže Barić i što se tiče Kijeva, zaključuje: “Pitanje je mogu li uopće Rusi u ovakvom stanju izvesti sve što su zamislili oko tog grada”.

Loše pripremljen i napad na Harkiv

Drugi veliki ukrajinski grad koji je pod žestokim udarom ruskih snaga je Harkiv. “Očito je ruska ideja bila da se napreduje i tamo, a za nju je bilo važno prvo zauzeti Černihiv i Sumi, jer ta mjesta su bitna za komunikaciju i opskrbu”, veli Barić. No, i na tom potezu su se napadači pokazali loše pripremljenima, jer Černihiv nije još osiguran, a oko Harkova se vode žestoke bitke.

Unatoč očekivanjima prije izbijanja sukoba, pak, na istoku, u Donbasu, je relativno mirno. Čini se kako je glavni zadatak proruskih pobunjenika da tamo blokiraju ukrajinske snage koje su dobro ukopane u Donjecku.

Rusi dobro napreduju na jugu

Za razliku od debakla na sjeveru, radi kojeg bi pri vrhu ruske vojske mogle letjeti glave, južni napad se pokazao mnogo bolje pripremljenim i izvedenim. Tamo su postignuta najveća napredovanja, čini se da je zauzet Herson, a izgleda da je i Mariupolj u okruženju. U 24 do 48 sati će ta dva grada, izgleda biti zauzeta i onda će se otvoriti mogućnost spajanja s Donbasom.

“Nakon toga će krenuti dalje, prema Nikolajevu i Odesi. Već su došli do Zaporožja, a od tamo nema puno do Dnjepra”, objašnjava Barić stanje na južnom frontu na kojem, kako naglašava, “stvari nažalost izgledaju bolje za napadače”.

Ako se napredovanje ruskih snaga s juga ovako nastavi, otvara se i ta linija prilaska Harkivu. Što bi onda značilo da bi se ukrajinske snage na istoku mogle naći u okruženju. “Pred vodstvom u Kijevu onda će biti bolna odluka o tome trebaju li ih krenuti izvlačiti”, veli Barić.

Uloga Bjelorusije i – blata

On ukazuje i na vrlo veliku važnost vremenskog okvira u kojem bi cijelo ovo napredovanje s juga i manevriranje oko Kijeva moglo biti izvedeno – naime, u drugoj polovici ožujka počinje takozvana rasputica – snijeg se topi i zemljani putevi postaju nesavladiva gomila blata. Rasputica traje otprilike do početka svibnja i u tih mjesec i po dana bilo bi gotovo nemoguće voditi ozbiljniji kopneni rat.

Barić ukazuje i na ulogu Bjelorusije – koja se uključuje u sukob na strani Rusije. Moguće je da njihove i ruske trupe krenu prema zapadu Ukrajine, prema Lavovu, ne s namjerom da zauzmu taj grad, nego da se prekine komunikacijska ruta kroz kojoj Ukrajini stiže pomoć sa Zapada.

Nije cilj okupacija, nego bjeloruski model

Ne smatra da će biti prodora prema Moldaviji, za tim nema potrebe, jer su s moldavske strane granice prema Ukrajini ionako proruski pobunjenici i dio ruskih snaga u samoproglašenoj Pridnjestrovskoj Moldavskoj Republici. Uostalom, Rusi praktički već imaju kontrolu nad cijelom ukrajinskom obalom, pa nema potrebe za daljnjim pokretima u tom pravcu.

Što se tiče samog ishoda rata, on očito neće biti gotov u dva-tri tjedna kako je čini se bio prvotni plan, već će se produžiti i trajat će vjerojatno i poslije rasputice. “Unatoč svemu, čini mi se da Rusi i dalje imaju preveliku materijalnu nadmoć”, kaže Barić, te dodaje da im eventualna okupacija Ukrajine ne bi trebala predstavljati problem – jer je neće ni biti.

“Rusi ne žele fizičku okupaciju, cilj im je vjerojatno postaviti sebi blisku vlast i potpisati ugovor o integraciji, sličan onome kakav imaju s Bjelorusijom”, veli Barić, pa dodaje kako bi u tom slučaju imali ključnu riječ u svim bitnim pitanjima za budući razvoj Ukrajine.