Mjesec dana nakon izbora on i dalje trubi o krađi glasova i namještanju rezultata, bez ijednog dokaza. U pokušaju da svrgne demokraciju i ostane na vlasti unatoč porazu koristi sve oblike pritiska, uključujući razjarene pristaše koji prijete smrću organizatorima izbora.
Pitanje je samo dana, rekao je šef izbornog povjerenstva u Georgiji – republikanac – kad će netko biti ubijen zbog Trumpova huškanja.
Prvi koji je odbio prihvatiti poraz
Trump je prvi kandidat za predsjednika u američkoj povijesti koji je odbio prihvatiti poraz, a predsjednika Amerikanci biraju na izborima od 1788. godine. Prvi je i koji otvoreno poziva na kršenje zakona i demokratskih normi kako bi ostao na vlasti.
Politolozi su našli i precizno ime za ovaj pokušaj: autogolpe je španjolska riječ, samo-udar, i opisuje trenutak u kojem osoba ili grupa na vlasti proširi svoju vlast mimo zakona, bilo da proglasi diktaturu, ukine parlament, zabrani izbore ili odbije poštivati zakonom određeno ograničenje mandata, što Trump upravo pokušava napraviti.
Naziv je na španjolskom jer je fenomen jedno vrijeme bio karakteristika političkih sistema u latinoameričkim državama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Republikanski senatori boje se osvete
Danas su jedna od tih “demokracija u opasnosti” Sjedinjene Države, a Freedom House – nevladina organizacija koja sjedište s razlogom ima baš u Americi – šalje priopćenja u kojima poziva vlastodršca u Washingtonu da prihvati ishod slobodnih izbora. Od lidera slobodnog svijeta do banana-republike u samo četiri godine.
Autogolpe ne bi bio moguć da Republikanska stranka ne drži Trumpu svijeću. Politička i moralna propast nekoć “Velike stare stranke” svoj veliki finale dočekala je u posljednjim tjednima vlasti populista koji je Republikansku stranku pretvorio u malo više od “Stranke Trump Donald 365”.
Republikanski senatori, koji bi udar na demokraciju mogli brzo okončati, boje se Trumpove osvete. Predsjednik je na ovim izborima dokazao da suvereno upravlja svojom bazom. Ona nije dovoljna da ponovno postane predsjednik, ali je dovoljna da pomrsi planove bilo kojeg republikanskog političara koji se suprotstavi Trumpu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Suprotstavljanjem Trumpu riskiraju karijeru
Senator koji bi osudio Trumpa, može očekivati da će na idućim izborima dobiti republikanskog protukandidata, kojega će Trump podržati. Tako istup protiv Trumpa znači ozbiljan rizik okončanja karijere. Da među republikanskim senatorima ima politički hrabrih – osim Mitta Romneyja – netko bi Trumpa pozvao da prestane s pokušajem državnog udara; to bar nije teško. No, takvih poziva nema jer su republikanski senatori kukavice.
Postoji još jedan razlog, svejedno nedovoljan da opravda okretanje glave od Trumpova autogolpea. Početkom siječnja u Georgiji se održava drugi krug izbora za dva mjesta u Senatu – kad bi demokrati osvojili ta dva mjesta, dobili bi kontrolu nad moćnijim domom Kongresa.
Georgija je južna država i tradicionalno republikansko uporište, tako da izgledi demokrata nisu previsoki. S druge strane, Georgija se temeljito mijenja jer sve više ljudi glasa, pa je prije dvije godine zamalo izabrala demokratkinju Stacy Abrams za guvernerku, a ove godine je glasala za Joea Bidena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Žrtvuju demokraciju za većinu u Senatu
Iz vodstva republikanaca kažu novinarima da ne žele ljutiti predsjednika, jer ako se on okrene protiv njih, sigurno će izgubiti izbore u Georgiji i Bidenu predati vlast u sva tri tijela zakonodavne i izvršne vlasti. Ta je računica razumljiva, ali je cijena koju je GOP spreman platiti za zadržavanje senatske većine sramotno visoka. Oni su spremni tolerirati Trumpov pokušaj dokidanja demokratskog sistema kako bi zadržali većinu.
Pritom bi im se i ovo što čine moglo obiti o glavu. Trump mjesec dana ne radi ništa osim što širi laži o namještenim izborima, posebno u državama koje je izgubio – poput Georgije. To republikanskim biračima šalje kontradiktornu poruku: stranka želi da svakako izađu i glasaju, a predsjednik tvrdi da će njihovi glasovi ionako biti pokradeni.
U takvoj situaciji svi očekuju slabiju izlaznost, što bi moglo biti kobno po dvoje senatora iz Georgije i republikansku većinu u Washingtonu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Napada tvrde republikance
Neobuzdan kakav jest, Trump je već ušao u otvoreni rat protiv guvernera Georgije Briana Kempa i državnog tajnika Brada Raffenspergera, koje naziva moronima i idiotima te ih javno kritizira jer “nisu izbore preokrenuli” u njegovu korist. Kod Trumpa ništa nije skriveno – pokušaj udara provodi se preko Twittera.
Kemp i Raffensperger odbijaju pritiske i zato dobivaju prijetnje smrću. Ti ljudi tvrdi su republikanci, ali Trump ih je spreman potrošiti bez da trepne – jer njemu je stranka samo ljuštura, smisao ove borbe nije u provođenju republikanskih politika, nego u osobnom ostanku na vlasti.
Još jednog republikanca, Chrisa Krebsa, predsjednik je smijenio jer je ovaj javno ustvrdio da su izbori bili sigurni i da nije bilo masovne krađe. Krebs je bio šef agencije za cyber-sigurnost – tamo ga je postavio sam Trump. No, nakon izjave da su izbori bili sigurni, Trumpov odvjetnik Joe DiGenova javno je pozvao da Krebsa “treba odvesti u zoru i ustrijeliti”. Takvi ljudi rade za predsjednika Amerike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tri pristupa za osporavanje izbora
Trump je u osporavanju rezultata izbora, koje je preraslo u pokušaj svrgavanja demokracije, pokušao barem tri pristupa. Isprva je tražio ponovna prebrojavanja i revizije biračkih listića. Tu nije ništa postigao. Strana koja ga naruči mora platiti ponovno prebrojavanje, pa je Trump u Wisconsinu platio tri milijuna dolara da bi ponovno prebrojavanje donijelo 82 glasa više za Bidena.
Drugi pristup bio je pokušaj osporavanja regularnosti izbora na sudu. Trumpovi odvjetnici na čelu s Rudyjem Giulianijem pribavili su stotine, ako ne i tisuće ovjerenih izjava u kojima sudionici izbora tvrde da je nešto bilo sumnjivo ili neregularno. No, za neregularnosti ne postoji niti jedan materijalni dokaz, samo riječ ljudi koji misle da nešto nije bilo u redu.
Za primjer, jedan je u Arizoni bio zadužen za prebrojavanje glasova vojnika koji su pristigli poštom i dao je ovjerenu izjavu kako mu je “bilo sumnjivo da je gotovo 80 posto vojnika glasalo za Bidena, iako je on uvijek mislio da vojska voli Trumpa”. To je razina dokaza s kojom su se susreli sudovi diljem Amerike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve što je probao spektakularno je propalo
Trumpovi pokušaji sudskog osporavanja izbora propali su tako spektakularno da se dio javnosti i danas zabavlja vođenjem rezultata i citiranjem sudaca koji u načelu s gnušanjem odbijaju Trumpove tužbe. Još gore, to rade čak i suci koje je imenovao sam Trump. Posljednji skor je 1-47, a ova jedna tužba koju je Trump dobio odnosi se na manji tehnički slučaj u kojem rezultati nisu u pitanju nego nisu poštivana pravila na biralištu.
S druge strane, zahtjevi Trumpovih odvjetnika su skandalozni – otud gnušanje sudaca. U Pennsylvaniji je Trumpov tim tvrdio da zbog prekršaja s dopisnim glasanjem u nekim okruzima sud “poništi glasove sedam milijuna birača”. Sudac nije prihvatio niti da je prekršaj počinjen, a kamoli da zbog njega poništi sve dopisne glasove.
Treći pristup u pokušaju svrgavanja demokracije u Americi ide kroz tijela lokalne vlasti. Trump tvrdi da su izbori u Pennsylvaniji, Wisconsinu, Michiganu, Georgiji, Arizoni i Nevadi bili namješteni, pa traži intervenciju zakonodavnih tijela tih država. Američki ustav predviđa da elektore, koji biraju predsjednika, izaberu tijela lokalne vlasti u svakoj pojedinoj državi. Tu razliku između demokracije i tiranije čini norma, a ne zakon.
Inzistira da se prekrši volja birača
Zakon kaže da će lokalna skupština u Wisconsinu, naprimjer, imenovati deset elektora. Norma kaže da će pritom poštovati volju građana iskazanu na izborima: ako u Wisconsinu pobijedi Biden, skupština će imenovati deset elektora za Bidena. Nigdje ne piše da skupština *mora* imenovati elektore za pobjednika izbora, ali se u dva i pol stoljeća američke demokracije nikad niti u jednoj državi nije dogodilo da se prekrši volja birača.
Trump sad inzistira upravo na tome. U državama koje osporava republikanci drže većinu u lokalnim skupštinama. Zato predsjednik poziva lokalne vijećnike u Bijelu kuću, javno pritišće guvernere i druge lokalne političare, sve kako bi imenovali elektore za njega i tako mu omogućili ostanak na vlasti. Trumpovo “kršenje normi”, koje je mnogima bilo simpatično, sad može voditi dokidanju demokracije.
Novinari koji razgovaraju s ljudima s kojima razgovara i Trump tvrde da je alternativna stvarnost, u kojoj Trump živi zadnjih tjedana, proizvod samo za vanjsku upotrebu. Predsjednik dobro zna da je izgubio izbore i da će 20. siječnja u podne Amerika dobiti 46. predsjednika Joea Bidena.
Poziva birače da pomognu vratiti ‘ukradenu pobjedu’
No, u bijegu od stvarnosti i pokušaju rušenja demokracije Trump ima dvije računice, kažu. Prva je: iako izgleda nemoguće, možda ipak uspije. To ga ne načelo i dovelo u Bijelu kuću. Trump nije vjerovao da može osvojiti republikansku nominaciju niti poraziti Hillary Clinton, pa vidite što se dogodilo.
Trump nije vjerovao da može izbjeći kazneni progon zbog svojih veza s Rusijom koje je istraživao Robert Mueller, pa vidite što se dogodilo. Zašto se čudo ne bi dogodilo još jednom?
Druga računica je doslovno računica. Nakon proglašenje Bidena pobjednikom Trumpova kampanja poslala je pristašama tisuće SMS-poruka, mejlova i telefonskih poziva u kojima tvrdi da su izbori ukradeni, kao što govore i u javnosti. No, u mejlovima i SMS-ovima govore još nešto: pozivaju pristaše da “svojim prilogom pomognu borbu Predsjednika da vrati ukradenu pobjedu!”
Poruke na rubu prevare
Poruke su personalizirane i na rubu su prave prevare; rečenice tipa “Predsjednik mi je rekao da je posebno odabrao baš tebe i još 20 domoljuba da mu pomognu u borbi protiv radikalnih demokrata i duboke države. No, Predsjednik je primijetio da nisi odgovorio na njegov poziv da makar malim prilogom pomogneš u toj pravnoj borbi. Nemoj razočarati Predsjednika kad mu je najvažnije!”
Sitnim slovima piše da prilozi idu u fond za Trumpovu pravnu borbu samo ako uplatite više od 5.000 dolara. Svi manji iznosi – dakle gotovo svi – idu u novoosnovani Trump Leadership Committee, što znači da ih on može koristiti za bilo što, uključujući osobne potrebe.
Izvlači novac od naivaca
Naivci koji padaju na to da ih je “Predsjednik osobno odabrao da mu pomognu” do jučer su Trumpu uplatili oko 250 milijuna dolara, kako se predsjednik sam pohvalio. Trebat će mu, jer po poreznim prijavama koje je iskopao New York Times u iduće četiri godine na naplatu mu dolazi 480 milijuna dolara duga.
Autogolpe tako možda nije pravi pokušaj udara, nego samo shema za izvlačenje novca od naivaca. Prava istina – vjerojatno je oboje. No, razmjer tragedije kroz koju prolazi Amerika vidi se u tome što prihvaćamo kao optimistični scenarij: da je predsjednik koji ne želi otići s vlast samo bezobzirni prevarant, a ne i diktator. A nije diktator samo zato što ne može, ne zato što ne bi.
Zašto republikanci dopuštaju Trumpu da i dalje huška, fabricira i uzima milijune od naivnih birača?
Ovo što Trump upravo radi zove se autogolpe; trenutak u kojem osoba ili grupa na vlasti proširi svoju vlast mimo zakona
Autogolpe ne bi bio moguć da Republikanska stranka ne drži Trumpu svijeću. Politička i moralna propast nekoć 'Velike stare stranke' svoj veliki finale dočekala je u posljednjim tjednima vlasti populista koji je Republikansku stranku pretvorio u malo više od 'Stranke Trump Donald 365'
Donalda Trumpa povijest ipak neće pamtiti kao najnesposobnijeg ili najgoreg američkog predsjednika. Zbog događaja u posljednjim tjednima njegova mandata, Trump će ostati upamćen kao najopasniji predsjednik.
Mjesec dana nakon izbora on i dalje trubi o krađi glasova i namještanju rezultata, bez ijednog dokaza. U pokušaju da svrgne demokraciju i ostane na vlasti unatoč porazu koristi sve oblike pritiska, uključujući razjarene pristaše koji prijete smrću organizatorima izbora.
Pitanje je samo dana, rekao je šef izbornog povjerenstva u Georgiji – republikanac – kad će netko biti ubijen zbog Trumpova huškanja.
Prvi koji je odbio prihvatiti poraz
Trump je prvi kandidat za predsjednika u američkoj povijesti koji je odbio prihvatiti poraz, a predsjednika Amerikanci biraju na izborima od 1788. godine. Prvi je i koji otvoreno poziva na kršenje zakona i demokratskih normi kako bi ostao na vlasti.
Politolozi su našli i precizno ime za ovaj pokušaj: autogolpe je španjolska riječ, samo-udar, i opisuje trenutak u kojem osoba ili grupa na vlasti proširi svoju vlast mimo zakona, bilo da proglasi diktaturu, ukine parlament, zabrani izbore ili odbije poštivati zakonom određeno ograničenje mandata, što Trump upravo pokušava napraviti.
Naziv je na španjolskom jer je fenomen jedno vrijeme bio karakteristika političkih sistema u latinoameričkim državama.
Republikanski senatori boje se osvete
Danas su jedna od tih “demokracija u opasnosti” Sjedinjene Države, a Freedom House – nevladina organizacija koja sjedište s razlogom ima baš u Americi – šalje priopćenja u kojima poziva vlastodršca u Washingtonu da prihvati ishod slobodnih izbora. Od lidera slobodnog svijeta do banana-republike u samo četiri godine.
Autogolpe ne bi bio moguć da Republikanska stranka ne drži Trumpu svijeću. Politička i moralna propast nekoć “Velike stare stranke” svoj veliki finale dočekala je u posljednjim tjednima vlasti populista koji je Republikansku stranku pretvorio u malo više od “Stranke Trump Donald 365”.
Republikanski senatori, koji bi udar na demokraciju mogli brzo okončati, boje se Trumpove osvete. Predsjednik je na ovim izborima dokazao da suvereno upravlja svojom bazom. Ona nije dovoljna da ponovno postane predsjednik, ali je dovoljna da pomrsi planove bilo kojeg republikanskog političara koji se suprotstavi Trumpu.
Suprotstavljanjem Trumpu riskiraju karijeru
Senator koji bi osudio Trumpa, može očekivati da će na idućim izborima dobiti republikanskog protukandidata, kojega će Trump podržati. Tako istup protiv Trumpa znači ozbiljan rizik okončanja karijere. Da među republikanskim senatorima ima politički hrabrih – osim Mitta Romneyja – netko bi Trumpa pozvao da prestane s pokušajem državnog udara; to bar nije teško. No, takvih poziva nema jer su republikanski senatori kukavice.
Postoji još jedan razlog, svejedno nedovoljan da opravda okretanje glave od Trumpova autogolpea. Početkom siječnja u Georgiji se održava drugi krug izbora za dva mjesta u Senatu – kad bi demokrati osvojili ta dva mjesta, dobili bi kontrolu nad moćnijim domom Kongresa.
Georgija je južna država i tradicionalno republikansko uporište, tako da izgledi demokrata nisu previsoki. S druge strane, Georgija se temeljito mijenja jer sve više ljudi glasa, pa je prije dvije godine zamalo izabrala demokratkinju Stacy Abrams za guvernerku, a ove godine je glasala za Joea Bidena.
Žrtvuju demokraciju za većinu u Senatu
Iz vodstva republikanaca kažu novinarima da ne žele ljutiti predsjednika, jer ako se on okrene protiv njih, sigurno će izgubiti izbore u Georgiji i Bidenu predati vlast u sva tri tijela zakonodavne i izvršne vlasti. Ta je računica razumljiva, ali je cijena koju je GOP spreman platiti za zadržavanje senatske većine sramotno visoka. Oni su spremni tolerirati Trumpov pokušaj dokidanja demokratskog sistema kako bi zadržali većinu.
Pritom bi im se i ovo što čine moglo obiti o glavu. Trump mjesec dana ne radi ništa osim što širi laži o namještenim izborima, posebno u državama koje je izgubio – poput Georgije. To republikanskim biračima šalje kontradiktornu poruku: stranka želi da svakako izađu i glasaju, a predsjednik tvrdi da će njihovi glasovi ionako biti pokradeni.
U takvoj situaciji svi očekuju slabiju izlaznost, što bi moglo biti kobno po dvoje senatora iz Georgije i republikansku većinu u Washingtonu.
Napada tvrde republikance
Neobuzdan kakav jest, Trump je već ušao u otvoreni rat protiv guvernera Georgije Briana Kempa i državnog tajnika Brada Raffenspergera, koje naziva moronima i idiotima te ih javno kritizira jer “nisu izbore preokrenuli” u njegovu korist. Kod Trumpa ništa nije skriveno – pokušaj udara provodi se preko Twittera.
Kemp i Raffensperger odbijaju pritiske i zato dobivaju prijetnje smrću. Ti ljudi tvrdi su republikanci, ali Trump ih je spreman potrošiti bez da trepne – jer njemu je stranka samo ljuštura, smisao ove borbe nije u provođenju republikanskih politika, nego u osobnom ostanku na vlasti.
Još jednog republikanca, Chrisa Krebsa, predsjednik je smijenio jer je ovaj javno ustvrdio da su izbori bili sigurni i da nije bilo masovne krađe. Krebs je bio šef agencije za cyber-sigurnost – tamo ga je postavio sam Trump. No, nakon izjave da su izbori bili sigurni, Trumpov odvjetnik Joe DiGenova javno je pozvao da Krebsa “treba odvesti u zoru i ustrijeliti”. Takvi ljudi rade za predsjednika Amerike.
Tri pristupa za osporavanje izbora
Trump je u osporavanju rezultata izbora, koje je preraslo u pokušaj svrgavanja demokracije, pokušao barem tri pristupa. Isprva je tražio ponovna prebrojavanja i revizije biračkih listića. Tu nije ništa postigao. Strana koja ga naruči mora platiti ponovno prebrojavanje, pa je Trump u Wisconsinu platio tri milijuna dolara da bi ponovno prebrojavanje donijelo 82 glasa više za Bidena.
Drugi pristup bio je pokušaj osporavanja regularnosti izbora na sudu. Trumpovi odvjetnici na čelu s Rudyjem Giulianijem pribavili su stotine, ako ne i tisuće ovjerenih izjava u kojima sudionici izbora tvrde da je nešto bilo sumnjivo ili neregularno. No, za neregularnosti ne postoji niti jedan materijalni dokaz, samo riječ ljudi koji misle da nešto nije bilo u redu.
Za primjer, jedan je u Arizoni bio zadužen za prebrojavanje glasova vojnika koji su pristigli poštom i dao je ovjerenu izjavu kako mu je “bilo sumnjivo da je gotovo 80 posto vojnika glasalo za Bidena, iako je on uvijek mislio da vojska voli Trumpa”. To je razina dokaza s kojom su se susreli sudovi diljem Amerike.
Sve što je probao spektakularno je propalo
Trumpovi pokušaji sudskog osporavanja izbora propali su tako spektakularno da se dio javnosti i danas zabavlja vođenjem rezultata i citiranjem sudaca koji u načelu s gnušanjem odbijaju Trumpove tužbe. Još gore, to rade čak i suci koje je imenovao sam Trump. Posljednji skor je 1-47, a ova jedna tužba koju je Trump dobio odnosi se na manji tehnički slučaj u kojem rezultati nisu u pitanju nego nisu poštivana pravila na biralištu.
S druge strane, zahtjevi Trumpovih odvjetnika su skandalozni – otud gnušanje sudaca. U Pennsylvaniji je Trumpov tim tvrdio da zbog prekršaja s dopisnim glasanjem u nekim okruzima sud “poništi glasove sedam milijuna birača”. Sudac nije prihvatio niti da je prekršaj počinjen, a kamoli da zbog njega poništi sve dopisne glasove.
Treći pristup u pokušaju svrgavanja demokracije u Americi ide kroz tijela lokalne vlasti. Trump tvrdi da su izbori u Pennsylvaniji, Wisconsinu, Michiganu, Georgiji, Arizoni i Nevadi bili namješteni, pa traži intervenciju zakonodavnih tijela tih država. Američki ustav predviđa da elektore, koji biraju predsjednika, izaberu tijela lokalne vlasti u svakoj pojedinoj državi. Tu razliku između demokracije i tiranije čini norma, a ne zakon.
Inzistira da se prekrši volja birača
Zakon kaže da će lokalna skupština u Wisconsinu, naprimjer, imenovati deset elektora. Norma kaže da će pritom poštovati volju građana iskazanu na izborima: ako u Wisconsinu pobijedi Biden, skupština će imenovati deset elektora za Bidena. Nigdje ne piše da skupština *mora* imenovati elektore za pobjednika izbora, ali se u dva i pol stoljeća američke demokracije nikad niti u jednoj državi nije dogodilo da se prekrši volja birača.
Trump sad inzistira upravo na tome. U državama koje osporava republikanci drže većinu u lokalnim skupštinama. Zato predsjednik poziva lokalne vijećnike u Bijelu kuću, javno pritišće guvernere i druge lokalne političare, sve kako bi imenovali elektore za njega i tako mu omogućili ostanak na vlasti. Trumpovo “kršenje normi”, koje je mnogima bilo simpatično, sad može voditi dokidanju demokracije.
Novinari koji razgovaraju s ljudima s kojima razgovara i Trump tvrde da je alternativna stvarnost, u kojoj Trump živi zadnjih tjedana, proizvod samo za vanjsku upotrebu. Predsjednik dobro zna da je izgubio izbore i da će 20. siječnja u podne Amerika dobiti 46. predsjednika Joea Bidena.
Poziva birače da pomognu vratiti ‘ukradenu pobjedu’
No, u bijegu od stvarnosti i pokušaju rušenja demokracije Trump ima dvije računice, kažu. Prva je: iako izgleda nemoguće, možda ipak uspije. To ga ne načelo i dovelo u Bijelu kuću. Trump nije vjerovao da može osvojiti republikansku nominaciju niti poraziti Hillary Clinton, pa vidite što se dogodilo.
Trump nije vjerovao da može izbjeći kazneni progon zbog svojih veza s Rusijom koje je istraživao Robert Mueller, pa vidite što se dogodilo. Zašto se čudo ne bi dogodilo još jednom?
Druga računica je doslovno računica. Nakon proglašenje Bidena pobjednikom Trumpova kampanja poslala je pristašama tisuće SMS-poruka, mejlova i telefonskih poziva u kojima tvrdi da su izbori ukradeni, kao što govore i u javnosti. No, u mejlovima i SMS-ovima govore još nešto: pozivaju pristaše da “svojim prilogom pomognu borbu Predsjednika da vrati ukradenu pobjedu!”
Poruke na rubu prevare
Poruke su personalizirane i na rubu su prave prevare; rečenice tipa “Predsjednik mi je rekao da je posebno odabrao baš tebe i još 20 domoljuba da mu pomognu u borbi protiv radikalnih demokrata i duboke države. No, Predsjednik je primijetio da nisi odgovorio na njegov poziv da makar malim prilogom pomogneš u toj pravnoj borbi. Nemoj razočarati Predsjednika kad mu je najvažnije!”
Sitnim slovima piše da prilozi idu u fond za Trumpovu pravnu borbu samo ako uplatite više od 5.000 dolara. Svi manji iznosi – dakle gotovo svi – idu u novoosnovani Trump Leadership Committee, što znači da ih on može koristiti za bilo što, uključujući osobne potrebe.
Izvlači novac od naivaca
Naivci koji padaju na to da ih je “Predsjednik osobno odabrao da mu pomognu” do jučer su Trumpu uplatili oko 250 milijuna dolara, kako se predsjednik sam pohvalio. Trebat će mu, jer po poreznim prijavama koje je iskopao New York Times u iduće četiri godine na naplatu mu dolazi 480 milijuna dolara duga.
Autogolpe tako možda nije pravi pokušaj udara, nego samo shema za izvlačenje novca od naivaca. Prava istina – vjerojatno je oboje. No, razmjer tragedije kroz koju prolazi Amerika vidi se u tome što prihvaćamo kao optimistični scenarij: da je predsjednik koji ne želi otići s vlast samo bezobzirni prevarant, a ne i diktator. A nije diktator samo zato što ne može, ne zato što ne bi.