Da, izborne utrke uvijek su i svugdje nervozna natjecanja u nametanju vlastitog narativa. Da, količina propagandnog granatiranja uvijek i svugdje probija razinu podnošljivosti i cijela jedna industrija postoji – trebala bi postojati – da bi za birače i u javnom interesu razgrnula te naslage šminke s lica stvarnosti.
Da, ovo što se posljednjih dana upravo događa u Hrvatskoj prešlo je sve granice uvijek i svugdje uobičajenih predizbornih kampanja. A kampanja u Hrvatskoj nije ni počela. Pače, ni ne znamo kad će početi, jer ne znamo ni kad će biti parlamentarni izbori. Osim da se moraju održati negdje između siječnja i rujna sljedeće godine.
Panika zbog soundtracka stvarnosti
U Hrvatskoj se u samo nekoliko dana od izbijanja “afere Mreža”, koja latentno prijeti da se pretvori u “Plenki mediju”, politika vladajuće stranke pretvorila u nestvarni miks spina, otvorene laži te marnog i ponavljajućeg napora na kretenizaciji stvarnosti i javnosti kao takve. Izjave koje ovih dana daju i stavovi koje zauzimaju Andrej Plenković i dio njegovih poslušnika iz strukture vlasti i vladajuće stranke, pretvorile su se u turbo folk politiku, koja bi lakim notama i još lakšim stihovima imala omađijati slušatelje bar toliko dugo dok ne ubace listić u biračke kutije.
Lake note turbo folk politike, međutim, toliko su suprotne soundtracku stvarnosti da je teško i pretpostaviti kolika je panika kod onih koji su osmislili ovakav politički nastup kakvim HDZ ulazi u superizbornu godinu. Kao da je ovdje ulog mnogo viši od samog zadržavanja vlasti.
Tko je upao u korupciju?
Nulta točka HDZ-ove predizborne turbo folk pjesmarice je pokušaj da se afera u kojoj savjetnik HDZ-ova ministra gospodarstva reketari medije u zamjenu za “korektan” tretman, nekako, upornim uvjeravanjem pretvori u aferu – Mosta. “Krimen” ove oporbene stranke je samo u tome što su podatke o milijunskim gubicima HEP-a, koje su dobili iz redova vlasti (što je, da se ne lažemo, slično izvorište kao i u gotovo svim aferama koje su otkrili mediji) – objavili.
Kad se toliko skrene u duboku laž, kad budući ministar gospodarstva preko usta prevali da je “Grmoja upao u korupciju”, dalje je sve lako. Barijera stvarnosti je srušena i pregažena pa je njeno dalje ignoriranje rutinski posao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kaos, nerad i improvizacija
Kao i ignoriranje biti cijele priče oko koje se i zavrtio posljednji politički kaos. Plenkovićeva Vlada je, unatoč padu cijena plina, ostavila na snazi obavezu da HEP po fiksnoj i tad već previsokoj cijeni otkupi sav plin koji Ina proizvede. To je rezultiralo viškovima koji su se morali prodavati i po nekoliko stotina puta – nižoj cijeni. Vlada je reagirala i ukinula spornu uredbu tek kad je, naporima, by the way, Mosta, priča došla u javnost.
Cijeli kaos, nerad i improvizacija (ako budemo dobrohotni pa zaključimo da se nije radilo o namjeri i kriminalu), tipična za aktualnu administraciju, rezultirala je gubitkom od cca 15 milijuna eura za državnu firmu. Za koji, dakako, nitko nije odgovarao i koji Plenković već dugo opisuje kao normalnu pojavu u poslovanju.
Kome je ‘umrla afera’?
Iako, dakle, tvrdi kako afera “Plin za cent” nije afera, iako reketiranje medija od strane savjetnika ministra gospodarstva predstavlja kao “aferu Mosta”, Plenković se neki dan nije mogao suzdržati, već je s olakšanjem ustvrdio kako je “afera umrla” i kako ju je “Habijan potopio”. Pa ne bi li bilo logično da se baš premijer zubima i noktima bori da afera “ne umre” kad već uporno tvrdi da se radi o aferi jedne oporbene stranke?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Logika je, kad se makne nanos turbo folk politike, ipak nemilosrdna. Afera savjetnika “space shuttle” ministra Davor Filipovića previše podsjeća na način na koji funkcionira gro medijske scene u Hrvatskoj. Za desetke – a vjerojatno i stotine – milijuna novca koji se usmjerava prema medijima, vlast dobija “korektan” tretman. Onaj u kojem se, u najmanju ruku, kaže kako, eto, Vlada možda i ima svojih mana, ali je oporba potpuno užasna. I u kojem se, uostalom, naslovnice i ovih dana koriste kao izlog turbo folk politike.
Dvije-tri Arene, barem
Dogodi li se da se afera jednog savjetnika jednog ministra krene preispitivati i širiti na odnošaje cijele Vlade s medijima, čitava godinama pažljivo pakirana konstrukcija mogla bi odletjeti u tisuće komadića. No, ovo su sigurno tek zlonamjerna pretjerivanja pa će vlast odmah objaviti koliko su ministarstva i javna poduzeća dali novca kojim medijima i zašto, te svakako podržati formiranje saborskog istražnog povjerenstva koje bi se bavilo tom tematikom.
Začudo, Plenković ne najavljuje tako transparentno svođenje računa, već tvrdi da se mediji natječu u kritiziranju Vlade. “Ja ne vidim te hvalospjeve na račun mene i Vlade, koje su to medijske kuće koje sedam godina sustavno hvale Vladu?”, pjevuši Plenković kojem se, ako ovako nastavi, smiješe bar dvije-tri rasprodane Arene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Centi pet za bolji svet”
A tamo će imati svakako i još hitova koje je sklepao ovih hektičnih dana. Za novog ministra gospodarstva Habijana, onog koji je ustvrdio da je “Grmoja upao u korupciju”, tako kaže da mu “djeluje stabilno i racionalno”. Nije, dakle, nulta točka nekog javnog posla da osoba koja ga obavlja ne smije biti nestabilna i neracionalna. Dovoljno je da se premijeru čini da nije takav. Da mu, dakle, “djeluje stabilno i racionalno”.
Ili onaj koji ide na razgaljivanje publike, takvi uvijek dobro prođu. “Evo, mogu najaviti da će se ponovno smanjiti cijene dizela i benzina za pet centi. Dakle još smanjenje, što je itekako dobro i za naše građane i za gospodarstvo.” Pet centi. Možda je negdje organiziran i svečani doček pojeftinjenja, tko bi znao. Mediji se ionako, kako je rekao turbo folk premijer, natječu u kritiziranju Vlade.
Zar i ti, sine Emmanuele?
Ultimativni hit ipak dolazi na kraju. Suočen s činjenicom da mu se promijenilo 30 ministara, od čega ozbiljan dio zbog sumnji u korupciju, Plenković iz rukava izvlači Emmanuela Macrona. Koji je, veli, promijenio 67 ministara, a kraće je od njega na vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo je sad već ozbiljna igra na nepismenost publike, hard core turbo folkeraj. Macron je, naime, predsjednik Republike. Politički sustav u Francuskoj je potpuno drugačiji nego u Hrvatskoj. Ministri koje je, kao, mijenjao Macron i nisu (svi) ministri kakve imamo u Hrvatskoj. Tamo postoje i junior ministri, i državni tajnici, koje je Plenković sve smiksao u jednu kašu ne bi li broj bio što veći.
‘Boli ga uvo za sve’
Upitno je i kojeg vraga Macrona petlja u ovu priču, kad čovjek uopće nije premijer. Želi li to Plenković da premijera ne bira Sabor, nego predsjednik Republike, kao u Francuskoj? Čezne li to da svoj mandat vrati Zoranu Milanoviću pa neka ovaj odluči tko će dalje voditi Vladu?
Ipak, “hit meseca” je lako pamtljivi refren. Na novinarsku usporedbu da komentira činjenicu da u Francuskoj ministri daju ostavku zbog korištenja službenog aviona, Plenković je samo ispalio: “Ma, baš me briga”. Boli ga uvo za sve.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Turbo folk politika Andreja Plenkovića: Laži, spinovi, kretenizacija stvarnosti i pet centi olakšanja
Plenković se u isto vrijeme hvali da je "umrla afera" i tvrdi da se ne radi o aferi HDZ-a, nego Mosta
Lake note turbo folk politike toliko su suprotne soundtracku stvarnosti da je teško i pretpostaviti kolika je panika kod onih koji su osmislili ovakav politički nastup kakvim HDZ ulazi u superizbornu godinu. Kao da je ovdje ulog mnogo viši od samog zadržavanja vlasti
Da, izborne utrke uvijek su i svugdje nervozna natjecanja u nametanju vlastitog narativa. Da, količina propagandnog granatiranja uvijek i svugdje probija razinu podnošljivosti i cijela jedna industrija postoji – trebala bi postojati – da bi za birače i u javnom interesu razgrnula te naslage šminke s lica stvarnosti.
Da, ovo što se posljednjih dana upravo događa u Hrvatskoj prešlo je sve granice uvijek i svugdje uobičajenih predizbornih kampanja. A kampanja u Hrvatskoj nije ni počela. Pače, ni ne znamo kad će početi, jer ne znamo ni kad će biti parlamentarni izbori. Osim da se moraju održati negdje između siječnja i rujna sljedeće godine.
Panika zbog soundtracka stvarnosti
U Hrvatskoj se u samo nekoliko dana od izbijanja “afere Mreža”, koja latentno prijeti da se pretvori u “Plenki mediju”, politika vladajuće stranke pretvorila u nestvarni miks spina, otvorene laži te marnog i ponavljajućeg napora na kretenizaciji stvarnosti i javnosti kao takve. Izjave koje ovih dana daju i stavovi koje zauzimaju Andrej Plenković i dio njegovih poslušnika iz strukture vlasti i vladajuće stranke, pretvorile su se u turbo folk politiku, koja bi lakim notama i još lakšim stihovima imala omađijati slušatelje bar toliko dugo dok ne ubace listić u biračke kutije.
Lake note turbo folk politike, međutim, toliko su suprotne soundtracku stvarnosti da je teško i pretpostaviti kolika je panika kod onih koji su osmislili ovakav politički nastup kakvim HDZ ulazi u superizbornu godinu. Kao da je ovdje ulog mnogo viši od samog zadržavanja vlasti.
Tko je upao u korupciju?
Nulta točka HDZ-ove predizborne turbo folk pjesmarice je pokušaj da se afera u kojoj savjetnik HDZ-ova ministra gospodarstva reketari medije u zamjenu za “korektan” tretman, nekako, upornim uvjeravanjem pretvori u aferu – Mosta. “Krimen” ove oporbene stranke je samo u tome što su podatke o milijunskim gubicima HEP-a, koje su dobili iz redova vlasti (što je, da se ne lažemo, slično izvorište kao i u gotovo svim aferama koje su otkrili mediji) – objavili.
Kad se toliko skrene u duboku laž, kad budući ministar gospodarstva preko usta prevali da je “Grmoja upao u korupciju”, dalje je sve lako. Barijera stvarnosti je srušena i pregažena pa je njeno dalje ignoriranje rutinski posao.
Kaos, nerad i improvizacija
Kao i ignoriranje biti cijele priče oko koje se i zavrtio posljednji politički kaos. Plenkovićeva Vlada je, unatoč padu cijena plina, ostavila na snazi obavezu da HEP po fiksnoj i tad već previsokoj cijeni otkupi sav plin koji Ina proizvede. To je rezultiralo viškovima koji su se morali prodavati i po nekoliko stotina puta – nižoj cijeni. Vlada je reagirala i ukinula spornu uredbu tek kad je, naporima, by the way, Mosta, priča došla u javnost.
Cijeli kaos, nerad i improvizacija (ako budemo dobrohotni pa zaključimo da se nije radilo o namjeri i kriminalu), tipična za aktualnu administraciju, rezultirala je gubitkom od cca 15 milijuna eura za državnu firmu. Za koji, dakako, nitko nije odgovarao i koji Plenković već dugo opisuje kao normalnu pojavu u poslovanju.
Kome je ‘umrla afera’?
Iako, dakle, tvrdi kako afera “Plin za cent” nije afera, iako reketiranje medija od strane savjetnika ministra gospodarstva predstavlja kao “aferu Mosta”, Plenković se neki dan nije mogao suzdržati, već je s olakšanjem ustvrdio kako je “afera umrla” i kako ju je “Habijan potopio”. Pa ne bi li bilo logično da se baš premijer zubima i noktima bori da afera “ne umre” kad već uporno tvrdi da se radi o aferi jedne oporbene stranke?
Logika je, kad se makne nanos turbo folk politike, ipak nemilosrdna. Afera savjetnika “space shuttle” ministra Davor Filipovića previše podsjeća na način na koji funkcionira gro medijske scene u Hrvatskoj. Za desetke – a vjerojatno i stotine – milijuna novca koji se usmjerava prema medijima, vlast dobija “korektan” tretman. Onaj u kojem se, u najmanju ruku, kaže kako, eto, Vlada možda i ima svojih mana, ali je oporba potpuno užasna. I u kojem se, uostalom, naslovnice i ovih dana koriste kao izlog turbo folk politike.
Dvije-tri Arene, barem
Dogodi li se da se afera jednog savjetnika jednog ministra krene preispitivati i širiti na odnošaje cijele Vlade s medijima, čitava godinama pažljivo pakirana konstrukcija mogla bi odletjeti u tisuće komadića. No, ovo su sigurno tek zlonamjerna pretjerivanja pa će vlast odmah objaviti koliko su ministarstva i javna poduzeća dali novca kojim medijima i zašto, te svakako podržati formiranje saborskog istražnog povjerenstva koje bi se bavilo tom tematikom.
Začudo, Plenković ne najavljuje tako transparentno svođenje računa, već tvrdi da se mediji natječu u kritiziranju Vlade. “Ja ne vidim te hvalospjeve na račun mene i Vlade, koje su to medijske kuće koje sedam godina sustavno hvale Vladu?”, pjevuši Plenković kojem se, ako ovako nastavi, smiješe bar dvije-tri rasprodane Arene.
“Centi pet za bolji svet”
A tamo će imati svakako i još hitova koje je sklepao ovih hektičnih dana. Za novog ministra gospodarstva Habijana, onog koji je ustvrdio da je “Grmoja upao u korupciju”, tako kaže da mu “djeluje stabilno i racionalno”. Nije, dakle, nulta točka nekog javnog posla da osoba koja ga obavlja ne smije biti nestabilna i neracionalna. Dovoljno je da se premijeru čini da nije takav. Da mu, dakle, “djeluje stabilno i racionalno”.
Ili onaj koji ide na razgaljivanje publike, takvi uvijek dobro prođu. “Evo, mogu najaviti da će se ponovno smanjiti cijene dizela i benzina za pet centi. Dakle još smanjenje, što je itekako dobro i za naše građane i za gospodarstvo.” Pet centi. Možda je negdje organiziran i svečani doček pojeftinjenja, tko bi znao. Mediji se ionako, kako je rekao turbo folk premijer, natječu u kritiziranju Vlade.
Zar i ti, sine Emmanuele?
Ultimativni hit ipak dolazi na kraju. Suočen s činjenicom da mu se promijenilo 30 ministara, od čega ozbiljan dio zbog sumnji u korupciju, Plenković iz rukava izvlači Emmanuela Macrona. Koji je, veli, promijenio 67 ministara, a kraće je od njega na vlasti.
Ovo je sad već ozbiljna igra na nepismenost publike, hard core turbo folkeraj. Macron je, naime, predsjednik Republike. Politički sustav u Francuskoj je potpuno drugačiji nego u Hrvatskoj. Ministri koje je, kao, mijenjao Macron i nisu (svi) ministri kakve imamo u Hrvatskoj. Tamo postoje i junior ministri, i državni tajnici, koje je Plenković sve smiksao u jednu kašu ne bi li broj bio što veći.
‘Boli ga uvo za sve’
Upitno je i kojeg vraga Macrona petlja u ovu priču, kad čovjek uopće nije premijer. Želi li to Plenković da premijera ne bira Sabor, nego predsjednik Republike, kao u Francuskoj? Čezne li to da svoj mandat vrati Zoranu Milanoviću pa neka ovaj odluči tko će dalje voditi Vladu?
Ipak, “hit meseca” je lako pamtljivi refren. Na novinarsku usporedbu da komentira činjenicu da u Francuskoj ministri daju ostavku zbog korištenja službenog aviona, Plenković je samo ispalio: “Ma, baš me briga”. Boli ga uvo za sve.