Sve ono što se, međutim, događalo i događa nakon izbijanja još jedne afere u okrilju HDZ-ove vlasti, prelazi u ozbiljnu jezu. Jer je očito kako vladajuća stranka doista toliko prezire građane ove zemlje da im pokušava, ozbiljno i sustavno, prodati priču o aferi “u kojoj nema HDZ-a”. O tome govori sam Andrej Plenković, o tome govore Vladini ministri i saborski zastupnici.
Most? Grmoja?!
Ali, to je čak manji problem. Cijela serija političara iz prvog i drugog reda vladajuće stranke ovu korupcijsku priču želi pretvoriti u opće zgražanje nad činjenicom da opozicija u ovoj zemlji želi – smijeniti vlast.
“Most fabriciranima aferama želi destabilizirati političku scenu”, zgraža se ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić. Saborski zastupnik HDZ-a Nikola Mažar s nevjericom istu stranku optužuje da je pokušala “destabilizirati političku situaciju i rušiti Andreja Plenkovića”, a njegov kolega Damir Habijan savršeno ozbiljno tvrdi kako je “Grmoja upao u korupciju”.
Suludi spin
Najgore od svega je što taj suludi narativ, o zloj oporbi koja želi smijeniti vlast, veselo širi i dobar dio domaćih medija, podgrijavajući čudesne teze ulozi Mosta koji je, zamislite, dobijao informacije o sumanutom poslovanju HEP-a s plinom i s njima išao u javnost. Pa da se doznalo da su Nikola Grmoja, Zvonimir Troskot i njihovi imali informacije o aferi “plin za cent” i da su o njima šutjeli – to bi bio stravičan problem!
Ovako, izlaskom u javnost su jednostavno odradili posao za koji su plaćeni. I u koji, neka osjetljiviji sad prekriju oči, svakako spadaju i sve legalne aktivnosti na smjeni postojeće vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Suludim spinom kojim se uporno želi stvoriti dojam o tome da je Most nešto mutio u cijeloj priči se, jasno je kao dan, želi prekriti tri vrlo ozbiljne afere – jedna koja obuhvaća vulgaris izvlačenje javnog novca na privatne i tko zna koje još račune, druga je, dakako, afera “plin za cent”. Ona koju Plenković već duže pokušava prikazati nepostojećom i “redovnim poslovanjem” iako se dogodilo da su se viškovi nastali jer je bez razloga produžena Vladina uredba o obaveznom otkupu plina od Ine, prodavali za kirikiki ili još jeftnije. Što je HEP u samo mjesec dana ostavilo bez skoro 15 milijuna eura.
Ima li HDZ-a?
Treća afera koja se želi prikriti spin rafalima prema Mostu, je ona koja govori o ulozi medija u cijeloj, već itekako rutinskoj raboti. Taman dok je premijer na današnjoj sjednici Vlade pričao kako u posljednjoj aferi nema HDZ-a, iako je jučer zbog nje smijenio HDZ-ovog ministra, Telegram je pripremao objavu priče o poslu vrijednom skoro pola milijuna eura koji je Fond za zaštitu okoliša dodijelio medijima, medu ostalim ultradesnom i fake news portalu iz BiH. Na kojem se uredno, i sigurno sasvim slučajno, dive postignućima Andreja Plenkovića kao takvog.
Ima li tu HDZ-a ili su opet neki zalutali nestranački stručnjaci uhvaćeni u zaleđu, kako nam ulogu Jurice Lovrinčevića, pokušavaju protumačiti vladajući? Pa… Fond za zaštitu okoliša vodi Uprava Fonda. Ona ima sedam članova. Svih sedam tamo imenuje Vlada Republike Hrvatske. Predsjednik uprave pritom je HDZ-ov stari kadar i član stranke Mario Šiljeg.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tablica i povjerenstvo
U ovom trenutku su dvije stvari potpuno nužne i potpuno je jasno da se one – neće dogoditi. Vlada bi trebala objaviti sva davanja svim medijima u ovom mandatu, kako iz proračuna ministarstava, tako i iz blagajni državnih agencija i javnih poduzeća. Uz to bi, dakako, trebala ići i zakonska osnova po kojoj su ti novci isplaćeni, te obrazloženje za svaku isplatu.
Druga potpuno nužna stvar koja bi se trebala dogoditi je formiranje saborskog istražnog povjerenstva, kakvo predlaže Most, koje bi se bavilo državnim financiranjem medija. Pa da se pred javnošću pokuša razjasniti kako su se i kome slivali državni milijuni i jesu li oni podrazumijevali “korektan tretman” vladajućih.
Plenki media
HDZ i koalicijski partneri su, međutim, u svom nesmiljenom jurišu na same osnove demokracije posljednjih godina praktički ukinuli mogućnost da Sabor osniva istražna povjerenstva. I ovdje se već nazire opravdanje kojim će se pokušati blokirati još jedna inicijativa – oko Lovrinčevićevih razgovora je DORH pokrenuo izvide, dakle, “institucije rade svoj posao”. Koji je tajan, a bit će i još tajniji prođu li opasne izmjene Kaznenog zakona kakve predlaže Vlada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sav taj mrak, svi ti spinovi koji vrijeđaju i posljednji trag zdravog razuma u javnom diskursu, svi ti dealovi koji se dogovaraju po niskoprofilnim kavanama i restoranima, međutim, ne uspijevaju ugasiti blješteće detalje koji ukazuju na sustavnu, rutinsku i posvemašnju korupciju. Štoviše, grčeviti bijeg od stvarnosti, zapravo, ocrtava konture slike koja bi se mogla nazvati aferom “Plenki media”. Nije, ukratko, upitno da se medijska naklonost kupuje državnim novcem. Ne zna se samo ima li li (i kome) “rikverca”, te koliki je ukupni razmjer cijele priče.
Naravno da je ovo HDZ-ova afera. Vladajući očito jako preziru građane kad im sustavno prodaju priču da s njima nema veze
Imamo novu, tešku korupcijsku aferu - Plenki media
Sav taj mrak, svi ti spinovi koji vrijeđaju i posljednji trag zdravog razuma u javnom diskursu, svi ti dealovi koji se dogovaraju po niskoprofilnim kavanama i restoranima ne uspijevaju ugasiti blješteće detalje koji ukazuju na sustavnu, rutinsku i posvemašnju korupciju
Nema nikakve sumnje da jučer objavljeni transkripti razgovora savjetnika ministra gospodarstva s novinarom u kojem se javnim novcem kupuje naklonost medija i dogovara raspodjela dijela plijena, izazivaju mučninu. Nije, doduše, da nakon svega javnost treba biti previše iznenađena, ali anatomija cijelog pothvata, ovako rendgenski izložena, previše je detaljna i za one koji nisu pretjerano osjetljivog želuca.
Sve ono što se, međutim, događalo i događa nakon izbijanja još jedne afere u okrilju HDZ-ove vlasti, prelazi u ozbiljnu jezu. Jer je očito kako vladajuća stranka doista toliko prezire građane ove zemlje da im pokušava, ozbiljno i sustavno, prodati priču o aferi “u kojoj nema HDZ-a”. O tome govori sam Andrej Plenković, o tome govore Vladini ministri i saborski zastupnici.
Most? Grmoja?!
Ali, to je čak manji problem. Cijela serija političara iz prvog i drugog reda vladajuće stranke ovu korupcijsku priču želi pretvoriti u opće zgražanje nad činjenicom da opozicija u ovoj zemlji želi – smijeniti vlast.
“Most fabriciranima aferama želi destabilizirati političku scenu”, zgraža se ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić. Saborski zastupnik HDZ-a Nikola Mažar s nevjericom istu stranku optužuje da je pokušala “destabilizirati političku situaciju i rušiti Andreja Plenkovića”, a njegov kolega Damir Habijan savršeno ozbiljno tvrdi kako je “Grmoja upao u korupciju”.
Suludi spin
Najgore od svega je što taj suludi narativ, o zloj oporbi koja želi smijeniti vlast, veselo širi i dobar dio domaćih medija, podgrijavajući čudesne teze ulozi Mosta koji je, zamislite, dobijao informacije o sumanutom poslovanju HEP-a s plinom i s njima išao u javnost. Pa da se doznalo da su Nikola Grmoja, Zvonimir Troskot i njihovi imali informacije o aferi “plin za cent” i da su o njima šutjeli – to bi bio stravičan problem!
Ovako, izlaskom u javnost su jednostavno odradili posao za koji su plaćeni. I u koji, neka osjetljiviji sad prekriju oči, svakako spadaju i sve legalne aktivnosti na smjeni postojeće vlasti.
Suludim spinom kojim se uporno želi stvoriti dojam o tome da je Most nešto mutio u cijeloj priči se, jasno je kao dan, želi prekriti tri vrlo ozbiljne afere – jedna koja obuhvaća vulgaris izvlačenje javnog novca na privatne i tko zna koje još račune, druga je, dakako, afera “plin za cent”. Ona koju Plenković već duže pokušava prikazati nepostojećom i “redovnim poslovanjem” iako se dogodilo da su se viškovi nastali jer je bez razloga produžena Vladina uredba o obaveznom otkupu plina od Ine, prodavali za kirikiki ili još jeftnije. Što je HEP u samo mjesec dana ostavilo bez skoro 15 milijuna eura.
Ima li HDZ-a?
Treća afera koja se želi prikriti spin rafalima prema Mostu, je ona koja govori o ulozi medija u cijeloj, već itekako rutinskoj raboti. Taman dok je premijer na današnjoj sjednici Vlade pričao kako u posljednjoj aferi nema HDZ-a, iako je jučer zbog nje smijenio HDZ-ovog ministra, Telegram je pripremao objavu priče o poslu vrijednom skoro pola milijuna eura koji je Fond za zaštitu okoliša dodijelio medijima, medu ostalim ultradesnom i fake news portalu iz BiH. Na kojem se uredno, i sigurno sasvim slučajno, dive postignućima Andreja Plenkovića kao takvog.
Ima li tu HDZ-a ili su opet neki zalutali nestranački stručnjaci uhvaćeni u zaleđu, kako nam ulogu Jurice Lovrinčevića, pokušavaju protumačiti vladajući? Pa… Fond za zaštitu okoliša vodi Uprava Fonda. Ona ima sedam članova. Svih sedam tamo imenuje Vlada Republike Hrvatske. Predsjednik uprave pritom je HDZ-ov stari kadar i član stranke Mario Šiljeg.
Tablica i povjerenstvo
U ovom trenutku su dvije stvari potpuno nužne i potpuno je jasno da se one – neće dogoditi. Vlada bi trebala objaviti sva davanja svim medijima u ovom mandatu, kako iz proračuna ministarstava, tako i iz blagajni državnih agencija i javnih poduzeća. Uz to bi, dakako, trebala ići i zakonska osnova po kojoj su ti novci isplaćeni, te obrazloženje za svaku isplatu.
Druga potpuno nužna stvar koja bi se trebala dogoditi je formiranje saborskog istražnog povjerenstva, kakvo predlaže Most, koje bi se bavilo državnim financiranjem medija. Pa da se pred javnošću pokuša razjasniti kako su se i kome slivali državni milijuni i jesu li oni podrazumijevali “korektan tretman” vladajućih.
Plenki media
HDZ i koalicijski partneri su, međutim, u svom nesmiljenom jurišu na same osnove demokracije posljednjih godina praktički ukinuli mogućnost da Sabor osniva istražna povjerenstva. I ovdje se već nazire opravdanje kojim će se pokušati blokirati još jedna inicijativa – oko Lovrinčevićevih razgovora je DORH pokrenuo izvide, dakle, “institucije rade svoj posao”. Koji je tajan, a bit će i još tajniji prođu li opasne izmjene Kaznenog zakona kakve predlaže Vlada.
Sav taj mrak, svi ti spinovi koji vrijeđaju i posljednji trag zdravog razuma u javnom diskursu, svi ti dealovi koji se dogovaraju po niskoprofilnim kavanama i restoranima, međutim, ne uspijevaju ugasiti blješteće detalje koji ukazuju na sustavnu, rutinsku i posvemašnju korupciju. Štoviše, grčeviti bijeg od stvarnosti, zapravo, ocrtava konture slike koja bi se mogla nazvati aferom “Plenki media”. Nije, ukratko, upitno da se medijska naklonost kupuje državnim novcem. Ne zna se samo ima li li (i kome) “rikverca”, te koliki je ukupni razmjer cijele priče.