U Francuskoj se intenzivirala rasprava o sekularizmu; u središtu priče je vjerska odjeća u javnim institucijama
Ideološke svađe pokrenuli su slučajevi katoličke redovnice i muslimanke s hidžabom
Nedavno su francuski mediji otkrili skandal koji je ponovno pokrenuo žestoke političke rasprave i ideološke svađe po pitanju prakticiranja sekularizma. Neimenovana redovnica, stara više od 70 godina, odlučila je preseliti se iz samostana u Dromeu, na jugozapadu Francuske, gdje je provela većinu života, u svoju rodnu regiju Haute-Saône. Podnijela je molbu za prijem u umirovljenički dom koji financira država u mjestu Vesoulu udaljenom oko 85 kilometara od Dijona.
Uprava doma prihvatila je njezinu prijavu u srpnju pod uvjetom da ne nosi odoru časne sestre. Redovnica je odbila takav prijedlog, pa joj je uskraćeno mjesto u domu. Uprava doma obrazložila je svoju odluku tradicijom i zakonima francuskog sekularizma te je dodala da bi časna sestra u domu mogla diskretno nositi samo križ oko vrata.
Glasnogovornik lokalne uprave koja upravlja domom tim je povodom izjavio: “U odnosu na sekularizam, nijedan znak pripadnosti vjerskoj zajednici ne može se prihvatiti jer želimo osigurati spokoj svim stanarima naše kuće. Religija je privatna stvar i mora ostati takva.” Glasnogovornik je zaključio kako je časna sestra odbila mjesto koje joj je ponuđeno jer “nije htjela prihvatiti kućne propise koji su jednaki za sve”.
Hidžab u obilasku skupštine
Julien Odoul, predsjednik ogranka radikalno desne stranke Front National za regiju Bourgogne Franche-Comté, zatražio je na skupštini u gradu Dijonu, da majka koja je pratila svoje dijete i njegov razred u obilasku skupštine, skine maramu, odnosno hidžab, s glave. Objasnio je kako je “gospođa ima dovoljno vremena nositi svoj veo kod kuće, na ulici, ali ne ovdje, ne danas u zgradi skupštine”.
Pritom se pozvao na vrijednosti francuskog sekularizma te je napao muslimanku da tim činom namjerno provocira ostale građane već dovoljno frustrirane napadima muslimanskih terorista. Iako majka nije prekršila zakone noseći odjeću koja ne pokriva lice, zastupnici krajnje desnice demonstrativno su napustili dvoranu, dok je većina u skupštini osudila takvo ponašanje. Na Internetu su objavljene fotografije djeteta koje plače u naručju uznevjerene majke.
Duboka podjela zbog vjerske odjeće
Oba ta slučaja povezana su s primjenom francuskih zakona od 2004. po kojima se vjerska odjeća ne može se nositi u vladinim i javnim zgradama, staračkim domovima, uredima, školama, fakultetima, lokalnim organima uprave… Unatoč tim zakonima, Francuska je po tom pitanju i dalje duboko podijeljena.
S jedne su strane oni koji smatraju da je hidžab ili veo arhaičan odjevni predmet kojemu nema mjesta u sekularnoj državi jer je simbol ženske pokornosti ili vjerskog radikalizma. S druge su strane ima dosta onih koji tvrde da su žene koje nose hidžab izvrgnute otvorenom ili jedva skrivenom rasizmu, te da se na taj način diskriminiraju na vjerskoj osnovi.
Duboki korjeni sekularizma
Inače, muslimanska pokrivala poput hidžaba, burke i nikaba zabranjena su u Danskoj, Italiji, Austriji, Francuskoj, Belgiji, Španjolskoj te djelomično u Njemačkoj. Hidžab je marama koju nose muslimanke, lice se vidi, a pokriveni su kosa i vrat. Burka prekriva cijelo tijelo te je najradikalniji oblik odijevanja u islamskoj tradiciji. Nikab je blaža verzija burke, crna tkanina koja prekriva glavu i lice, no vide se oči.
Valentine Zuber, povjesničarka u École Pratique des Hautes Études iz Pariza, koja se specijalizirala za proučavanje religiozne tolerancije u Europi, izjavila je da se sada u Francuskoj vodi žestoka bitka između ta dva “intelektualna, politička i kulturna tabora.” Korijeni sekularizma sežu sve do 1789. i francuske revolucije, a država i crkva službeno su razdvojene zakonom 1905. Francuska vlada službeno je 2004. zabranila nošenje uočljivih vjerskih simbola, među kojima je i hidžab, marama koja pokriva kosu, ali ne i lice.
Optužbe za diskriminaciju
Svećenik Florent Belin iz Vesoula optužio je upravu doma da se vodila “antikršćanskim” osjećajima te je upozorio “da se naše uši pune principima sekularizma koje nitko ne razumije.” Optužio je novinare da pišu samo o muslimanki od koje je zatraženo da skine hidžab jer je bila u državnoj instituciji, pa sad svi plaču nad njenom sudbinom. Istodobno nitko ne brine što je katolička redovnica sada prepuštena sama sebi.
“Što je sekularizam?”, upitao je svećenik Belin te odgovorio: “Valja omogućiti svima živjeti svoju vjeru, a da nikoga ne uznemiravaju. Mislim da odora redovnica nikoga ne smeta jer nije znak pokornosti, nego predanosti.” Zaključio je kako “stari demoni i loše upravljani strahovi blokiraju situacije.”
Pogrešna interpretacija zakona
Alain Chrétien, gradonačelnik Vesoula, javno se ispričao časnoj sestri te joj ponudio pomoć u pronalaženju smještaja u javnoj ustanovi. “Dom je donio pogrešnu odluku i to je za žaljenje.” Istakao je da su državni službenici ponekad “paralizirani” zbog pitanja sekularizma jer svatko “ima svoju definiciju Laïcité, francuske verzije sekularizma.”
Nicolas Cadène, pravni stručnjak koji pomaže francuskoj vladi u primjeni sekularističkih zakona, rekao je da se pravila o vjerskoj odjeći trebaju primjenjivati samo na državne službenike tijekom radnog vremena. Za njega je odnos spram umirovljene redovnice bio je primjer “pogrešne interpretacije laika“.
Cadène je rekao da su rasprave o muslimanima u francuskom životu uzrokovale zbrku u vezi s zakonom i dovele do strožeg oblika sekularizma. Istakao je kako se zaoštravanje odnosa spram određenih religija “uvijek se širi i na ostale religije i vjerovanja” te je zaključio kako je to “stvarna opasnost.”
Ni ministri nisu složni
Ta dva slučaja otkrila su i duboke podjele unutar vladajuće stranke predsjednika Emmanuela Macrona. Ministar obrazovanja Jean-Michel Blanquer potpuno se izgubio, pa je prvo kazao kako “zakon ne zabranjuje ženama da nose marame dok su u pratnji djece”, da bi odmah potom zaključio kako hidžab “nije poželjan u našem društvu” zbog “onoga što govori o statusu žene i o našim vrijednostima.”
Ministar gospodarstva Bruno Le Maire stao je u obranu “kulture u kojoj religija ostaje u intimnoj, privatnoj sferi i nema mjesta u javnom životu”. Ministar državnog proračuna Gerald Darmanin izjavio je pak da bi “volio da žene u Francuskoj ne nose maramu.”
U kakvoj odjeći na školske izlete?
Premijer Edouard Philippe objavio je u parlamentu da se protivi bilo kakvom novom zakonu koji bi se bavio pitanjem kakvu odjeću valja nositi na školskim izletima. Čak 66 posto ispitanika u jednoj anketi već se prije incidenta u Dijonu izjasnila za to da se marama ne smije nositi na školske izlete. Francuski trgovac sportskom opremom Decathlon pod pritiskom javnosti odustao od prodaje specijalnih hidžaba za sportašice.
Tako su se državi s najbrojnijim muslimanskim stanovništvom u Europi ponovno rasplamsale rasprave o odnosu između vjerskih sloboda i državnog inzistiranja na strogom sekularizmu u javnom životu. S malo nade da će u dogledno vrijeme, s obzirom na situaciju prepunu emocija, doći do smirivanja strasti.