Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

U Srbiji je mrak. Za Telegram govori novinar kojeg su tabloidi optužili da je pitanjima poslao Vučića u bolnicu

Miodrag Sovilj za Telegram priča o napadima i odgovoru koji još nije dobio

ZADNJA IZMJENA: stu 20, 2019
Foto: Screenshot/N1

Pokušaj ubojstva predsjednika države novinarskim pitanjem, fotografije iskopane s društvene mreže MySpace, polugoli tetovirani narkobosovi s naslovnica tabloida koji navodno financiraju medije i sumnjiva uloga oca ministra policije u trgovini oružjem – kad se stvari ovako poslože ne mogu zvučati nego kao predložak za scenarij najnovijeg filmskog tripa Quentina Tarantina.

Pa ipak, to su sastojci opore i u suštini nimalo zabavne priče kojom se mediji u Srbiji bave posljednjih dana, a koja je završila, eto, trijumfalnim povratkom na posao predsjednika te zemlje Aleksandra Vučića nakon vikenda provedenog u bolnici (“Proveo je dva dana na aparatima!”, kazala je, blago dramatično Suzana Vasiljević, Vučićeva savjetnica za medije).

Tko je “pravio haos”

Ono što se u međuvremenu događalo izvan Vučićeve bolničke sobe, međutim, bilo je nešto dramatičnije od karikaturalnog PR pretjerivanja. Naime, novinara televizije N1 Srbija, Miodraga Sovilja, režimski mediji i političari bliski Vučiću samo što nisu optužili za pokušaj atentata novinarskim pitanjem. Pričalo se o novinarovom “uličarskom rječniku”, unošenju telefona o lice predsjedniku države, želji da se isprovocira Vučića kako bi se poslije “pravio haos”.

A radilo se, zapravo, samo o postavljanju novinarskog pitanja. I o tome da je, zapravo, kvaka cijele serije bizarnih napada koji se pokrenuo nakon Vučićeve hospitalizacije kasnije tog dana, u sadržaju pitanja.

Tko radi za GIM?

Ministar policije Republike Srbije Nebojša Stefanović je bliski Vučićev suradnik. Njegov otac Branko Stefanović navodno je povezan s privatnom firmom GIM koja je prodavala oružje u Ujedinjene Arapske Emirate, a koje je dobila po povlaštenoj cijeni u odnosu na srpsku državnu kompaniju koja se inače bavi sličnim poslovima.

Vučić već mjesecima izbjegava odgovoriti na neugodna pitanja o ovom slučaju, a Sovilj ga je u petak želio suočiti s dokumentom u kojem stoji da je Stefanović kao predstavnik firme GIM boravio u tvornici oružja u Valjevu. Predsjednik Srbije se prvo izvlačio da ne vidi što piše na ekranu, da bi vrlo brzo kazao kako je ugledao poruku u kojoj novinaru stižu uputstva oko toga koje pitanje da mu postavi. “Nemojmo da se zavitlavamo”, kazao mu je tad Sovilj.

MySpace arheologija

“U tim trenucima sam dobio nekoliko poruka, neke su bile privatne, neke od kolegice koja je pratila prenos uživo, a jedna od urednice N1 u Zagrebu, koja me je zamolila da mu postavim pitanje u vezi s (ne)dolaskom u Zagreb i odnosom s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem. Pretpostavljam da je srpski predsjednik vidio tu zadnju. Svejedno, pitanje redovne komunikacije urednika i novinara je potpuno nesporno – sporno je što je Vučić, po svemu sudeći, eskivirao odgovor na pitanje, pravdajući se da ne vidi dobro dokument koji sam mu prikazao, ali je pritom bez greške u sekundi pročitao poruke koje su mi u tom trenutku stigle”, prepričao je danas za Telegram Sovilj.

Priča o pokušaju ubojstva novinarskim pitanjem, na koje, eto, odgovora nije bilo, zavrtjela se nakon što je Vučić završio u bolnici i bila je samo nastavak pritiska na N1 televiziju koja je poseban trn u oku službenom Beogradu. Sovilja se prozivalo jer se usudio postaviti pitanje i nije ustuknuo na klasično političarsko izvrdavanje odgovora, a TV Pink je čak posegnula duboko u arheološke naslage web-a – u arhivu davno zamrle društvene mreže MySpace, koja je bila preteča Facebooka. I od tamo iskopala Soviljevu fotografiju iz studentskih dana, staru 13 godina, s opisom “pijani novinar N1 televizije” (u međuvremenu su tu objavu skinuli s interneta).

Thaçi – Srbin?!

Posljednjih dana se intenzivirala i kampanja protiv N1, notorni tabloid Informer (za kojeg su domaći desničarski portali “Modra lasta” i to ona iz pitomijih vremena – primjer, danas na naslovnici imaju “dokaze” da je Hashim Thaçi – Srbin) danima objavljuje navodne fotografije albanskog poduzetnika koji je navodno narkobos i koji je navodno dao 249 tisuća eura Jugoslavu Ćosiću, direktoru programa N1. Pritom su uspjeli objaviti i fotografije krive osobe.

Sovilj nam kaže da osim intenziviranja takve medijske kampanje, nekih konkretnih prijetnji nakon Vučićevog odlaska u bolnicu nisu imali. Uglavnom, srpski predsjednik je danas na tiskovnoj konferenciji povodom povratka na posao stavio točku na priču o pokušaju ubojstva novinarskim pitanjem, kazavši kako nitko s N1 nema veze s njegovim zdravstvenim stanjem, te kako su njegovi problemi sa srcem i visokim krvnim tlakom kronični.

Povratak u devedesete

“Međutim, nije komentirao izjave njegovih bliskih suradnika, poput zamjenika gradonačelnika Beograda Gorana Vesića, niti komentare cjelokupnog prvog ešalona medijskog streljačkog voda predvođenog urednikom Informera Draganom Vučićevićem i medijskim analitičarem Nebojšom Krstićem koji je cijeli vikend po prorežimskim televizijama upravo dovodio u vezu pitanja i predsjednikovo zdravstveno stanje, niti činjenicu da je televizija Pink objavila moje privatne fotografije od pre 13 godina s MySpacea (sic) u svrhu diskreditacije i targetiranja”, kaže nam Sovilj.

Sve te optužbe, dakle, ostale su negdje visjeti u zraku, nedirnute, do prve iduće prikladne upotrebe. Atmosferu koja se tako stvara u zemlji neki od starijih novinara, pa i sam predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije Željko Bodrožić, ocjenjuju povratkom u devedesete. Stoga smo pitali Sovilja je li tako nešto očekivao kad je počeo raditi ovaj posao, krajem prošlog desetljeća, kad se atmosfera iz vremena ratova naivno činila odavno premašenom – s obje strane Dunava?

“Zaista nisam. Da mi je prije deset godina, kada sam se počinjao baviti novinarstvom, netko rekao da ću biti optužen za ugrožavanje zdravstvenog stanja pitanjem, od srca bih se nasmijao njegovoj maštovitosti. Međutim, iz dana u dan, medijska scena u Srbiji tone sve dublje i dublje, da ponekad imam osjećaj kako javno mnijenje u Srbiji režira kombinacija Salvadora Dalija i Leni Riefenestahl”.

Pitanje i dalje bez odgovora

No, na kraju priče o jednom izrazito bizarno medijsko-političkom vikendu u susjednoj zemlji, ostaje ono što je bilo na njenom samom početku – pitanje. Ono pitanje o umiješanosti oca ministra policije, bliskog Vučićevog suradnika, u trgovinu oružjem po povlaštenim cijenama. Odgovora nema. Bavi li se, međutim, osim pojedinih novinara itko ovim slučajem u Srbiji?

“Iako su i pojedini državni dužnosnici pozvali Tužilaštvo da se pozabavi ovim pitanjem, institucije zasad nisu reagirale. Jedina reakcija je ona iz Agencije za borbu protiv korupcije koja je navela da provjerava jesu li ispunjeni uvjeti za pokretanje postupka u slučaju mogućeg sukoba interesa ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića, a povodom navoda da se njegov otac Branko Stefanović bavi trgovinom oružja. Osim toga, ova važna tema zasad je isključivo interesantna jedino šačici medija i pojedincima iz dijela opozicijskih stranaka”, kaže nam Sovilj.

Prije nego na kraju odmahnemo glavom nad teškom sudbinom novinara i demokratskog društva u Srbiji, valja osvijestiti da je mnoštvo korupcijskih priča objavljivanih s ove strane međudržavne granice počinjalo – a možda i još više završavalo – na upravo isti način. Kao interesantne jedino šačici medija i pojedincima iz dijela opozicijskih stranaka.

Jasmin Klarić
Telegram autor
208 članaka Više o autoru
OGLASI
učitavanje...
Više s weba