U Zagrebu ponovno pukla vodovodna cijev. Bez vode ostao dio Medveščaka, poremećen je i tramvajski promet

U Zagrebu je ponovno došlo do puknuća vodovodne cijevi. Bez vode je ostao dio potrošača u ulicama Ribnjak i Langov trg, izvijestili su jutros iz Zagrebačkog holdinga. Opskrba pitkom vodom osigurana je autocisternom.

Zbog sanacije puknuća vodovodne cijevi na Ribnjaku, tramvaji linija 8 i 14 prometuju preusmjereno. Tramvaji linije 8 prometuju preusmjereno do Kvaternikovog trga, tramvaji linije 14 do Maksimira, dok tramvajska linija 15 privremeno ne prometuje. Uvedena je izvanredna autobusna linija koja prometuje Kaptol – Mihaljevac, javili su iz Holdinga.

Veliki problem dotrajalog vodovoda grada Zagreba posebno je bio vidljiv krajem rujna kada je na Trešnjevci dva puta puknuo magistralni vodovodni cjevovod na križanju Selske i Baštijanove. Tada je poplavilo više okolnih objekata uključujući i obližnju školu. Zbog sanacije su na više dana bile zatvorene okolne ceste.

Iz vodovodne mreže gubi se više od 50 posto vode

Kako je Telegram ranije pisao, iz zagrebačke vodovodne mreže još 2015. gubilo se 51,7 posto vode. Dvije godine kasnije taj je gubitak narastao na 53,4 posto da bi se 2019. napokon malo spustio na 52,7 posto. Prema Strategiji upravljanja vodama Republike Hrvatske, prihvatljiva vrijednost gubitaka vode je od 15 do 20 posto, dakle više nego dvostruko manje od sadašnjeg stanja u Zagrebu.

U obrazloženju Vodoopskrbe i odvodnje koje su dali Državnoj reviziji tvrde da su gubici vode uzrokovani nedostacima u sustavu kao što su curenje na cjevovodima, priključcima i armaturnim oknima, a do kojih dolazi zbog toga što nemaju dovoljno novca da zamjene više od 2 posto cijevi godišnje. Situacija je neodrživa jer je zagrebačka vodoopskrbna mreža u prosjeku stara 40 godina, a poneke cijevi koje se koriste postavljene su još za cara Franje Josipa.

Grad Zagreb prema metodologiji Svjetske banke po gubicima vode spada u najgori D razred učinkovitosti. To znači vrlo neučinkovito korištenje resursa pri čemu je provođenje programa smanjenja gubitaka imperativ i visoki prioritet. Budući da se za crpljenje koristi električna energija jasno je da je ona uzalud potrošena (i koju su platili građani) svaki put kada voda na putu do kućanstva iscuri.