Njihov posjet ratom zahvaćenoj zemlji, koja se četvrti mjesec bori protiv ruske vojske, može se smatrati zakašnjelim – mnogi su i prije njih već bili u Kijevu – ali je tajming očito bio pomno planiran. Liderska trojka, koja predstavlja politički i ekonomski najmoćnije članice EU-a, u Ukrajinu se uputila taman pred odluku Bruxellesa o kandidacijskom statusu za tu zemlju.
Simboličan potez Bruxellesa
Kada su, dakle, Macron, Scholz i Draghi sjeli u kupe noćnog vlaka za Kijev, bilo je sasvim jasno da je Ukrajina korak bliže željenom statusu, a to je danas i potvrđeno: Europska komisija preporučila je da se Ukrajini dodijeli status kandidata „uz razumijevanje“ da će provesti reforme, među ostalim u području vladavine prava i borbe protiv korupcije.
Bila je to očekivana odluka Bruxellesa, snažne simbolične vrijednosti. O tome sasvim dovoljno govori činjenica da je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen nosila sako i košulju u bojama ukrajinske zastave. Koliko nas sjećanje služi, tako se nešto nije dogodilo kad je 2004. Komisija prezentirala mišljenje o statusu Hrvatske.
Komisijina odluka mogla bi se nazvati simboličnom i iz drugog razloga: o statusu kandidata bilo koje zemlje ne odlučuje Europska komisija. Njezina je preporuka formalni i nužni prvi korak, ali finalnu odluku donose zemlje članice EU-a, koje odlučuju jednoglasno. O tome će, kako se očekuje, šefovi država i vlada zemalja članica raspravljati sljedećeg tjedna, na sastanku Europskog vijeća.
Nisu svi oduševljeni, ali…
Uoči današnje preporuke Komisije, iz nekih članica EU-a stizali su signali da nisu entuzijastične prema ideji da se Ukrajini odmah dodijeli službeni status zemlje kandidatkinje. U intervjuu za Financial Times, portugalski premijer Antonio Costa ustvrdio je da je važnije da se EU fokusira na hitnu pomoć Ukrajini, a ne na pitanje formalnog statusa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Costa se nije eksplicitno izjasnio protiv dodjele kandidacijskog statusa, napomenuvši da čeka procjenu Komisije, navodi FT, ali se založio za „manje pravnih diskusija, više praktičnih rješenja“ za Ukrajinu. I za Dansku se pisalo da je rezervirana, ali su iz danske vlade poručili da su spremni podržati status kandidata za Ukrajinu, ako Komisija da zeleno svjetlo.
Poruka ruskom predsjedniku
Čelnici EU članica bit će u svakom slučaju pod velikim pritiskom da slijede preporuku Komisije. Ne samo zbog toga što je podrška već stigla iz Berlina, Pariza i Rima.
Nego prvenstveno zbog činjenice da se Ukrajina brani od ruske agresije: pozitivnom odlukom poslali bi simboličnu poruku Vladimiru Putinu da Ukrajina sama odlučuje o svojoj političkoj sudbini i pripadnosti Europi, a ne Putinovom „ruskom svijetu“. I da ruski tenkovi na ukrajinskim cestama to ne mogu promijeniti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne nagrađuje se hrabrost
No, sam kandidacijski status ne garantira ništa u pogledu pregovora o članstvu, a kamoli samog članstva. Ako Ukrajina formalno bude uvrštena među kandidate, pitanje je kada će i pod kojim uvjetima moći početi pregovore. Ukrajina je zemlja u ratu i dok borbe traju iluzorno je očekivati bilo kakav značajniji napredak prema članstvu.
Ukrajina, uz to, ima cijeli niz problema koji su postojali i prije ruske invazije, a koji su vrlo bitni u procesu pristupanja. Zato i jest Komisija u današnjem dokumentu nabrojala što se sve od Kijeva očekuje – od načina izbora ustavnih sudaca preko borbe protiv korupcije i pranja novca do ograničenja utjecaja oligarha u politici i gospodarstvu i tako dalje. A toga će biti još.
Iz trenutne perspektive, kad se zemlja brani od agresije, možda se ovakvi i slični uvjeti čine kao cjepidlačenje, ali pregovori o članstvu u EU su naprosto takvi – grubo rečeno, to nije nagrada za hrabrost, nego vrlo minuciozan tehnički proces transformacije politike, gospodarstva i društva, po vrlo precizno određenim (europskim) pravilima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Desetljećima u čekaonici
To, pak, može trajati godinama. Nije isključeno ni cijelo desetljeće ili više. Takvo je, uostalom, iskustvo niza država koje trenutno pregovaraju o članstvu ili se nadaju da će uskoro početi pregovore, poput Sjeverne Makedonije ili Albanije: prva je pozitivno mišljenje Komisije dobila u studenom 2005., Albanija u listopadu 2012.
Širenje EU-a (ne samo na Ukrajinu) ovisit će i o procjeni država članica mogu li integrirati nove članice prije suštinskih reformi. Već se neko vrijeme raspravlja o, primjerice, ukidanju jednoglasnog odlučivanja, a aktualizirana je i tema izmjena temeljnih ugovora. Dok se ne riješe ‘unutarnja’ pitanja, malo je vjerojatno da će Europska unija širiti svoje članstvo.
Vlak koji će Ukrajinu odvesti prema članstvu u EU možda će već sljedećeg tjedna, odlukom europskih čelnika, doista krenuti sa stanice, s Bruxellesom kao krajnjim odredištem. Ali potpuno je jasno da će ta kompozicija na putu do željene destinacije imati više problema od notorno spornih i tragikomično nepouzdanih hrvatskih vlakova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajina je korak od statusa kandidata za EU. Na članstvo bi mogla čekati desetljećima
Kandidacijski status ne garantira ništa u pogledu pregovora o članstvu, a kamoli samog članstva
Čelnici EU članica bit će pod velikim pritiskom da slijede preporuku Komisije. Ne samo zbog toga što je podrška već stigla iz Berlina, Pariza i Rima, nego i činjenice da se Ukrajina brani od ruske agresije i da bi pozitivnom odlukom poslali snažnu poruku Vladimiru Putinu
Kad su Emmanuel Macron, Olaf Scholz i Mario Draghi sjeli u vlak za Kijev, bilo je jasno da to nije početak političkog vica, nego prvi korak ka ostvarenju europskih ambicija Ukrajine: francuski predsjednik, njemački kancelar i talijanski premijer u četvrtak su nedvosmisleno podržali Ukrajinu i njezinu aspiraciju da dobije status kandidatkinje za članstvo u EU.
Njihov posjet ratom zahvaćenoj zemlji, koja se četvrti mjesec bori protiv ruske vojske, može se smatrati zakašnjelim – mnogi su i prije njih već bili u Kijevu – ali je tajming očito bio pomno planiran. Liderska trojka, koja predstavlja politički i ekonomski najmoćnije članice EU-a, u Ukrajinu se uputila taman pred odluku Bruxellesa o kandidacijskom statusu za tu zemlju.
Simboličan potez Bruxellesa
Kada su, dakle, Macron, Scholz i Draghi sjeli u kupe noćnog vlaka za Kijev, bilo je sasvim jasno da je Ukrajina korak bliže željenom statusu, a to je danas i potvrđeno: Europska komisija preporučila je da se Ukrajini dodijeli status kandidata „uz razumijevanje“ da će provesti reforme, među ostalim u području vladavine prava i borbe protiv korupcije.
Bila je to očekivana odluka Bruxellesa, snažne simbolične vrijednosti. O tome sasvim dovoljno govori činjenica da je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen nosila sako i košulju u bojama ukrajinske zastave. Koliko nas sjećanje služi, tako se nešto nije dogodilo kad je 2004. Komisija prezentirala mišljenje o statusu Hrvatske.
Komisijina odluka mogla bi se nazvati simboličnom i iz drugog razloga: o statusu kandidata bilo koje zemlje ne odlučuje Europska komisija. Njezina je preporuka formalni i nužni prvi korak, ali finalnu odluku donose zemlje članice EU-a, koje odlučuju jednoglasno. O tome će, kako se očekuje, šefovi država i vlada zemalja članica raspravljati sljedećeg tjedna, na sastanku Europskog vijeća.
Nisu svi oduševljeni, ali…
Uoči današnje preporuke Komisije, iz nekih članica EU-a stizali su signali da nisu entuzijastične prema ideji da se Ukrajini odmah dodijeli službeni status zemlje kandidatkinje. U intervjuu za Financial Times, portugalski premijer Antonio Costa ustvrdio je da je važnije da se EU fokusira na hitnu pomoć Ukrajini, a ne na pitanje formalnog statusa.
Costa se nije eksplicitno izjasnio protiv dodjele kandidacijskog statusa, napomenuvši da čeka procjenu Komisije, navodi FT, ali se založio za „manje pravnih diskusija, više praktičnih rješenja“ za Ukrajinu. I za Dansku se pisalo da je rezervirana, ali su iz danske vlade poručili da su spremni podržati status kandidata za Ukrajinu, ako Komisija da zeleno svjetlo.
Poruka ruskom predsjedniku
Čelnici EU članica bit će u svakom slučaju pod velikim pritiskom da slijede preporuku Komisije. Ne samo zbog toga što je podrška već stigla iz Berlina, Pariza i Rima.
Nego prvenstveno zbog činjenice da se Ukrajina brani od ruske agresije: pozitivnom odlukom poslali bi simboličnu poruku Vladimiru Putinu da Ukrajina sama odlučuje o svojoj političkoj sudbini i pripadnosti Europi, a ne Putinovom „ruskom svijetu“. I da ruski tenkovi na ukrajinskim cestama to ne mogu promijeniti.
Ne nagrađuje se hrabrost
No, sam kandidacijski status ne garantira ništa u pogledu pregovora o članstvu, a kamoli samog članstva. Ako Ukrajina formalno bude uvrštena među kandidate, pitanje je kada će i pod kojim uvjetima moći početi pregovore. Ukrajina je zemlja u ratu i dok borbe traju iluzorno je očekivati bilo kakav značajniji napredak prema članstvu.
Ukrajina, uz to, ima cijeli niz problema koji su postojali i prije ruske invazije, a koji su vrlo bitni u procesu pristupanja. Zato i jest Komisija u današnjem dokumentu nabrojala što se sve od Kijeva očekuje – od načina izbora ustavnih sudaca preko borbe protiv korupcije i pranja novca do ograničenja utjecaja oligarha u politici i gospodarstvu i tako dalje. A toga će biti još.
Iz trenutne perspektive, kad se zemlja brani od agresije, možda se ovakvi i slični uvjeti čine kao cjepidlačenje, ali pregovori o članstvu u EU su naprosto takvi – grubo rečeno, to nije nagrada za hrabrost, nego vrlo minuciozan tehnički proces transformacije politike, gospodarstva i društva, po vrlo precizno određenim (europskim) pravilima.
Desetljećima u čekaonici
To, pak, može trajati godinama. Nije isključeno ni cijelo desetljeće ili više. Takvo je, uostalom, iskustvo niza država koje trenutno pregovaraju o članstvu ili se nadaju da će uskoro početi pregovore, poput Sjeverne Makedonije ili Albanije: prva je pozitivno mišljenje Komisije dobila u studenom 2005., Albanija u listopadu 2012.
Širenje EU-a (ne samo na Ukrajinu) ovisit će i o procjeni država članica mogu li integrirati nove članice prije suštinskih reformi. Već se neko vrijeme raspravlja o, primjerice, ukidanju jednoglasnog odlučivanja, a aktualizirana je i tema izmjena temeljnih ugovora. Dok se ne riješe ‘unutarnja’ pitanja, malo je vjerojatno da će Europska unija širiti svoje članstvo.
Vlak koji će Ukrajinu odvesti prema članstvu u EU možda će već sljedećeg tjedna, odlukom europskih čelnika, doista krenuti sa stanice, s Bruxellesom kao krajnjim odredištem. Ali potpuno je jasno da će ta kompozicija na putu do željene destinacije imati više problema od notorno spornih i tragikomično nepouzdanih hrvatskih vlakova.