Desna obala Dnjepra uskoro bi mogla biti očišćena od okupatora. Na sjevernom dijelu Hersonskog fronta mostobran kod Avdivke, na lijevoj obali rijeke Inhulets, i ukrajinski oklopni klin, uz desnu obalu Dnjepra, stopili su se u jednu cjelinu oslobođenog teritorija. Nakon što je pao Davidiv Brid, kolabirala je cijela ruska obrana na lijevoj obali rijeke Inhulets, sjeveroistočno od grada. Ruski zapovjednici nisu imali drugog izbora nego povući svoje snage prema jugu.
Zapovjednici ruskih padobranskih postrojbi, koji se na ovom dijelu fronta grčevito bore već dva mjeseca, vjerojatno nisu čekali odobrenje za napuštanje položaja. Između okruženja i povlačenja, odabrali su povlačenje. Izgubili su dosta tehnike, ali su sačuvali ljude. Sada pokušavaju organizirati obranu na liniji Snihurivka – Ckalove – Milove. Iako su skratili liniju fronta sa 110 na 60 kilometara, pitanje je hoće li je uspjeti stabilizirati. Ne bih se čudio da već pripremaju plan za organizirano prebacivanje na lijevu obalu Dnjepra.
Duboki prodori Ukrajinaca
Dok ruska vojska velikim uspjehom smatra napredak od jednog kilometra u jednom dana, Ukrajinci su već došli do norme od 25 kilometara prodora za jedan dan borbe. Zbog čega Ukrajinci uspješno ostvaruju duboke prodore u teritorij pod neprijateljskom kontrolom? Veliki prostor na kojem se odvijaju borbena djelovanja, jedna je od osnovnih značajki ukrajinskog ratišta. U uvjetima Drugog svjetskog rata, taj bi prostor napadala armija od dva milijuna vojnika. S trenutno prisutnim brojem trupa na terenu, ukrajinsko ratište smatra se slabo zasićenim prostorom.
U takvim uvjetima obrana se organizira po otpornim točkama i rajonima, a međuprostori se nastoje pokrivati vatrom. Međutim, brojno stanje ruske vojske ne zadovoljava ni minimalne uvjete za uspostavu učinkovitih i neprekinutih obrambenih linija. Obrana se uglavnom oslanjala na naseljena mjesta, a prodore protivnika zaustavljali su snažnom artiljerijskom podrškom i brzim angažmanom rezervi. O organizaciji obrane po dubini nije bilo ni govora. Prema nekim ruskim vojnim blogerima, 300 vojnika pokrivalo je liniju fronta od 20 kilometara.
Broj raspoloživih vojnika na frontu vjerojatno je namjerno umanjen da bi se opravdali katastrofalni porazi. Međutim, nedvojbena je činjenica malobrojnosti ruskih snaga u odnosu na stvarne potrebe. Pored toga, intenzivno i sistematsko uništavanje priručnih skladišta uz napade na komunikacijske pravce, negativno se odrazilo na raspoloživost topničkog streljiva ruskih jedinica na frontu.
Prilagodba veličini prostora
Veličina prostora, kao dominantna karakteristika ratišta, definirala je načine, oblike i formacije kojima se izvode borbena djelovanja. Još od vremena prodora mongolskih hordi Džingis-kana, u trinaestom stoljeću, postalo je jasno da sposobnost izvođenja brzog i širokog manevra donosi ključnu prednost svakom napadaču na prostranim istočnoeuropskim stepama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U tom smislu, Združene snage Ukrajine prilagodile su svoju taktiku i organizaciju. Početkom rujna, u Harkovskoj oblasti, bila je prva demonstracija načina izvođenja napadnih djelovanja ukrajinskih oklopno-mehaniziranih jedinica i mobilnih udarnih grupa. Krajem rujna kod Limana pokazana je sposobnost izvođenja dvostrukog obuhvata uz nasilni prelazak rijeke.
Operacije kao po knjizi
U oba slučaja napadne operacije ukrajinske vojske vode se kao po knjizi: operativno maskiranje, izvođenje demonstrativnih djelovanja, kvalitetna obavještajna priprema, iznenađenje po mjestu i vremenu, izražavanje težišta napada, udar na slabije branjene položaje, održavanje inicijative i tempa napada, manevar pokretom i vatrom. Izgledalo je kao da se radi o metodskoj-pokaznoj vježbi manevarskog ratovanja, a ne pravom oružanom sukobu.
Ipak, tekuća ofenziva na sjevernom dijelu Hersonskog fronta razotkrila je i neke fine detalje koji vrlo često mogu biti presudni. Po otpočinjanju napada, Ukrajinci su organizirali izuzetno jako ometanje sustava veza ruskih snaga na pravcima napada. Mjere elektronskog ometanja bile su toliko učinkovite da Rusi nisu uspjeli zatražiti podršku svoje artiljerije i avijacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Umrežavanje vs. autokarte
Prateći nedavne napadne operacije, stalno sam se pitao kako ukrajinske postrojbe, uz tako male gubitke, uspijevaju zaobilaziti ruske obrambene položaje. Pri tome ostvaruju duboke prodore unutar neprijateljskog teritorija. Uz tehničku i stručnu pomoć zapadnih stručnjaka, zapovjednici taktičkih postrojbi imaju pristup obavještajnim podacima u realnom vremenu i kad su u pokretu.
Ovo je prvi primjer umrežavanja i online diseminacije obavještajnih podataka taktičkim postrojbama tijekom sukoba visokog intenziteta. Uz to, na raspolaganju imaju i zaštićene satelitske navigacijske uređaje. Na drugoj pak strani, ruski zapovjednici koriste se autokartama jer topografske mape koje su dobili nisu ažurirane preko pedeset godina.
Ruski izvori navode da su ukrajinski oklopnjaci napadali s oznakom “Z” koju za identifikaciju koriste Rusi. Time su zbunjivali rusku obranu koja nije otvarala vatru misleći da se radi o prijateljskim snagama. Za Ukrajince nije bilo zabune jer njihov oklop navodno koristi transpondere, elektroničke uređaje za identifikaciju koje su dobili od Amerikanaca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šest Stormera na bojištu
Kod ovakvih prodora uvijek postoji opasnost od neprijateljskih udara iz zraka. Iako je taktička koordinacija između ruske kopnene vojske i zrakoplovstva vrlo ograničena, brojnija ruska avijacija i helikopterske jedinice uvijek predstavljaju pogibelj. Raspoložive PZO sustave srednjeg i većeg dometa, zračne snage Ukrajine zadržale su za obranu većih urbanih centara i strategijski važnih objekata od ruskih raketnih napada.
Iako se za zaštitu svojih trupa na frontu oslanjaju samo na PZO sustave kratkog dometa, Ukrajinci su u rujnu oborili preko dvadeset ruskih borbenih aviona i helikoptera. U borbeni raspored oklopno-mehaniziranih postrojbi integrirali su britanske mobilne PZO sustave Stormer HVM. Vozila su naoružana izvrsnim laserski navođenim protuavionskim raketama Starstreak. Stormer HVM opremljen je i pasivnim infracrvenim detektorima koji uočavaju neprijateljske letjelice na daljinama do osam kilometara. Ukupno šest jedinica isporučeno je ukrajinskoj vojsci.
Hladnoratovsko oružje
Njemačka je donirala 50 flakpanzera tipa Gepard. Ovi dvocijevni protuzrakoplovni topovi, kalibra od 35 milimetara, efektivno uništavaju ciljeve u zraku na daljinama do 5,5 kilometara. Gepardov motrilački radar otkriva zrakoplove udaljene do 15 kilometara. Pomoću nišanskog radara, precizno se upravlja vatrom topova. Protuavionski topnički sustav Gepard hladnoratovski je proizvod. U njemačkoj vojsci povučen je u rezervu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, kako ruska avijacija koristi hladnoratovsku taktiku napada iz brišućeg leta, to su upravo uvjeti za koje je ovaj PZO sustav i dizajniran. U Ukrajini je doživio i svoje prvo vatreno krštenje. Za sada postoji potvrđeno jedno obaranje zrakoplova PZO sustavom Gepard. Međutim, Ukrajinci su smislili i primjenjuju jednu vrlo domišljatu taktiku.
Iza neprijateljskih linija
Mobilni udarni timovi specijalnih snaga, koji koriste slobodne međuprostore i prodiru u dubinu okupiranog teritorija, naoružani su prijenosnim raketnim PZO sustavima kao što su Igla ili Singer. Ruski borbeni zrakoplovi izvode manevre za izbjegavanje PZO vatre i primjenjuju infracrvene mamce samo kad su iznad linije fronta. Iznad teritorija za koji smatraju da je pod ruskom kontrolom lete bez mamaca i mnogo opuštenije. Upravo takve situacije za napad koriste ukrajinski mobilni timovi iza neprijateljskih linija.
Njihov uspjeh potvrđuju ostaci oborenih ruskih letjelica na koje nailaze osloboditelji. Kakve su ukrajinske namjere? Na sjevernom dijelu Hersonskog fronta, Združene snage Ukrajine nastojat će iskoristiti povoljan trenutak za oslobađanje cijelog dijela okupiranog teritorija između rijeka Dnjepra i Inhulets.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ostatak neangažiranih snaga vjerojatno bi se poslije prebacio za oslobađanje ostatka okupiranog područja zapadno od Dnjepra, uključujući i grad Herson. O mogućem nasilnom prelasku rijeke Dnjepar na lijevu obalu za sada nema uvjeta, iako me i takva drskost i odvažnost Ukrajinaca ne bi iznenadila.
Operacije na sjeveroistoku
Na sjeveroistoku, operacije se odvijaju kako je i pretpostavljeno. Nakon oslobađanja Limana, ukrajinske snage nastoje zaobići grad Kreminu sa sjevera i juga. Dosljedno svojoj taktici, nema izravnog napada na grad jer su Rusi dovukli pojačanja i dodatno utvrdili prilaze gradu.
Sjevernije od Kremine, Združene snage Ukrajine prodiru na istok iz pravca grada Borove, na lijevoj obali rijeke Oskil, prema gradu Svatove. Zasad su na 20 kilometara od grada. Rusi su poslali rovokopače da pomognu utvrditi obrambene linije. Ako dođu do grada, ukrajinske snage će ga jednostavno zaobići.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kruna bi bio Starobiljsk
Grad Kremina predstavlja vrata Luganska, a Svatove su važno cestovno čvorište u ovom dijelu Ukrajine. Rusi su pokušali improvizirati obranu na liniji Svatove – Kremina. Međutim, ukrajinske snage već su presjeke cestovnu komunikaciju P88 između ova dva grada. Vojska Ruske Federacije, zajedno s lokalnim “martićevcima”, trenutno nema dostatnih snaga za uspostavu ozbiljnije crte obrane koja bi zaustavila daljnji prodor Ukrajinaca prema istoku.
Kruna uspjeha ukrajinskog prodora na istok bilo bi oslobađanja grada Starobiljska. U tom slučaju presjekla bi se i posljednja željeznička komunikacija koja vodi iz Belgorodske oblasti prema Lugansku i Donjecku. Sav željeznički transport morao bi ići preko Rostovske oblasti. To je mnogo duža i kompleksnija linija snabdijevanja.
Lekcija iz povijesti
Na velikim prostranstvima željeznički prijevoz može imati ključnu ulogu. Jedan od razloga pobjede Crvene armije u građanskom ratu protiv bjelogardejaca bila je kontrola željezničkog transporta unutar teritorija Ruskog carstva. Pristalice dinastije Romanovih, koje su predvodili Aleksandar Kolčak, Anton Denikin, Pjotr Wrangel i Grigorij Semjonov, djelovale su na periferiji ratišta.
Nisu imali pristup unutarnjoj željezničkoj mreži. Zbog toga nikad nisu uspjeli osigurati dovoljnu koncentraciju snaga za obračun s boljševicima. Na drugoj pak strani, Lav Trocki, revolucionarni komesar za obranu i tvorac Crvene armije, koristeći unutarnji željeznički transport, po potrebi je koncentrirao svoje crvenoarmejce. Na taj je način tukao svakog carskog vojskovođu odvojeno.
Turnir za cijelu ekipu
Ako Ukrajinci uspiju staviti pod svoju kontrolu – ili onemogućiti korištenje – ključne željezničke komunikacije, snabdjevanje ruskih snaga bilo bi znatno ograničeno. Okupacijske trupe zapale bi u velike probleme tijekom ove zime.
Stanje ruske profesionalne vojske primjer je neracionalne upotrebe snaga. Iako se radi o vrhunskim ruskim zračno-desantnim divizijama i brigadama Specnaza, svi imaju vijek upotrebe. Sportskim rječnikom rečeno, Rusi su igrali s prvom postavom cijeli turnir. Klupa je bila samo nijemi promatrač. Sad najbolji igrači ispadaju iz igre što zbog žutih kartona, a što zbog iscrpljenosti i povreda. Ratuju bez prestanka više od sedam mjeseci. Na drugoj pak strani, kod Ukrajinaca, turnir je igrala cijela ekipa. Najbolji igrači sad imaju dosta snage za finalne okršaje.
Vojni analitičar: Ukrajinci napreduju 25 kilometara u danu, Rusima prijeti gubitak strateški važnog grada
Napadne operacije ukrajinske vojske vode se kao po knjizi
Kruna uspjeha ukrajinskog prodora na istok bilo bi oslobađanja grada Starobiljska. U tom slučaju presjekla bi se i posljednja željeznička komunikacija koja vodi iz Belgorodske oblasti prema Lugansku i Donjecku. Sav željeznički transport morao bi ići preko Rostovske oblasti. To je mnogo duža i kompleksnija linija snabdijevanja.
Desna obala Dnjepra uskoro bi mogla biti očišćena od okupatora. Na sjevernom dijelu Hersonskog fronta mostobran kod Avdivke, na lijevoj obali rijeke Inhulets, i ukrajinski oklopni klin, uz desnu obalu Dnjepra, stopili su se u jednu cjelinu oslobođenog teritorija. Nakon što je pao Davidiv Brid, kolabirala je cijela ruska obrana na lijevoj obali rijeke Inhulets, sjeveroistočno od grada. Ruski zapovjednici nisu imali drugog izbora nego povući svoje snage prema jugu.
Zapovjednici ruskih padobranskih postrojbi, koji se na ovom dijelu fronta grčevito bore već dva mjeseca, vjerojatno nisu čekali odobrenje za napuštanje položaja. Između okruženja i povlačenja, odabrali su povlačenje. Izgubili su dosta tehnike, ali su sačuvali ljude. Sada pokušavaju organizirati obranu na liniji Snihurivka – Ckalove – Milove. Iako su skratili liniju fronta sa 110 na 60 kilometara, pitanje je hoće li je uspjeti stabilizirati. Ne bih se čudio da već pripremaju plan za organizirano prebacivanje na lijevu obalu Dnjepra.
Duboki prodori Ukrajinaca
Dok ruska vojska velikim uspjehom smatra napredak od jednog kilometra u jednom dana, Ukrajinci su već došli do norme od 25 kilometara prodora za jedan dan borbe. Zbog čega Ukrajinci uspješno ostvaruju duboke prodore u teritorij pod neprijateljskom kontrolom? Veliki prostor na kojem se odvijaju borbena djelovanja, jedna je od osnovnih značajki ukrajinskog ratišta. U uvjetima Drugog svjetskog rata, taj bi prostor napadala armija od dva milijuna vojnika. S trenutno prisutnim brojem trupa na terenu, ukrajinsko ratište smatra se slabo zasićenim prostorom.
U takvim uvjetima obrana se organizira po otpornim točkama i rajonima, a međuprostori se nastoje pokrivati vatrom. Međutim, brojno stanje ruske vojske ne zadovoljava ni minimalne uvjete za uspostavu učinkovitih i neprekinutih obrambenih linija. Obrana se uglavnom oslanjala na naseljena mjesta, a prodore protivnika zaustavljali su snažnom artiljerijskom podrškom i brzim angažmanom rezervi. O organizaciji obrane po dubini nije bilo ni govora. Prema nekim ruskim vojnim blogerima, 300 vojnika pokrivalo je liniju fronta od 20 kilometara.
Broj raspoloživih vojnika na frontu vjerojatno je namjerno umanjen da bi se opravdali katastrofalni porazi. Međutim, nedvojbena je činjenica malobrojnosti ruskih snaga u odnosu na stvarne potrebe. Pored toga, intenzivno i sistematsko uništavanje priručnih skladišta uz napade na komunikacijske pravce, negativno se odrazilo na raspoloživost topničkog streljiva ruskih jedinica na frontu.
Prilagodba veličini prostora
Veličina prostora, kao dominantna karakteristika ratišta, definirala je načine, oblike i formacije kojima se izvode borbena djelovanja. Još od vremena prodora mongolskih hordi Džingis-kana, u trinaestom stoljeću, postalo je jasno da sposobnost izvođenja brzog i širokog manevra donosi ključnu prednost svakom napadaču na prostranim istočnoeuropskim stepama.
U tom smislu, Združene snage Ukrajine prilagodile su svoju taktiku i organizaciju. Početkom rujna, u Harkovskoj oblasti, bila je prva demonstracija načina izvođenja napadnih djelovanja ukrajinskih oklopno-mehaniziranih jedinica i mobilnih udarnih grupa. Krajem rujna kod Limana pokazana je sposobnost izvođenja dvostrukog obuhvata uz nasilni prelazak rijeke.
Operacije kao po knjizi
U oba slučaja napadne operacije ukrajinske vojske vode se kao po knjizi: operativno maskiranje, izvođenje demonstrativnih djelovanja, kvalitetna obavještajna priprema, iznenađenje po mjestu i vremenu, izražavanje težišta napada, udar na slabije branjene položaje, održavanje inicijative i tempa napada, manevar pokretom i vatrom. Izgledalo je kao da se radi o metodskoj-pokaznoj vježbi manevarskog ratovanja, a ne pravom oružanom sukobu.
Ipak, tekuća ofenziva na sjevernom dijelu Hersonskog fronta razotkrila je i neke fine detalje koji vrlo često mogu biti presudni. Po otpočinjanju napada, Ukrajinci su organizirali izuzetno jako ometanje sustava veza ruskih snaga na pravcima napada. Mjere elektronskog ometanja bile su toliko učinkovite da Rusi nisu uspjeli zatražiti podršku svoje artiljerije i avijacije.
Umrežavanje vs. autokarte
Prateći nedavne napadne operacije, stalno sam se pitao kako ukrajinske postrojbe, uz tako male gubitke, uspijevaju zaobilaziti ruske obrambene položaje. Pri tome ostvaruju duboke prodore unutar neprijateljskog teritorija. Uz tehničku i stručnu pomoć zapadnih stručnjaka, zapovjednici taktičkih postrojbi imaju pristup obavještajnim podacima u realnom vremenu i kad su u pokretu.
Ovo je prvi primjer umrežavanja i online diseminacije obavještajnih podataka taktičkim postrojbama tijekom sukoba visokog intenziteta. Uz to, na raspolaganju imaju i zaštićene satelitske navigacijske uređaje. Na drugoj pak strani, ruski zapovjednici koriste se autokartama jer topografske mape koje su dobili nisu ažurirane preko pedeset godina.
Ruski izvori navode da su ukrajinski oklopnjaci napadali s oznakom “Z” koju za identifikaciju koriste Rusi. Time su zbunjivali rusku obranu koja nije otvarala vatru misleći da se radi o prijateljskim snagama. Za Ukrajince nije bilo zabune jer njihov oklop navodno koristi transpondere, elektroničke uređaje za identifikaciju koje su dobili od Amerikanaca.
Šest Stormera na bojištu
Kod ovakvih prodora uvijek postoji opasnost od neprijateljskih udara iz zraka. Iako je taktička koordinacija između ruske kopnene vojske i zrakoplovstva vrlo ograničena, brojnija ruska avijacija i helikopterske jedinice uvijek predstavljaju pogibelj. Raspoložive PZO sustave srednjeg i većeg dometa, zračne snage Ukrajine zadržale su za obranu većih urbanih centara i strategijski važnih objekata od ruskih raketnih napada.
Iako se za zaštitu svojih trupa na frontu oslanjaju samo na PZO sustave kratkog dometa, Ukrajinci su u rujnu oborili preko dvadeset ruskih borbenih aviona i helikoptera. U borbeni raspored oklopno-mehaniziranih postrojbi integrirali su britanske mobilne PZO sustave Stormer HVM. Vozila su naoružana izvrsnim laserski navođenim protuavionskim raketama Starstreak. Stormer HVM opremljen je i pasivnim infracrvenim detektorima koji uočavaju neprijateljske letjelice na daljinama do osam kilometara. Ukupno šest jedinica isporučeno je ukrajinskoj vojsci.
Hladnoratovsko oružje
Njemačka je donirala 50 flakpanzera tipa Gepard. Ovi dvocijevni protuzrakoplovni topovi, kalibra od 35 milimetara, efektivno uništavaju ciljeve u zraku na daljinama do 5,5 kilometara. Gepardov motrilački radar otkriva zrakoplove udaljene do 15 kilometara. Pomoću nišanskog radara, precizno se upravlja vatrom topova. Protuavionski topnički sustav Gepard hladnoratovski je proizvod. U njemačkoj vojsci povučen je u rezervu.
Međutim, kako ruska avijacija koristi hladnoratovsku taktiku napada iz brišućeg leta, to su upravo uvjeti za koje je ovaj PZO sustav i dizajniran. U Ukrajini je doživio i svoje prvo vatreno krštenje. Za sada postoji potvrđeno jedno obaranje zrakoplova PZO sustavom Gepard. Međutim, Ukrajinci su smislili i primjenjuju jednu vrlo domišljatu taktiku.
Iza neprijateljskih linija
Mobilni udarni timovi specijalnih snaga, koji koriste slobodne međuprostore i prodiru u dubinu okupiranog teritorija, naoružani su prijenosnim raketnim PZO sustavima kao što su Igla ili Singer. Ruski borbeni zrakoplovi izvode manevre za izbjegavanje PZO vatre i primjenjuju infracrvene mamce samo kad su iznad linije fronta. Iznad teritorija za koji smatraju da je pod ruskom kontrolom lete bez mamaca i mnogo opuštenije. Upravo takve situacije za napad koriste ukrajinski mobilni timovi iza neprijateljskih linija.
Njihov uspjeh potvrđuju ostaci oborenih ruskih letjelica na koje nailaze osloboditelji. Kakve su ukrajinske namjere? Na sjevernom dijelu Hersonskog fronta, Združene snage Ukrajine nastojat će iskoristiti povoljan trenutak za oslobađanje cijelog dijela okupiranog teritorija između rijeka Dnjepra i Inhulets.
Ostatak neangažiranih snaga vjerojatno bi se poslije prebacio za oslobađanje ostatka okupiranog područja zapadno od Dnjepra, uključujući i grad Herson. O mogućem nasilnom prelasku rijeke Dnjepar na lijevu obalu za sada nema uvjeta, iako me i takva drskost i odvažnost Ukrajinaca ne bi iznenadila.
Operacije na sjeveroistoku
Na sjeveroistoku, operacije se odvijaju kako je i pretpostavljeno. Nakon oslobađanja Limana, ukrajinske snage nastoje zaobići grad Kreminu sa sjevera i juga. Dosljedno svojoj taktici, nema izravnog napada na grad jer su Rusi dovukli pojačanja i dodatno utvrdili prilaze gradu.
Sjevernije od Kremine, Združene snage Ukrajine prodiru na istok iz pravca grada Borove, na lijevoj obali rijeke Oskil, prema gradu Svatove. Zasad su na 20 kilometara od grada. Rusi su poslali rovokopače da pomognu utvrditi obrambene linije. Ako dođu do grada, ukrajinske snage će ga jednostavno zaobići.
Kruna bi bio Starobiljsk
Grad Kremina predstavlja vrata Luganska, a Svatove su važno cestovno čvorište u ovom dijelu Ukrajine. Rusi su pokušali improvizirati obranu na liniji Svatove – Kremina. Međutim, ukrajinske snage već su presjeke cestovnu komunikaciju P88 između ova dva grada. Vojska Ruske Federacije, zajedno s lokalnim “martićevcima”, trenutno nema dostatnih snaga za uspostavu ozbiljnije crte obrane koja bi zaustavila daljnji prodor Ukrajinaca prema istoku.
Kruna uspjeha ukrajinskog prodora na istok bilo bi oslobađanja grada Starobiljska. U tom slučaju presjekla bi se i posljednja željeznička komunikacija koja vodi iz Belgorodske oblasti prema Lugansku i Donjecku. Sav željeznički transport morao bi ići preko Rostovske oblasti. To je mnogo duža i kompleksnija linija snabdijevanja.
Lekcija iz povijesti
Na velikim prostranstvima željeznički prijevoz može imati ključnu ulogu. Jedan od razloga pobjede Crvene armije u građanskom ratu protiv bjelogardejaca bila je kontrola željezničkog transporta unutar teritorija Ruskog carstva. Pristalice dinastije Romanovih, koje su predvodili Aleksandar Kolčak, Anton Denikin, Pjotr Wrangel i Grigorij Semjonov, djelovale su na periferiji ratišta.
Nisu imali pristup unutarnjoj željezničkoj mreži. Zbog toga nikad nisu uspjeli osigurati dovoljnu koncentraciju snaga za obračun s boljševicima. Na drugoj pak strani, Lav Trocki, revolucionarni komesar za obranu i tvorac Crvene armije, koristeći unutarnji željeznički transport, po potrebi je koncentrirao svoje crvenoarmejce. Na taj je način tukao svakog carskog vojskovođu odvojeno.
Turnir za cijelu ekipu
Ako Ukrajinci uspiju staviti pod svoju kontrolu – ili onemogućiti korištenje – ključne željezničke komunikacije, snabdjevanje ruskih snaga bilo bi znatno ograničeno. Okupacijske trupe zapale bi u velike probleme tijekom ove zime.
Stanje ruske profesionalne vojske primjer je neracionalne upotrebe snaga. Iako se radi o vrhunskim ruskim zračno-desantnim divizijama i brigadama Specnaza, svi imaju vijek upotrebe. Sportskim rječnikom rečeno, Rusi su igrali s prvom postavom cijeli turnir. Klupa je bila samo nijemi promatrač. Sad najbolji igrači ispadaju iz igre što zbog žutih kartona, a što zbog iscrpljenosti i povreda. Ratuju bez prestanka više od sedam mjeseci. Na drugoj pak strani, kod Ukrajinaca, turnir je igrala cijela ekipa. Najbolji igrači sad imaju dosta snage za finalne okršaje.