Ukrajinski novinar za Telegram: Ovako, u zastrašujućoj gužvi, ljudi pokušavaju pobjeći iz Harkiva
Kijevski novinar Anton Filatov razgovarao je s Ukrajincima koji se očajnički pokušavaju ugurati u vlakove
“Evakuacijski vlakovi pojavljuju se na postajama u Harkivu bez ikakve obavijesti ili upozorenja. Nitko ne zna kada će doći. Nitko ne zna na koju platformu stižu. Nitko ne zna kojim putem voze. Jedino što se zna je da vlak ide na zapad Ukrajine. Ljudi dolaze na stanicu i dugo, bespomoćno i očajno čekaju, a da uopće ne znaju hoće li se i kada moći ukrcati”, piše za Telegram kijevski novinar Anton Filatov, koji se od prvih dana ruske agresije na Ukrajinu javlja za naš portal.
Harkiv je drugi po veličini grad u Ukrajini, nešto više od 400 kilometara istočno od ukrajinske prijestolnice. Novinar Filatov telefonski je razgovarao s troje ljudi koji u ogromnoj gomili čekaju evakuacijske vlakove.
Vozne karte su nebitne
Kad vlak napokon dođe, ulazi se bez karata i dokumenata. U prvim danima ruske agresije, vozio je tek jedan ili dva vlaka za evakuaciju. No ubrzo, s obzirom na broj onih koji žele otići iz ratom teško stradalog grada, sada je dnevno takvih vlakova i desetak.
U općoj zbrci događa se da oni koji su kupili kartu za neku redovnu liniju dođu na stanicu na vrijeme polaska vlaka. Ali njihov vlak iznenada je proglašen evakuacijskim. Više se nitko ne obazire na vozne karte, one postaju nebitne. Ti putnici završavaju u sveopćoj gužvi, jednako kao i oni koji se ukrcavaju bez karte.
Taktike za ulazak u vlak
Najviše izgleda da se ukrcaju na neki od izbjegličkih vlakova imaju oni koji na kolodvor stignu navečer, prije policijskog sata. Oni će najvjerojatnije uspjeti. Čekat će cijelu noć, ali će zauzeti najbolje mjesto u gomili koja će se ujutro naglo povećati.
“U takve vlakove ulaze prvenstveno žene, djeca i starci. Ali čak se i oni moraju gurati i boriti se da bi ušli u vlak. Osobe s posebnim potrebama mogu ući u takve vlakove samo ako im netko pomogne. To čine volonteri, kojih nema dovoljno, pa za to treba vremena. A do tada, dok im se pruža pomoć, možda više neće biti mjesta u vlaku”, javlja kijevski novinar koji je telefonski razgovarao s poznanicima iz nepregledne gomile na kolodvoru u Harkivu.
Sky News povrdio je autentičnost ove fotografije:
Photo of the #Kharkiv railway station pic.twitter.com/roc4BjLR3t
— NEXTA (@nexta_tv) March 6, 2022
Nema mjesta za velike kofere
U svakom kupeu takvih prenatrpanih vlakova putuje i do 15 osoba. Veliki koferi i kolica nisu dopušteni. Ako su putnici ponijeli velike kofere, bit će prisiljeni ostaviti ih na peronu. Jer umjesto kofera, u vlak treba ukrcati još neko dijete.
“Jedna se žena pokušala ukrcati u vlak s dvoje djece, jednim od sedam, drugim od godinu i pol. U vlaku nije bilo dovoljno mjesta. Plakala je i zapomagala da je prime u vlak, no mjesta nije bilo. Primijetio ju je vozač taksija i ukrcao u automobil. Nekako je za njih pronašao mjesto na podu; u taksiju je već bilo pet osoba”, opisuje Filatov očaj ljudi koji se pokušavaju ugurati u neki od izbjegličkih vlakova koji iz Harkiva voze na zapad Ukrajine, gdje je za sada stanje bolje.
Puca se i na vlakove
Mnogi čekaju evakuacijske vlakove kao slamku spasa. Misle da će, uđu li u vlak, granatiranje i eksplozije biti prošlost. Ali nije. Puca se i na takve vlakove. I ne samo u blizini Harkiva, gdje se vode žestoke bitke, već i daleko od tog grada. Jedan ruski napad na izbjeglički vlak dogodio se nakon što je kompozicija prošla Kijev. Tijekom tog granatiranja putnici u vlaku pokušali su se baciti na pod. Ali nije bilo mjesta da, nakrcani poput sardina, svi legnu. Samo su padali jedni preko drugih ili prestrašeni čučali u kutovima.
Mnogi studenti iz drugih zemalja studiraju u Harkivu. Ukrajinska sveučilišta posebno su popularna među mladima iz Azije. Njima je sada teško razumjeti što se događa. Studiraju i uče na engleskom, ne znaju ni ukrajinski ni ruski. Potpuno su izgubljeni u zastrašujuće velikoj gomili koja se stvara na kolodvoru u Harkivu, gradu koji je prije ruske agresije imao milijun i pol žitelja.
Zamračenje u vlaku
“Jedan od očevidaca”, nastavlja novinar Filatov u izvješću za Telegram, “ispričao je da su jedne noći u izbjegličkom vlaku bila potpuno ugašena sva svjetla. Kako ona unutra tako i ona na lokomotivi koja osvjetljavaju prugu. Vlak se kretao polako. Svim putnicima bilo je naređeno da isključe mobitele i druge gadgete. Također im je rečeno da ne pale svjetiljke ili bilo koje druge uređaje. Sve je bilo u redu prvi sat putovanja.
U vagonu je bio posvemašnji mrak, ali stranci nisu shvaćali da je nužno potpuno zamračenje, pa su ubrzo počeli igrati igrice na svojim mobitelima. Ostali putnici pokušavali su objasniti da je potrebno zamračenje i tišina u vlaku. Ali oni su samo slegnuli ramenima”.
Automobili su najopasniji
Putnici u vlaku, nagurani, leže i na policama za prtljagu. Nitko ne može spavati, trzaju se na svaki zvuk koji dopire izvana. Ljudi u vlaku leže na sjedalima, podovima ili policama. Budni, stres je prevelik da bi san, makar nakratko, došao na oči. Ipak, vožnja izbjegličkim vlakovima puno je sigurnija od vožnje automobilom. Na bilo kojoj cesti na sjeveroistoku Ukrajine možete nabasati na sabotere ili neprijateljske trupe. Oni pucaju u automobile. Bez razloga. Bez upozorenja. Automobili su danas najopasnije prijevozno sredstvo u Ukrajini.
“Svi s kojima sam razgovarao postavljaju isto pitanje: je li evakuacijski vlak spas? I nitko ne može sa sigurnošću reći: da, je. Jer, vlakom možete prilično brzo pobjeći s mjesta gdje se puca. Ali što će se dogoditi tamo gdje idete? Što vas tamo čeka? Tamo, na novom mjestu, morate si osigurati nekakav smještaj, krov nad glavom”, zaključuje kijevski novinar Anton Filatov u izvješću za Telegram.